Robotsko vozilo “Kjuriositi” prvi put je upotrijebilo svoju bušilicu i napravilo udubljenje na stijeni na površini Marsa, saopštili su zvaničnici misije.
Snimci napravljeni prije i poslije bušenja potvrđuju da je u stijeni napravljeno ulegnuće. Roboti koji su ranije poslati na Mars uzimali su uzorke grebući po površini planete, ali je “Kjuriositi” prvi koji je opremljen pravom bušilicom.
Inženjeri američke Nase pažljivo rukovode ovom procedurom, kako bi potvrdili da se stijena i bušilica ponašaju kako je predviđeno.
Ulegnuće je načinjeno udarcima vrhom bušilice, a kasnije će biti aktivirana i njena rotacija. Planirano je da robot uzme uzorke iskopanog materijala i analizira ih u laboratoriji koju nosi na sebi, prenio je BBC.
Zadatak vozila je da utvrdi da li su u krateru Gejl, gdje se “Kjuriositi” spustio prošle godine, nekada postojali uslovi koji bi omogućili postajanje bakterijskog života.
Utvrđivanje sastava stijena na Marsu ima ključan značaj za ovu potragu, pošto naslage u krateru u sebi sadrže geohemijske zapise o uslovima pod kojima su stijene nastale.
Bušenje stijene u dubinu od nekoliko centimetara omogućava uzimanje “čistog” uzorka, koji nije bio izložen površinskom djelovanju radijacije i vremenskih uslova.
Stijena koja je odabrana za prvo bušenje po sastavu je, kako se pretpostavlja, kalcijum-sulfat i zrnaste je građe.
Muškarac čiji su inicijali S. P. (38) lišen je slobode jer je danas uz prijetnju plastičnim pištoljem oteo 120 KM pazara od radnice iz firme “MI Commerce” u Novom Travniku, piše Klix.
Muškarac je pljačku izvršio u 10.20 sati u Ulici kralja Tvrtka, rečeno je Srni u MUP-u Srednjobosanskog kantona.
Policija je nakon krivičnog djela privela S. P, kod koga je pronašla 40 KM i plastični pištolj.
Uviđaj na mjestu događaja obavili su službenici policije iz ove opštine.
Drugi zemljotres u posljednja 24 sata, jačine četiri stepena po Richteru, pogodio područje četiri kilometra od Čemerna oko 13 sati
Drugi zemljotres danas, oko 13 sati, zatresao je područje u blizini granice između Bosne i Hercegovine i Crne Gore, u predjelu planinskog prevoja Čemerno. Zemljotres je bio jačine četiri stepena Richterove skale, saopćili su iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske.
Procijenjeni intenzitet zemljotresa bio je šest stepeni Merkalijeve skale, sa epicentrom četiri kilometra od Čemerna.
Zemljotres je izazvoa uznemirenost kod stanovnika Čemerna i Gacka u BiH, a osjetio se i na području Crne Gore.
Zemljotres ovog intenziteta može izazvati manja oštećenja na starim i slabije građenim objektima u samoj epicentralnoj zoni, kažu sizmolozi za agenciju Anadolija.
Prvi današnji zemljotres na ovom području registriran je oko tri sata iza ponoći i bio je jačine 3,9 stepeni Richterove skale.
(Anadolija)
Nakon jučerašnje jake kiše, ali i snijega koji je počeo padati nešto nakon ponoći, u BiH nema poteškoća niti problema na putevima.
Foto: Arhiv
Prema riječima dispečera Međunarodnog aerodroma Sarajevo, zbog loših vremenskih uslova, jedino je otkazan jutarnji let iz Zagreba, koji sinoć nije ni sletio na aerodrom u Sarajevu, dok se ostali letovi sa ovog aerodroma odvijaju prema redu letenja.
Prema riječima meteorologa Ismire Ahmović iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda u toku današnjeg dana u BiH se očekuje postupan prestanak padavina i smanjenje oblačnosti.
„Što se tiče sutrašnjeg dana, u Bosni će uglavnom biti umjereno do pretežno oblačno vrijeme, s tim da ponegdje u centralnim područjima može pasti i malo snijega, ali neće biti značajnijih padavina te će biti i osjetno hladnije u odnosu na prethodne dane“, kazala je ona u izjavi za agenciju Anadolija.
Ahmović je dodala da će u utorak u BiH biti umjereno oblačno vrijeme i prohladno, tokom dana nešto toplije, dok će u srijedu biti pretežno oblačno uglavnom sa kišom, s tim da poslije podne i krajem dana, uslijed pada temperature, u višim planinskim dijelovima će biti susnježice i snijega.
Zbog snijega, koji danas pada u većem dijelu BiH, saobraćaj se odvija nešto sporije. Kolovozi su mjestimično zaleđeni i klizavi. Ugaženog snijega ili leda na kolovozu ima na dionicama u višim planinskim predjelima, saopćeno je iz Bosanskohercegovačkog automoto kluba (BIHAMK).
Na dionicama u zapadnom i jugozapadnom dijelu BiH snijega na kolovozu ima od dva do pet centimetara.
Putne službe intervenišu na svim mjestima gdje je to neophodno, a BIHAMK apeluje na vozače da vožnju prilagode uslovima na putu i podsjećaju da je posjedovanje zimske opreme obavezno za sve kategorije vozila na putevima u BiH.
Na graničnim prelazima zadržavanja su do 15 minuta.
Zbog nevremena u Hrvatskoj, zatvoren je saobraćaj za sve kategorije vozila na dionici Ličko Petrovo Selo – Karlovac, saopćeno je iz BIHAMK-a.
Djevojka Amela B. (21) iz okoline Zenice nedavno je upoznala muškarca putem interneta, ne sluteći kroz kakav će horor proći nakon što se upoznaju. Stravičan slučaj zbog kojeg je Amela završila na Klinici za psihijatriju UKC-a Tuzla, kako saznaje “Dnevni avaz”, dogodio se u selu Dubnica kod Kalesije.
Dubnica: Slučaj nije prijavljen policiji
Nju je, kak saznaje “Dnevni avaz” zlostavljao pripadnik vehabijske zajednice iz Dubnice, kojeg je prethodno upoznala putem interneta. Premlaćivana je, polomljene su joj obje noge, ošišana joj je kosa, a pripadnik vehabijske zajednice, s kojim je djevojka navodno ostala i trudna, nanio joj je povrede genitalija oