Ekonomski savjetnik u Ambasadi Republike Slovenije u BiH Gregor Presker naglasio je da se, osim brojnih pozitivnih iskustava i rezultata, neki slovenski investitori, nažalost, susreću s problemima koji su prouzrokovani od lokalnih vlasti, koje i same ne iskazuju interes za njihovo rješavanje, odnosno za zaštitu interesa stranih ulagača
Republika Slovenija je od 1994. dosad u BiH uložila oko 610 miliona eura što je uvrštava u sam vrh stranih investitora u BiH. S tim investicijama otvorila je približno 15.000 novih radnih mjesta širom BiH, a premještanjem proizvodnje pridonijela je i bh. izvozu u Sloveniju i ostale zemlje EU – izjavio je za Fenu ekonomski savjetnik u Ambasadi Republike Slovenije u BiH Gregor Presker.
Naglasio je da se, osim brojnih pozitivnih iskustava i rezultata, neki slovenski investitori, nažalost, susreću s problemima koji su prouzrokovani od lokalnih vlasti, koje i same ne iskazuju interes za njihovo rješavanje, odnosno za zaštitu interesa stranih ulagača.
-Tako se preduzeća susreću s problemom kada im se ne priznavaju porezne olakšice kao stranim ulagačima, tako da se kasnije donesenim zakonima investitorima nalažu isplate radnika koji nisu bili u radnom odnosu u trenutku kupovine preduzeća, odnosno kada je postojala garancija da takvih obaveza nema. S takvim slučajem se suočila i Tvornica kablova “Kapis” u Tomislav-Gradu – naveo je Presker.
Cijela situacija, po njegovim riječima, stvara vrlo negativnu klimu i neki od ulagača već su uzeli u razmatranje mogućnost izlaska s tržišta, što utiče i na druge potencijalne ulagače koji bi željeli investirati u BiH.
– Više potencijalnih investitora odlučilo se da realizuju svoje investicije u neke od drugih država zapadnog Balkana, koje intenzivno podstiču strane investicije konkretnim mjerama i u vidu finansijske podrške za svako novootvoreno radno mjesto – dodao je Presker.
Po njegovim riječima, trenutno se vrše aktivnosti za investiciju vrijednu oko 50 miliona eura, a radi se o izgradnji malih hidrocentrala na rijeci Ljuta (pritoka rijeke Neretve).
-Slovenski investitor još čeka potrebnu dozvolu za početak izgradnje, koju bi trebalo obezbijediti Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Izdavanje te dozvole je prekoračilo sve zakonske rokove i nadamo se da će nadležni organi uskoro donijeti odluku. Lokalna zajednica je za taj projekt vrlo zainteresovana i podržava ga u potpunosti, dok je Hercegovačko-neretvanski kanton već izdao potrebne dozvole – kazao je Presker.
Ocijenio je da je generalno saradnja između dvije zemlje odlična i intenzivna na svim nivoima.
Slovenska preduzeća, kako je istakao Presker, prisutna su u različitim branšama, a perspektiva postoji u energetici, drvnom i metalskom sektoru, turizmu i upravljanju vodama i otpadom u vidu korištenja fondova EU.
– Za uspješnu realizaciju velikih projekata bit će značajan zajednički nastup preduzeća iz naših zemalja ali i iz šire regije. U tom smislu Slovenija i BiH su prepoznale mogućnost zajedničkog nastupa na trećim tržištima. U toku je sklapanje memoranduma o zajedničkom nastupu na trećim tržištima koji bi predstavljali formalnu osnovu za tu saradnju – izjavio je Presker za Fenu.
Državni sekretar u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Srbije Muhedin Fijuljanin izjavio je da je Nacionalni prosvetni savet Republike Srbije na posljednjoj sjednici donio Plan udžbenika na bosanskom jeziku. Prethodno, na taj plan pozitivno mišljenje dao je Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja, a već ranije usvojeni su i nastavni planovi i programi za nastavu na bosanskom jeziku.
Time je, po riječima Fijuljanina, pravno zaokružen i završen institucionalni okvir za uvođenje nastave na bosanskom jeziku za pripadnike bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji, koja će startovati 1. septembra 2013. godine.
Fijuljanin je za Agenciju Anadolija istakao da se na ovaj način ispunjavaju najveći evropski i svjetski standardi u pogledu obrazovanja pripadnika manjinskih nacionalnih zajednica na njihovom maternjem jeziku
On je dodao da će se, radi pravovaljanog organizovanja nastavnog procesa na bosanskom jeziku za Bošnjake u Srbiji, u opštinama u kojima je bosanski jezik u službenoj upotrebi, počev od naredne školske godine, prethodno organizovati program pripremne nastave. Taj program će se sprovoditi u po jednoj školskoj ustanovi, i to u po jednoj grupi ili odjeljenju, na nivou pripremnog predškolskog programa, u prvom i petom razredu osnovne škole i prvom razredu gimnazije, počev od 21. februara 2013.
Prema njegovim riječima, to je “korak plus” u obezbjeđenju kvalitenijeg i obuhvatnijeg obrazovanja Bošnjaka na njihovom maternjem jeziku, a uvođenje obrazovanja na bosanskom jeziku u obrazovni sistem Srbije je jedan od ključnih faktora očuvanja i njegovanja nacionalnog identiteta pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice u njoj.
“Pripremna nastava ima za cilj da pripremi školske ustanove i sve učesnike u obrazovno-vaspitnom procesu za kvalitetno odvijanje nastave na bosanskom jeziku za pripadnike bošnjačke nacionalne zajednice na području Republike Srbije, u skladu sa zakonom. Program će trajati do kraja ove nastavne godine, nakon čega će se, na osnovu praćenja cjelokupnog njegovog toka, izraditi evaluacioni izvještaj sa eventualnim preporukama za narednu školsku 2013./14. godinu”, rekao je Fijuljanin.
Cjelokupan proces uvođenja nastave na bosanskom jeziku za pripadnike bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji, u skladu sa zakonom, partnerski sprovode Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) u Republici Srbiji.
Najmanje devet ljudi je poginulo u snježnoj oluji koja je, noseći uraganske vjetrove, pogodila sjeveroistok SAD i dijelove Kanade, oko 700.000 ljudi je ostalo bez struje i grijanja, dok su cijele oblasti u potpunom zastoju zbog obustave saobraćaja.
Mamutska oluja, koja je zahvatila oblast od Velikih jezera do Atlantika, nanijela je više od 100 centimetara snijega širom sjeveroistoka zemlje, saopštila je američka nacionalna meteorološka služba.
Na snazi su upozorenja za priobalna područja, ali su u državama Massachusetts i Connecticut ukinute zabrane saobraćaja kako se oluja počela sinoć polako pomjerati na istok, prenosi Reuters.
Otkazano je više od 5.300 letova na oko 60 aerodroma. Samo je nekoliko aviona uspjelo da sleti na tri njujorška aerodroma. Očekuje se da danas popodne bude otvoren bostonski aerodrom Logan.
Zbog udara vjetrova, koji dostižu brzinu veću od 100 kilometara na čas, strahuje se i od poplava u priobalnim područjima, a neke kuće su evakuisane u nekoliko opština u Massachusettsu.
Guverner Connecticuta Danel Maloy rekao je da je u toj državi od posljedica nevremena život izgubilo najmanje pet osoba.
Jedna 80-godišnja žena poginula je kada je vozač naletio na nju dok je čistila snijeg ispred kuće i pobjegao, dok je jedan 40-godišnjak kolabirao dok je čistio snijeg.
“Muškarac star 73 godine okliznuo se ispred kuće i poginuo na licu mjesta”, rekao je Maloy.
Policija je saopštila da je 53-godišnji muškarac iz Bridgeporta pronađen mrtav u snijegu ispred kuće, a 49-godišnji muškarac umro je dok je uklanjao snijeg ispred kuće u Sheltonu. Dvije osobe umrle su od gušenja ugljen monoksidom u odvojenim incidentima u Bostonu.
Jedna od žrtava je 11-godišnji dječak koji se ugušio dok je sjedio u upaljenom automobilu pokušavajući da se ugrije. Još jedna žrtva je 20-godišnji muškarac, koji je nađen mrtav u svom automobilu, saopštila je policija.
U državi New York 70-godišnji muškarac poginuo je kada je na njega naletio automobil na putu, javili su lokalni mediji. Takođe, 23-godišnji mladić poginuo je gradu Germantown u istoj državi kada se prevrnuo traktor u kome je sjedio.
Vlasti u pogođenim oblastima već danima apeluju na građane da ostanu u domovima tokom oluje i ne kreću na put, a guverneri Massachusettsa, Road Islanda, Connecticuta, New Yorka i Meinea proglasili su vanredno stanje.
Nekoliko stotina automobila u New Yorku zaglavilo se na autoputu u Long Islandu još jučer i policija pokušava da ih odblokira. Željeznički saobraćaj je obustavljen iz New Yorka ka sjeveru, kao i u pravcu Washingtona.
Meteorolozi predviđaju da će ovo biti najveća snježna oluja u ovoj sezoni na sjeveroistoku SAD i da će oslabiti krajem vikenda.
U projekciji stanovništva, polazeći od pretpostavki da će preovladavati usporeniji rast prirodnog priraštaja, da će se stopa mortaliteta povećavati, da će biti nastavljen proces starenja stanovništva…, Kanton Sarajevo, na površini od 1.268,5 kilometara kvadratnih, u 2023. godini imat će 442.000 stanovnika.
Broj stanovnika će rasti prosječno godišnje po stopi od 0,5 posto i bit će povećan za oko 40.000 u odnosu na 2003. Posmatrajući po općinama, blagi porast stanovništva očekuje se u Starom Gradu, Centru, Novom Sarajevu i Novom Gradu, dok će u ostalim općinama Kantona rast stanovništva biti intenzivniji, posebno u Trnovu, Ilidži, Ilijašu i Hadžićima, s obzirom na raspoložive prostorne mogućnosti i pravce razvoja: Vogošća – Ilijaš prema Visokom te Hadžići – Pazarić – Tarčin prema Mostaru.
Navedeno je to u Prostornom planu Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023. Planom, koji je urađen 2006. godine, projicirano je da će 2023. godine 96,8 posto stanovništva biti gradsko, urbano. Tim dokumentom, kao strateška opredjeljenja razvoja Kantona zacrtani su ciljevi da grad bude metropola i značajan centar jugoistočne Evrope te ambijent unosnog poslovanja i ugodnog življenja.
– Budući razvoj stanovanja ne podrazumijeva prostorno širenje, nego razvoj u smislu podizanja kvaliteta stanovanja u svim segmentima, kako zatečenog stambenog fonda tako i pojedinih naselja u cjelini. Na području grada osnovu za razvoj funkcije stanovanja čine aktivnosti na sanaciji, rekonstrukciji i revitalizaciji najvećeg broja postojećih naselja – navedeno je u ovom dokumentu, u kojem je predviđeno intenzivnije korištenje zemljišta za stambenu izgradnju na području Hadžića, uključujući Tarčin i Pazarić.
Navedeno je, također, da i Vogošća raspolaže značajnim površinama koje se mogu koristiti za potrebe stanogradnje.
Planirani razvoj trebao bi se bazirati i na uključenju željeznice u sistem javnog prijevoza putnika, kao i transformaciji postojećeg tramvajskog u sistem lakošinskog prijevoza putnika. Između ostalog, planira se proširenje tramvajske mreže do Dobrinje i Hrasnice s planiranim vezama za povezivanje preko Lukavice do Maridvora, kao i znatno proširenje trolejbuskih linija.
Na molbu da s nama podijeli viziju Sarajeva u budućnosti, aktuelni gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen izrazio je uvjerenje da će se glavni grad BiH ponositi brojem zaposlenih.
– Sarajevo ima potencijale. Smatram da će privredna infrastruktura omogućiti ulaganje u grad. Mislim da će kultura, umjetnost, sport… biti razvijeni, a sve radi stvaranja prave evropske metropole – kazao je Behmen.
Dodao je da će Prostorni plan najvjerovatnije doživjeti određene korekcije kada su u pitanju saobraćajnice, koje su, prema njegovom mišljenju, jedna od najslabijih karika u Sarajevu. Naglasio je i da je prije nekoliko mjeseci donesena Strategija razvoja grada.
Na plivanje u Hadžiće i Ilijaš, nova skijališta i sportske zone
Očekuje se da će u Kantonu Sarajevo u 2023. najmlađe stanovništvo živjeti na lidži, u Ilijašu, Vogošći i Hadžićima, a da će stariji od 65 godina najviše živjeti u općinama Novo Sarajevo, Centar, Trnovo, Novi Grad i Stari Grad.
Na području Hadžića planiran je razvoj banjsko-rekreativnog turizma na lokalitetu Suhodola, a na području Ilijaša razvoj banjsko-zdravstveno-rekreativnog turizma na lokalitetu Podlipnik.
Do 2023. Bjelašnica bi trebala proširiti mogućnosti za razvoj vertikalnog transporta na područje Grkarice i otvariti nove skijaške staze na tom lokalitetu te povećati broj smještajnih kapaciteta. I u Trnovu, na lokalitetu Prečkog polja i Trebečajskog potoka, planirana je sportsko-rekreativna zona, kao i na lokalitetu Šakota.
Trebević, kako je zamišljeno planom, za 10 godina trebao bi biti sankaški centar jugoistočne Evrope, uz rekonstrukciju postojeće infrastukture i obnavljanje bob-staze. I u Hadžićima je planirana izgradnja skijališta.
Gao Yinyu (77) iz Kine vježba svako jutro otkako je otišao u mirovinu. Na sebi ima gaće, papuče i rukavice. Počeo je s laganim džogiranjem i završio u ledenoj vodi
Gao Yinyu (77) iz Kine vježba svako jutro pa i onda kada se živa u termometru spusti i do -25 stupnjeva Celzija. Dok vježba Gao na sebi ima samo gaće, papuče i rukavice.
Počeo je s laganim džogiranjem kako bi mu srce bolje pumpalo krv kroz tijelo, a onda je počeo dizati predmete i na kraju završio s namakanjem u smrznutoj vodi.
Gao kaže da vježba svako jutro otkako je otišao u mirovinu sa 60 godina, piše Daily Mail, a prenosi 24sata.hr.
Mercatorova prodavnica u sarajevskom naselju Čengić Vila večeras je opet bila na meti pljačkaša.
Ilustracija
“Dvije nepoznate osobe su oko 21:40 sati izvršile razbojništvo u prodavnici Mercator na Čengić Vili”, potvrđeno je u MUP-u KS, piše Klix.ba
Razbojnici su bili naoružani, a otuđili su za sada nepoznatu količinu novca. Prema nepotvrđenim informacijama, počinitelji su odnijeli dvije kase s novcem.
O slučaju je obaviješten tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a policijski službenici rade na rasvjetljavanju navedenog krivičnog djela.
Trogodišnji John trudio se na sve načine da od svoje mame sakrije da je jeo slatkiše. Toliko je pokušavao da prikrije tragove, ali je njegovo umrljano lice sve otkrivalo.
Dječakova mama Erika zabilježila je Johnovo ubjeđivanje i insistiranje da nije probao slatkiše.
Trogodišnjak je neprestano pokušavao da zavara majku, ne znajući da ga je njegovo lice odalo.
Uhvaćen na djelu, činio je sve da prikrije svoj nestašluk. Mališan nam je pokazao koliko voli slatke poslastice i da je već sada dobar u nametanju svog mišljenja.
Snimak je na YouTubu za nekoliko dana pogledalo više od 450 hiljada ljudi.
Kantonalni tužilac Senad Ljubijankić naredio je da se izvrši obdukcija tijela, kako bi se znao tačan uzrok smrti
Foto: Ilustracija
Svećenik fra Mile Ivančić (1935.) pronađen je danas mrtav u župnoj kući u bihaćkom naselju Zavalje, a pronašla ga je mještanka Mirjana Dujmović, koja mu je trebala očistiti kuću.
Kako joj nije otvarao, a noć ranije dao joj je ključ, zajedno s kćerkom otključala je kuću i pronašla njegovo tijelo. O svemu je obaviještena policija, koja je izašla na lice mjesta, zajedno sa dežurnim tužiocem i obavila uviđaj.
“Prema prvim nalazima radi se o teškom ubojstvu i nasilnoj smrti župnika Mile Ivančića, koji je ubijen na vrlo svirep način”, kazao je zamjenik komesara Policije Unsko-sanskog kantona (USK), Marijan Šimić.
Kantonalni tužilac Senad Ljubijankić naredio je da se izvrši obdukcija tijela, kako bi se znao tačan uzrok smrti. O motivima se za sada ne može govoriti, a više detalja biće poznato po okončanju istrage.
Novinari agencije Anadolija istraživali su zašto stanovnici Balkana vole oružje. Srbija je druga po ličnom naoružanju u svijetu, odmah iza SAD-a
Suprotno pacifističkim porukama i kampanjama organizacija diljem svijeta, građani brojnih zemalja, pa onih na Balkanu, i dalje posjeduju velike količine oružja, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).
Opsežnim istraživanjem došlo se do saznanja da je Srbija jedna od najnaoružanijih zemalja u svijetu, odmah poslije Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Naime, prema posljednjim statističkim podacima Instituta za međunarodne i razvojne studije iz Ženeve (IIDS), od zemalja Zapadnog Balkana Srbija je prva prema broju vatrenog oružja u privatnom vlasništvu po glavi stanovnika.
Naime, u Srbiji je na 100 stanovnika registrirano približno 58 komada vatrenog oružja, što znači da više od pola stanovnika te zemlje posjeduje vantreno oružje. Tačnije, svaki drugi građanin Srbije posjeduje vatreno oružje. Srbija je druga na svjetskom nivou, odmah poslije Sjedinjenih Američkih Država (SAD).
Na primjer, zvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije za 2011. godinu ukazuju da je više od pola miliona građana registriralo čak 1.189.522 komada oružja. Od toga je 1.144.863 u privatnom vlasništvu, a 44.659 pištolja i pušaka vodi se na 3.304 firme i agencije za osiguranje. Brojka ilegalnog naoružanja, kako se pretpostavlja, veća je najmanje tri do četiri puta.
Generalni sekretar Centra za sigurnosne studije BiH Denis Hadžović je za agenciju Anadolija kazao da Srbiji postoji izražena kultura posjedovanja vatrenog oružja.
“U Srbiji je, malo više nego u BiH i Hrvatskoj, prisutna kultura čuvanja naoružanja kod stanovnika. Tradicionalno Srbija i Crna Gora imaju tu kulturu posjedovanja oružja koja se temelji na vjerovanju da je dobro imati lično naoružanje u kućama. Ono se koristi za slavlja. Nažalost, to oružje se upotrebljavalo u sukobima na Balkanu u prošlosti, kao i u obračunu s kriminalaca”, istakao je Hadžović za AA.
Poslije Srbije, slijedi Makedonija. Tamo je, prema studiji IIDS-a, na 100 stanovnika zabilježeno oko 24 komada vatrenog oružja, što znači da svaki četvrti građanin Makedonije posjeduje vatreno oružje.
Odmah poslije Makedonije je Crna Gora, gdje na 100 stanovnika otpada približno 23 komada vatrenog oružja u privatnom vlasništvu. Crnogorce slijede Hrvati gdje je na 100 stanovnika zabilježeno nešto više od 21 komad vantrenog oružja.
Na samom začelju i prema broju vatrenog oružja po glavi stanovnika su Bosna i Hercegovina i Albanija. No, sumnja se kako u tim državama postoje i ogromne količine naoružanja koje nisu registrirane.
Naime, prema istraživanju IIDS-a iz Ženeve, u BiH je na 100 stanovnika zabilježeno malo više od 17 komada vatrenog oružja. To znači da svaki šesti stanovnik ove zemlje posjeduje oružje u svome vlasništvu.
Hadžović ističe da je posjedovanje vatrenog oružja, prije svega, najveća prijetnja po unutrašnju sigurnost i stabilnost same zemlje.
“Količina naoružanja predstavlja prijetnju po unutrašnju sigurnost svake zemlje, pa i u BiH, gdje smo svakodnevno svjedoci upotrebe nelegalnog vatrenog oružja i bombi, što značajno utječe na sigurnost i percepciju sigurnosti u zemlji”, smatra Hadžović.
Istraživanje UNDP-a i UNICEF-a iz 2009. i 2010. godine pokazalo je da je došlo do rastućeg trenda posjedovanja oružja u BiH, što je dovelo i do rasta broja ubistava za 46 posto, samoubistava za 32 posto, te oružanih pljački za 28 posto.
Prema ovom istraživanju, najmanje naoružana nacija u jugoistočnoj Evropi je Albanija, gdje na 100 stanovnika otpada oko devet komada vatrenog oružja. Prema tome, u toj zemlji, svaki jedanaesti stanovnik posjeduje vatreno oružje.
Imajući u vidu činjenicu da u prosjeku u Evropi na sto stanovnika dođe 11 cijevi, jasno je da su skoro sve zemlje Balkana iznad evropskoj prosjeka.
Međutim, Hadžović smatra da posjedovanje vatrenog oružja ne može imati velike posljedice na podizanje međudržavnih tenzija i mogućih konflikata.
“Količina oružja nema neke reperkusije na odnose između zemalja Balkana. Svjesni smo da se ratovi više ne vode ličnim naoružanjem koje je u posjedu građana. Sva istraživanja govore da međudržavni sukobi na Balkanu više nisu mogući. Istraživanja koja smo mi provodili govore da su najveći razlozi posjedovanja oružja kod građana nepovjerenje i lična sigurnost i zaštita porodice i imovine”, tvrdi Hadžović.
-Grčka, Slovenija i Turska-
Od zemalja iz šireg regiona, najviše oružja u privatnom vlasništvu nalazi se u Grčkoj gdje je na 100 stanovnika zabilježeno oko 23 komada vatrenog oružja, a slijede Slovenija sa 14, Turska 13, Slovačka osam i Bugarska sa šest komada vatrenog oružja na 100 stanovnika.
-Amerikanci imaju najviše oružja-
Posmatrano na svjetskom nivou, najnaoružanija nacija su SAD, gdje je na 100 stanovnika registrirano čak 89 komada vatrenog oružja.
Poslije SAD-a slijedi Srbija sa 58, Jemen 55, Švicarska 45, Kipar 36, Saudijska Arabija 35, Irak 34 i Finska sa 32 komad vatrenog oružja na 100 stanovnika. Također, od 20 najviše naoružanih nacija u svijetu, njih 10, su evropske, što znači da je Evropa najnaoružaniji kontinent, posmatrano po glavi stanovnika u svijetu.
Agencija za sigurnost hrane BiH je primila obavijest da je na tržište BiH distribuiran proizvod „Filoni di Tonno – Thunnus albacares“, proizvođača „Marfish Val“ porijeklom iz Španije, koji sadrži povećane količine histamina, a koje mogu imati štetne posljedice po zdravlje potrošača, posebno za osobe intolerantne na histamin i proizvode od ribe, te djecu i trudnice.
Ilustracija
Laboratorijskim analizama izvršenim u Italiji utvrđeno je povećano prisustvo histamina u navedenom proizvodu, te je daljom istragom utvrđeno da je on distribuiran i u Bosnu i Hercegovinu, saopćeno je iz Agencije za sigurnost hrane BiH.
Agencija je uputila zahtjev nadležnim inspekcijskim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH da hitno utvrde sljedivost proizvoda u cilju smanjivanja rizika po zdravlje potrošača i dostave Agenciji povratnu informaciju o preduzetim mjerama.
Agencija se, takođe, obratila uvozniku navedenog proizvoda, preduzeću „Morski san d.d. Sarajevo“ koje je, shodno odredbama Zakona o hrani, odgovorno za zdravstvenu ispravnost i kvalitetu hrane koju stavlja na tržište BiH. Od navedenog subjekta u poslovanju sa hranom zatraženo je da spriječi stavljanje navedenog proizvoda na tržište, a ukoliko je hrana već distribuirana potrošačima da obavijesti potrošače o razlozima za njeno povlačenje i traži povrat hrane kojom su opskrbljeni.
– Po završetku navedenih aktivnosti i zaprimanju povratne informacije od nadležnih inspekcijskih organa i subjekta u poslovanju sa hranom, Agencija za sigurnost hrane BiH će obavijestiti potrošače o svim preduzetim mjerama – saopćeno je iz te agencije.
Zvala se gospođa Nada. Prvog dana školske godine u petom razredu svojim učenicima ispričala je jednu laž. Poput većine učiteljica rekla je djeci da ih sve podjednako voli. Ali, to je nemoguće jer je u prvom redu za klupom na svom mjestu sjedio dječak, po imenu Marko.
Gospođa Nada je promatrala Marka prethodne godine i primijetila da se rijetko igra sa ostalom djecom, odjeća mu je neuredna i da se ne kupa redovno. Marko je također znao biti neugodan. Došlo je do toga da je gospođa Nada zaista uživala da piše velike masne jedinice crvenom hemijskom olovkom na njegovim zadacima.
U školi gdje je gospođa Nada predavala, nastavnik je na kraju godine bio dužan da prije nego što napiše svoje mišljenje o svakom učeniku, pročita mišljenja ostalih nastavnika od prethodnih godina. Gospođa Nada je ostavila Markov izvještaj za kraj. Kada ga je pročitala doživjela je veliko iznenađenje.
U prvom razredu, za Marka je pisalo, “Marko je bistro dijete i uvijek se smije. Uredan je i lijepo vaspitan. Pravo je zadovoljstvo poznavati ga”. U drugom razredu, “Marko je odličan učenik, svi ga vole, ali ima problema kod kuće jer mu je majka neizlječivo bolesna”.
U trećem razredu, “Teško je podnio smrt svoje majke. Trudi se koliko može, ali njegov otac uopšte ne obraća pažnju i ako se nešto ne promijeni, to će se loše odraziti po njega”. U četvrtom razredu, “Marko se povukao u sebe i ne pokazuje interes za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava na času”.
Gospođa Nada je sada shvatila u čemu je problem i postidjela se. Još joj je gore bilo kada su joj učenici donijeli božićne poklone umotane u ukrasne papire, svi osim Marka koji je svoj poklon donio nespretno umotan u običnu papirnatu kesicu. Gospođa Nada je uz veliki napor otvorila baš njegov poklon između svih ostalih.
Neka djeca su se počela smijati kada je otkrila ogrlicu od plastične imitacije kamenja, gdje su neki vidno nedostajali, kao i do pola ispunjenu bočicu parfema. Utišala je dječiji smijeh tako što je rekla da je ogrlica predivna i stavila je oko vrata, a parfem je stavila sebi na ruku.
Marko je ostao posljednji poslije škole da bi joj rekao:
“Gospođo Nado, danas ste mirisali kao nekada moja majka.” Pošto su djeca otišla, plakala je skoro sat vremena. Od tog dana je prestala predavati djeci. Umjesto toga počela je učiti ih. Gospođa Nada je obratila posebnu pažnju na Marka. Kako je radila s njim, tako je živnuo. Što ga je više poticala, brže je napredovao. Na kraju godine Marko je postao jedan od najboljih učenika u razredu. Pored toga što je slagala da podjednako voli svu djecu Marko je postao njen omiljeni učenik.
Sljedeće godine je pronašla Markovu poruku da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu.
Šest godina je prošlo prije nego što je dobila novu poruku od Marka. Napisao joj je da je završio srednju školu, treći u generaciji, ali da je ona i dalje najbolja učiteljica u njegovom životu. Poslije četiri godine, dobila je još jedno pismo da mu je ponekad bilo teško, ali je završio fakultet sa najboljim ocjenama. Uvjeravao je gospođu Nadu da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu. Pismo je bilo potpisano sa dipl. ing.
Ali, ovdje nije kraj priči. Stiglo je još jedno pismo tog proljeća. Marko je rekao da je upoznao jednu djevojku i da će se vjenčati. Objasnio joj je da mu je otac preminuo prije nekoliko godina i pitao je gospođu Nadu da li bi pristala da na vjenčanju sjedne na mjesto obično rezervisano za mladoženjinu majku. Naravno da je gospođa Nada pristala. I kao što već pogađate, stavila je onu ogrlicu i onaj parfem.
Zagrlili su se i Marko joj je šapnuo:
“Hvala gospođo Nado što ste vjerovali u mene. Hvala vam mnogo što ste mi omogućili da se osjećam posebnim i da mogu postići nešto u životu”.
Gospođa Nada, je sa suzama u očima, šapnula:
“Marko, griješiš, ti si taj koji mi je omogućio da postignem nešto u životu. Prije tebe ja nisam znala kako da učim druge”.
Agencija za sigurnost hrane BiH zaprimila je obavijest Ureda za veterinarstvo BiH, prema kojoj je granična veterinarska inspekcija uzorkovanjem i laboratorijskim analizama utvrdila da proizvod “Sterilizirano, homogenizirano mlijeko s 2,8 % m.m.”, komercijalnog naziva “Trajno mlijeko” s rokom upotrebe do 24.05.2013. godine, proizvođača Vindija d.d. Varaždin, Republika Hrvatska, ne udovoljava propisanim standardima zdravstvene ispravnosti
Agencija za sigurnost hrane BiH, u suradnji s nadležnim institucijama u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj poduzela je sve potrebne mjere kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja potrošača u Bosni i Hercegovini.
U cilju poduzimanja daljnjih mjera zaštite zdravlja i interesa potrošača u Bosni i Hercegovini, Agencija je, kao kontakt tačka RASFF-a dana 01.02.2013. godine zatražila od nadležnih inspekcijskih organa BiH, entiteta i Brčko distrikta BiH da nakon poduzimanja mjera iz svoje nadležnosti dostave rezultate inspekcijske kontrole spornog proizvoda, te je o svemu, u skladu s procedurama EU RASFF-a upoznala nadležnu službu Sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske.
Prema informacijama kojima raspolaže Agencija za sigurnost hrane BiH, laboratorijskim analizama je utvrđeno da sadržaj aflatoksina M1 u navedenom proizvodu prelazi maksimalno dozvoljenu količinu propisanu Pravilnikom o maksimalno dozvoljenim količinama za određene kontaminante u hrani („Službeni glasnik BiH“, broj 37/09), te će od strane granične veterinarske inspekcije narednih 10 pošiljki gore navedenog proizvođača biti podvrgnuto detaljnoj materijalnoj kontroli, uzorkovanju i zadržavanju pošiljki do dobijanja rezultata laboratorijskih analiza.
Daljnji uvoz proizvoda u Bosnu i Hercegovinu iz navedenih objekata bit će dozvoljen tek nakon što 10 uzastopnih analiza budu u skladu sa važećim propisima u Bosni i Hercegovini.
Imajući u vidu da bi kao posljedica suše kukuruz ubran u žetvi 2012. godine, koji se koristi za ishranu životinja, mogao imati povećane količine mikotoksina u odnosu na propisane, Agencija je dana 04.12.2012. godine, nakon izvršene procjene rizika, uputila zahtjev nadležnim inspekcijskim organima BiH, entiteta i Brčko distrikta BiH da sprovedu pojačane mjere kontrole zdravstvene ispravnosti kukuruza i proizvoda od kukuruza na prisustvo mikotoksina prilikom uvoza, u silosima mlinova, silosima fabrika za proizvodnju stočne hrane, skladištima i prometu do lanca maloprodaje sa posebnom pažnjom na eventualno prisustvo aflatoksina.
Međutim, Agencija do danas od strane nadležnih inspekcijskih organa nije zaprimila obavijest da je prilikom inspekcijskog nadzora na tržištu Bosne i Hercegovine zatečen navedeni proizvod s povećanom količinom aflatoksina, priopćeno je iz Agencije za sigurnost hrane BiH.
Paolo Greatti, nekadašnji skaut Verone i Udinesea, napisao je specijalni izvještaj o Miralemu Pjaniću, kojeg je posebno pratio na meču Slovenija-BiH
Izvještaj je ekskluzivno objavljen na Forza-Roma.com.
“Pjanić je nastupio u prijateljskom meču između Slovenije i BiH, igranom u srijedu u Ljubljani. Iako je to bila prijateljska utakmica, moglo se vidjeti dosta ritma i trke tokom svih 90 minuta. Sa obje strane, prikazan je zavidan tehničko-taktički dio igre i pored činjenice da vremenski uslovi nisu bili najidealniji, prenosi SCsport.
Pjanić je igri BiH dao poseban ton, predvodeći svoje saigrače do pobjede pred velikim brojem gostujućih navijača prisutnih na modernom stadionu Stožice u Ljubljani. Veznjak Rome je igrao u sredini, u formaciji 4-3-1-2, pokazavši svoj talent sa dvije asistencije. Jednom je dao pas lijevom nogom Ibiševiću, a drugi put desnom nogom, kod trećeg gola BiH, koji je postigao Svraka. Osim toga, imao je nekoliko odličnih poteza i proigravanja.
Sjajan gol koji je postigao sa vrha šesnaesterca, dao je desnom nogom, a tome je prethodilo odlično primanje lopte i pozicioniranje, kao rezultat igračeve spobnosti i bez lopte.
Pjanić je tokom utakmice pokazao sav svoj raskošni talenat, od tehničko-taktičkih detalja, do trkačkih sposbnosti. Bh. veznjak je definitivno demonstrirao klasu modernog igrača u igri i prema naprijed i nazad, aktivno sudjelovavši i u odbrani, što je davalo dodatnu ravnotežu ekipi.
Utakmicom u Ljubljani, Pjanić je još jednom potvrdio svjetsku klasu i koliko će u budućnosti biti važan igrač za Romu”, navodi se u izvještaju Paola Greattija.
Prve komšije tri romske porodice su Dino Merlin, Šerif Konjević, Naser Keljmendi, Sefer Halilović, Kerim Lučarević…
U Velikoj Aleji na Ilidži, po mnogima najljepšem dijelu Sarajeva, gdje se nalaze vile brojnih estradnih zvijezda, političara i diplomata, u barakama, bez vode i struje, obitavaju tri romske porodice.
Reporterska ekipa agencije Anadolija (AA) provela jedan dan sa njima kako bi se uvjerili da i u 21. stoljeću neki žive u uvjetima Srednjeg vijeka.
Sa ukupno četrnaestoro djece, tri romske porodice žive od prodaje sekundarnih sirovina. Na, kako i sami kažu, romski način.
Djeca, gola i bosa, ali nasmijana, trče oko tri nastambe i brda željeza, felgi, lanaca… Ovo je dom romskih porodica koji žive u uvjetima nedostojnih čovjeka.
Zanimljivo, u susjedstvu se nalaze vile velike zvijezde Balkana Dine Dervišhalidovića ili Dine Merlina, ratnih komandanata Patriotske lige Bosne i Hercegovine i Armije BiH Kerima Lučarevića i Sefera Halilovića, folk pjevača Šerifa Konjevića, odbjeglog boss Nasera Keljmendija, pa i kuća trenera Amara Osima, sina proslavljenog Ivice Osima.
„Ranije smo živjeli u Kovačima u jednoj kući. Kuća je prodata, pa smo došli ovdje. Tu smo već pet godina. Obećali su nam dati neke kuće. Nadamo se da će i do toga doći“, govori za agenciju Anadolija (AA) Vehbija Seferović, najstariji brat iz porodice Seferović.
Nijedno od 14-ero ne ide u školu. Govore samo romski, a bosanski jezik će, veli glava porodice, naučiti kad odrastu.
„Nemamo vode, nemamo uslova da kupimo te haljine. Nemamo ništa. Da ja imam kuću, nešto, da ja njima mogu nešto da kupim, išli bi oni u školu. Ja ne branim svom djetetu da ide u školu. Evo, meni je trideset godina, ne znam čitati i pisati. To nije sramota, šta ću ja sad. Ne bih želio da sutra moje dijete ne zna čitati i pisati, ja bih njega dao u školu“, kazao je Seferović za AA.
Andrijana Ramović je Vehbijina snaha. Ima 25 godina i majka je Kemala, Frančeska, Vahide i devetomjesečne Lare.
„Ime Lara dobila je ime po onoj seriji… Teško je živjeti s bebom ovdje. Moramo kupiti pelene, a i na flašicu je hranim. Idem prosim da bih joj zaradila za pelene i mlijeko. Ovdje smo pet godina, nemamo ni haljine za djecu. Bili su rekli dati nam neke kuće, ali ništa. Nemamo vode ovdje… Po vodu za pranje djece i kuhanje idemo u Lužane“, kazala je Ramović.
Ni Andrijanina djeca ne idu u školu. Jer, kako kaže, nemaju nikakvih mogućnosti. Nemaju krova nad glavom i žive u baraci.
„Nemamo ni ćebadi, ništa nemamo. Roditelji me nisu dali u školu, ali ja znam čitati i pisati. Da imamo krov nad glavom i neku mogućnost, što ne bih dala djecu u školu. Od moje svekrve troje djece idu u školu. I ja bih voljela da dam djecu da se školuju“, istakla je Ramović.
Vehbijina majka dobila je kuću uz pomoć vlasti i danas živi u Sokolović koloniji na Ilidži. Njegov otac, nakon što mu je izgorjela baraka, sagradio je drugu na Ilidži.
Vehbija se žali da po cijeli dan čuva djecu, dok njegova žena prosi.
„Zimi je teško. Nemamo ni vode, ništa… Najteže mi je zbog djece. Da vidiš kako je unutra, ne bi spavao ni cuko“, kazao je Seferović.
Mnogi su mu, veli, obećavali, ali malo toga je ispunjeno.
„Bili su ovdje više puta Dervo Sejdić i Bajro Beganović iz udruženja Roma, više puta ovdje. I načelnik Senaid Memić nam je obećao kuće, ali daj Bože da ćemo mi išta od toga dobiti. Tvrde da smo Srbi i da nismo bili ovdje?! A mi smo ovdje rođeni. Dokumenti su nam iz BiH“, pojasnio je Seferović.
Dočekali su nas s nepovjerenjem, a ispratili s osmjehom. Iako je njihov dom baraka, pustili su nas unutra. Široko je srce romsko… Dok nas pozdravljaju ostajemo u nadi da će bh. društvo makar dio njihovih skromnih snova ispuniti.
Sedamnaestogodišnji učenik drugog razreda J. S. napadnut je u četvrtak oko 13.30 sati ispred Elektrotehničke škole za energetiku u sarajevskom naselju Pofalići kada je krenuo na nastavu i tom prilikom slomljen mu je nos. Kako je kazala sestra maloljetnog J. S. Emina Suljić, ispred škole ga je čekala grupa momaka s Ilidže i okolice.
– Brat je krenuo u drugu smjenu i otišao da jede prije nastave. Kada je došao pred školu, oni su ga opkolili, a jedan od mladića iz grupe udario ga je u nos i onesvijestio. Istrčali su zaštitari iz škole i mladići su se razbježali. On i njegov brat blizanac poznavali su nekoliko napadača – kazala je Suljić, kako je citira Dnevni avaz.
Isti list piše da je maloljetnik nakon napada odvezen na KUM Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, gdje mu je urađen CT glave, nakon čega je utvrđeno da, osim slomljenog nosa, nije bilo drugih povreda. Sestra Emina smatra da je motiv za napad na njenog brata ljubomora.
– Brat izlazi na Ilidžu i popularan je među djevojkama. Zbog toga su ga upozoravali da ne smije više dolaziti na Ilidžu. Incident smo prijavili policiji, koja će izuzeti snimke školskog videonadzora – rekla je Suljić, čiji je brat identificirao petoricu napadača.
U MUP-u KS potvrdili su da je maloljetni J. S. toga dana u16.45 sati u Drugoj PU prijavio napad. O incidentu je obaviješten i dežurni tužilac Tužilaštva KS, dok policija radi na identifikaciji napadača i rasvjetljavanju ovog incidenta.
Prepucavanje putem Facebooka
Direktorica škole Samira Karamehić kazala je da učenik J. S. nije bio problematičan te da mladići koji su ga napali nisu njihovi učenici.
– Kako smo doznali, oni su došli s Ilidže, a napad je uslijedio nakon prepucavanja putem Facebooka. Učenika smo zbrinuli i u pratnji sestre uputili ljekaru te odmah obavijestili policiju. Odavno imamo zaštitare u školi i veoma dobru saradnju s policijom tako da već dugo nismo imali incidenata. Trudimo se i uspijevamo da djeci dajemo pozitivne vrijednosti i uzore – kazala je Karamehić i dodala da cijelo društvo mladima treba ukazivati na pozitivne stvari kako se slični incidenti ne bi ponavljali, piše Avaz.
(Dnevni avaz)
Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske izvijestilo je o povlačenju s tržišta Konzumove konzervirane tunjevine uvezene iz Tajlanda. “RIAL – tuna komadi u salamuri”, pakiranje od 160 grama proizvedeno u listopadu 2012. godine, s rokom upotrebe do listopada 2015. godine, sadrže prevelike količine histamina!
Ova tunjevina predstavlja rizik za zdravlje potrošača, posebice za osobe intolerantne na histamin i proizvode od ribe te djecu i trudnice, upozoravaju iz Ministarstva. Prekomjernim unosom ribe i proizvoda od ribe kontaminirane oslobođenim histaminom, konzument se izlaže riziku koji može dovesti i do nastanka akutnih alergijskih reakcija.
Trovanje histaminom može uzrokovati čak i smrt!
Trovanje histaminom ovisi o sadržaju histamina u ribi, o tjelesnoj masi čovjeka te o količini histamina u samoj namirnici. Ljudski organizam može podnijeti relativno velike količine histamina unesenoga u organizam namirnicama. Oko 95 posto histamina unesenoga u organizam preko probavnoga sustava crijevne bakterije acetiliraju i razgrade, te ga na taj način inaktiviraju. Otrovanje hranom sigurno izazivaju količine od 60 do 100 mg histamina na 100 g konzumirane ribe.
Simptomi histaminskog otrovanja javljaju se vrlo brzo nakon konzumiranja hrane bogate histaminom, otprilike u razdoblju od 10 minuta do 3 sata nakon konzumacije sumnjive namirnice. Oni uključuju: utrnuće oko usta i jezika, pečenje i suhoću u ustima, vrtoglavicu, mučninu, povraćanje, proljev, grčeve u trbuhu, otok usnica, lica i jezika. Otrovana se osoba znoji, osjeća svrbež kože; sluznica očiju, koža lica i tijela obično su zacrvenjene. Moguć je i pad krvnoga tlaka, nastanak neugodnoga osjećaja lupanja srca te paraliza disanja. Težinu kliničke slike uzrokovane ovim otrovanjem potvrđuju i literaturni podatci koji bilježe i smrtne slučajeve nastale kao posljedica ovoga otrovanja.
Liječenje otrovanih osoba obuhvaća hitno ispiranje želudca, davanje antihistaminika koji se nađu pri ruci te dopremanje otrovanih u najbližu bolnicu. U slučaju otrovanja na moru bitno je hitno krenuti prema kopnu.
Danetu Jakšiću (37), osim što je povrijedio rame i nogu pri padu u otvoreni šaht na Novom Beogradu, ostao je i gorak ukus u ustima: dok je zapomagao iz rupe duboke četiri metra, prolaznik je, umjesto da ga izvuče, ukrao kesu sa njegovim stvarima i pobjegao.
Jakšić se vraćao kući iz prodavnice prečicom, preko neosvijetljenog parkinga u Ulici Dušana Vukasovića, odakle su prethodno lopovi ukrali poklopac sa šahta.
– Taj dio je slabo osvijetljen, pa nisam ni primijetio otvoren šaht. Zakoračio sam između dva parkirana automobila i u sljedećem trenutku se našao u rupi. Nisam ni bio svjestan šta se dešava dok nisam osjetio vodu koja je šikljala po meni sa svih strana – priča Dane kako je došlo do nezgode u utorak, kada je zaradio frakturu lopatice i ogromnu posjekotinu na nozi.
Kesa u kojoj je nosio čokoladu, bajadere i cigarete ostala je kraj otvora. Par minuta kasnije, Jakšić je čuo da neko prolazi i pozvao je upomoć.
– Niko se nije odazvao, ali ručke kese koje sam mogao da vidim na ivici šahta, u sljedećem trenutku su nestale. Neko je ukrao to malo stvari, a nije mu palo na pamet ni da pogleda šta je sa mnom – ogorčen je Dane.
Jakšić inače već 20 godina čeka transplantaciju bubrega, a na dijalizu ide dva puta nedjeljno.Poslije pada je prvo, kako kaže, proverio “da li mu je u redu fistula”, a nakon što je veći dio noći proveo na VMA, morao je i na dijalizu.
– Iscrpljen je i slomljen. Noga ga toliko boli da jedva hoda, a lopatici će trebati najmanje mjesec dana da se oporavi. Sva sreća pa je kod sebe imao mobilni, jer ga inače rijetko nosi, pa je zvao drugove i oni su ga merdevinama izvukli. Ne smijem ni da pomislim kako je ovo moglo da se završi – kaže Danetova majka Vera.
Porodica Jakšić namjerava da zbog nezgode tuži grad. Novac im, kažu, nije bitan, ali “ovakve stvari ne smiju više da se dešavaju“.
– Nije prvi put da lopovi odnose poklopce. Ovaj su zatvorili, ali su u blizini ostala još dva otvorena i stvarno ne znam kad to misle da srede – kaže Vera Jakšić.
Policija je saopštila da je uhapsila dvojicu mladića osumnjičenih za krađu poklopca sa šahta u koji je Dane upao, a radnici “Vodovoda” obezbijedili su to mjesto.
Predsjednik Skupštine kaže da su “strah, nesigurnost i zebnja postali dio svakodnevice Vojvodine”
Foto: BETA
Predsjednik Skupštine Vojvodine Istvan Pasztor ocijenio je da je sigurnosna situacija u Vojvodini pogoršana poslije niza incidenata, od kojih su neki imali odlike međunacionalnih sukoba, objavio je u subotu novosadski “Dnevnik”.
Pasztor je na to ukazao u otvorenom pismu koje uputio premijeru Srbije Ivici Dačiću, od kojega je zatražio konkretne mjere Vlade i MUP-a Srbije radi “ostvarivanja prava građana na život u sigurnom okruženju te sprječavanja međunacionalnih incidenata”.
Predsjednik Skupštine Vojvodine je podsjetio da se prošle sedmice dogodio niz incidenata koji su narušili sigurnost građana Novog Sada, Temerina, Bečeja i Subotice i ukazao da su “strah, nesigurnost i zebnja postali dio svakodnevice Vojvodine”.
“Duboku zabrinutost izaziva činjenica da institucionalni mehanizmi zaštite osobne i imovinske sigurnosti u Vojvodini ne funkcioniraju”, naveo je Pastor.
U mjestu Temerinu su prije nekoliko dana pretučena trojica mladića mađarske nacionalnosti, od kojih jedan teže, koje je napala skupina osoba “psujući im majku mađarsku na srpskom jeziku”, prenijeli su vojvođanski mediji.
Na to je reagirala i mađarska vlada koja je tražila poduzimanje “odlučnih koraka” na pružanju sigurnosti mađarskoj manjini u Vojvodini.
Tuči u Temerinu prethodio je sukob na međunacionalnoj osnovi u Bečeju, zabilježeno je lomljenje table Slovačkog kulturnog centra, a u Novome Sadu traje “rat plakatima i grafitima” oko pitanja autonomije Vojvodine.
“Sve ove okolnosti mogle bi dovesti do samoorganiziranja građana Vojvodine radi elementarne zaštite njihove osobne sigurnosti, što nužno vodi u još rizičnije situacije”, priopćila je ovome povodu Liga socijaldemokrata Vojvodine.
Ova stranka je u priopćenju kritizirala premijera Dačića što godinu i pol ignorira inicijativu LSV-a za osnivanjem Policijske uprave za Vojvodinu, kako bi se omogućila decentralizacija i bolja koordinacija rada MUP-a Srbije.
U Sarajevu oblačno vrijeme sa snijegom. Najviša dnevna temperatura zraka oko – 1 °C
Foto: Arhiv
Jutros je u Bosni i Hercegovini oblačno vrijeme. Snijeg pada u većem dijelu Bosne.
Temperature zraka izmjerene u 7 sati imale su slijedeće vrijednosti: Bjelašnica – 13 °C, Sokolac – 5, Bugojno – 4, Sarajevo – 3, Derventa, Livno, Tuzla i Zenica – 2, Bihać, Bijeljina, Doboj, Gradačac i Srebrenica – 1, Prijedor, Sanski Most i Zvornik 0, Banja Luka i Trebinje 1, Mostar i Neum 3 °C.
Atmosferski pritisak u Sarajevu iznosi 934 hPa, za 9 hPa je manji od normalnog i raste.
Danas u Bosni i Hercegovini pretežno oblačno vrijeme sa snijegom u većem dijelu zemlje, Na jugu Hercegovine poslijepodne će padati kiša. Vjetar slab do umjerene jačine sjevernog smjera. Najviša dnevna temperatura zraka između – 3 i 2 °C, na jugu Hercegovine od 3 do 7 °C.
U Sarajevu oblačno vrijeme sa snijegom. Najviša dnevna temperatura zraka oko – 1 °C, saopćeno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda BiH.
Padavine su intenzivnije u istočnim i jugoistočnim krajevima, a na većini dionica na kolovozima ima snijega od dva do pet centimetara, saopšteno je iz Auto-moto saveza Republike Srpske.
U nižim krajevima kolovozi su pretežno suhi ili mjestimično vlažni.
Na graničnim prelazima u BiH nema dužih zadržavanja.
Više od 20 godina od početka agresije na Bosnu i Hercegovinu udruženja žrtava i borci za ljudska prava još uvijek tragaju za ratnom siročadi koja su tokom užasa rata odvedena u Srbiju, gdje je nekima od njih nametnut novi identitet, te se do danas ne zna njihova konačna sudbina.
Foto: Anadolija
Vjeruju da nije usamljen poznati slučaj Senide Bećirović koja je kao beba nestala u maju 1992. godine, kada su u njeno mjesto Caparde (Kalesija, Bosna i Hercegovina) ušle srpske vojne snage, da bi 16 godina kasnije bila pronađena u domu imućne porodice Janković u Beogradu gdje usvojena Senida živi pod imenom Mila Janković.
Predsjednica Udruženja ”Žena – žrtva rata” Bakira Hasečić tvrdi u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) da je mnogo djece iz Bosne i Hercegovine tokom rata odvedeno u Srbiju. Riječ je, pojašnjava, o djeci čiji su roditelji stradali ili su čak cijele porodice ubijene.
Helsinški odbor (HO) za ljudska prava u Srbiji, također, se uključio u potragu za djecom iz BiH. Predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji Sonja Biserko ističe kako je, očito, bilo dosta slučajeva odvođenja djece iz BiH u Srbiju.
Djeca ne znaju ko su i šta su
”Da, posebno iz ovih mjesta oko Drine, recimo, iz Višegrada. Tu su djecu dovodili ovdje, stavljali ih u ta sirotišta, onda u te hraniteljske porodice… Neka od te djece su vraćena u Bosnu, ali najveći dio njih je upućen u nekakve porodice. Mi ne znamo koji je broj te djece. To je, svakako, tema kojoj tek predstoji istraživački rad. Potreban je čitav tim koji bi se samo bavio istraživanjem tragova gdje su ta djeca, na kraju, završila. Ta djeca sada imaju najmanje 20 godina. Mnoga od njih i više. To je jedan vrlo zahtjevan posao. Mnoga od te djece i ne znaju ko su i šta su, razumijete”, priča Biserko za agenciju Anadolija.
No, aktivisti Udruženja ”Žena – žrtva rata” uspjeli su nakon dvije decenije doći do nekadašnje socijalne radnice u Crvenom križu Jugoslavije Nevenke Uzelac koja im je otkrila detalje o prebacivanju samo neke djece iz Višegrada u Beograd.
”Djeca su odvođena u Srbiju. Primana u prihvatne centre. Kod nekih je promijenjen identitet i pokršavana su… Znamo da su se izdavale krštenice za njih. Uzelac je priznala da je u Beograd odvela braću Emira i Elvina Gušu, koji su se kasnije vratili u BiH, djevojčicu Mirsadu Dizdarević, koju je poslije preuzela polusestra Habiba Rašić, udata za Srbina negdje kod Beograda, kao i muško dijete od deset mjeseci! No, odvedena je još i jedna djevojčica od godinu i pol. Međutim, ni do danas ne znamo šta je sa dječakom koji je odveden kada je imao samo deset mjeseci i tom djevojčicom od godinu i pol”, izjavila je Hasečić, pokazujući fotografije neke od djece koja su odvođena u Srbiju.
Pita se kakva je sudbina te bosanske ratne siročadi. ”Vjerujte, već dugo ne spavam razmišljajući o toj našoj djeci, šta je sa njima, hoće li ikada saznati istinu”, kaže Hasečić.
Nadalje, otkriva da je Uzelac posjetila Udruženje ”Žena – žrtva rata” u Sarajevu, gdje je govorila o bošnjačkoj djeci koja su odvođena u Srbiju. Otkrila je, tvrdi Hasečić, da je u Srbiji vidjela prihvatne centre gdje je bilo mnogo djece iz BiH. Neka su bila i ranjena. Konkretno, za petero djece iz Višegrada je navela da su, navodno, 1992. godine pronađena u Dobrunu.
”Sumnjamo da beba od deset mjeseci, koju Uzelac spominje, potječe iz jedne bošnjačke porodice u Višegradu. Svi članovi te porodice su ubijeni. Još o tome ne želimo govoriti u javnosti… Indikativno, kada smo Uzelac pokazali fotografiju te nestale muške bebe iz Višegrada, ona je pala u nesvijest i pozlilo joj je. Jednostavno, žena je doživjela šok. Kao da se suočila s najmračnijom istinom. Nakon toga je obećala da će nam pomoći da se otkrije istina o nestaloj djeci, odnosno da se sazna gdje su ona danas. I, zaista, uradila je neke stvari, uključila se u potragu”, nastavila je Hasečić, ukazujući i na sumnjivu ulogu nekih od stranih humanitaraca.
Pomagali i volonteri
Uzelac je u iskazu datom aktivistima Udruženja ”Žena – žrtva rata” tvrdila da je, zajedno sa međunarodnim volonterima Gilbertom Despichtom i Lionelom Surrelom, djecu izvukla iz Višegrada i predala ih u Dom za nezbrinutu djecu u Beogradu. Sve se to desilo 21. avgusta 1992. godine. Dan kasnije sastavila je i izvještaj o tome. Htjela je, kako je isticala, samo da spasi djecu.
”Želim napomenuti za bebu koju sam ja preuzela i predala u Dom za nezbrinutu djecu, da je iz Doma data u hraniteljsku porodicu u Beogradu”, navedeno je u izjavi koju je potpisala Uzelac.
Zaista, prema izvještaju američke novinarke Nine Bernstein od 29. avgusta 1992. godine, među mentalno bolesnim osobama u Zavodu u Višegradu bilo je i ”petero normalne muslimanske djece između 10 mjeseci i sedam godina starosti, siročadi, ili izgubljene djece koju su u ustanovi ostavile lokalne srpske vlasti”. Jednu bebu, kako je navedeno, u naručju je držala mentalno oboljela osoba.
Bernstein, danas novinarka ”The New York Timesa”, tada je, također, napisala da se djeca ”sad nalaze u dva čista i sunčana beogradska sirotišta”. No, američka novinarka već tada je naslutila kakva bi mogla biti sudbina djece iz Bosne.
”Izvještaj kaže da su roditelji dvije bebe nepoznati. Dječaka od otprilike deset mjeseci nazvali su Goran Nikolić, po srpskom borcu koji ga je pronašao u borbi. Isto tako, petnaestomjesečna djevojčica je nazvana Dragana Veljović. U društvu u kom se muslimani od Srba razlikuju uglavnom po imenima, imena ovu djecu čine Srbima, brišući njihovo vjerovatno muslimansko porijeklo”, napisala je Bernstein u avgustu 1992. godine.
Prema informacijama Nevenke Uzelac, djevojčica koja sada nosi prezime Veljović bila je jednu godinu u Domu, a potom je smještena u hraniteljsku porodicu u Beogradu. Dječak, koji sada nosi ime Goran Nikolić, bio je u Domu u Beogradu do 6. juna 1994. godine, nakon čega je smješten u istu porodicu. ”U Domu nisu imali više informacija”, napomenula je Uzelac.
Otvorena mnoga pitanja
U međuvremenu u cio slučaj uključili su se i aktivisti Helsinškog odbora. Oni su uspjeli utvrditi da je dvoje siročadi iz BiH dato srbijanskim hraniteljima. Ali, ne u Beogradu, kako je tvrdila Uzelac, već u jednu srpsku porodicu u Zrenjaninu, 70-tak kilometara sjeverno od srbijanske prijestolnice.
Prema posljednjim informacijama, hraniteljica je u međuvremenu umrla, a djeca su sa članovima njene porodice najvjerovatnije napustila Srbiju. Navodno su na području Evrope ili čak Kanade. Tvrdi se i da su otišli na prilično misteriozan način i to upravo nakon saznanja da udruženja žrtava i borci za ljudska prava traže djecu iz BiH.
”U tom jednom slučaju kojeg smo imali trag za djecom smo izgubili jer su se primijenile starateljske porodice”, kratko je kazala Biserko, dodajući da je taj slučaj tek otvorio mnoga pitanja oko nestale bosanske djece. Biserko ukazuje kao su institucije u Srbiji krajnje zatvorene u pogledu pomoći onima koji tragaju za sudbinom nestale ratne siročadi.
”To je prilično, kako da vam kažem, kompliciran proces. Dosta toga se izmijenilo u odnosu na ono što je bilo 1992. godine. Izmijenili su se ljudi, institucije, potrebno je jako puno istraživati. To je jedan vrlo zahtjevan posao koji traži i otvorenost i naklonost naših institucija, uopšte želju ljudi da izađu sa takvim informacijama. A oni nisu otvoreni da se to objelodanjuje, jer će se pokazati da iza toga stoji jedna tamna strana priče. Pazite, to su djeca roditelja koji su pobijeni 1992. godine, odmah na početku. Sve je to implicirano sa nekakvim zločinom. Nema interesa da se dođe do tačnog broja te djece”, zaključila je Biserko, napominjući da je to tema koja tek treba da se otvori.
Šutnja u Beogradu
U Gradskom centru za socijalni rad u Beogradu su zainteresiranim stranama rekli da ne mogu dostavljati ”povjerljive informacije o korisnicima Gradskog centra za socijalni rad”, odbivši, zapravo, da otkriju bilo kakve činjenice o bosanskim ratnim siročadima koja su bila u toj ustanovi.
Ovo su građani BiH
Hasečić je apelirala na institucije BiH da pomognu kako bi se doznala istina o nestaloj bosanskoj siročadi koja se nalaze u Srbiji.
”Tražimo da se neko iz države BiH, iz Federacije BiH, resornih ministarstava uključi u ovaj postupak. Posebice Tužilaštvo BiH koje posjeduje kompletnu dokumentaciju u ovom slučaju od kraja 2011. godine. Dostavljene su im slike, izjave, zapisnici… Cilj nam je da podignemo svijest naših političara i institucija, onih koji s zaduženi da pomognu građanima BiH. Želimo da se uključi i Ministarstvo vanjskih poslova BiH na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom. I ovdje je riječ o građanima BiH”, poručila je Bakira Hasečić.
Ogromne posljedice rata
Sonja Biserko konstatira da se na primjeru nestale djece i BiH jasno može vidjeti kako su ”posledice tog rata ogromne”.
”Do sada se govorilo o brutalnim zločinima. Ali, posledice razaranje porodica, ti nestanci djece…, to je vrlo ozbiljno. O tome se manje vodilo računa, to su teme koje tek dolaze na dnevni red”, kazala je ona.
Bilo je previše krvi
Novinarka Bernstein je u tekstu od 13. septembra 1992. godine pisala i o Emiru i Elvinu, tada dječacima od sedam, odnosno četiri godine, koji će se kasnije vratiti u BiH, te nepoznatoj sudbini njihove majke Fatime, kao i njihovom oboljelom ocu kojeg su lokalni Srbi optuživali da je ”bio ekstremista”.
Hasečić je kazala kako je kasnije utvrđeno da su srpske snage brutalno ubile nesretnu Fatimu. Dječaci su na novinarki iz Amerike sasvim iskreno govorili o užasu Višegrada 1992. godine. Bernstein je, također, navela i kako je tada četverogodišnja djevojčica Mirsada Dizdarević govorila da je u Višegradu bilo ”previše krvi”.
Republika Slovenija je od 1994. dosad u BiH uložila oko 610 miliona eura što je uvrštava u sam vrh stranih investitora u BiH. S tim investicijama otvorila je približno 15.000 novih radnih mjesta širom BiH, a premještanjem proizvodnje pridonijela je i bh. izvozu u Sloveniju i ostale zemlje EU – izjavio je za Fenu ekonomski savjetnik u Ambasadi Republike Slovenije u BiH Gregor Presker.
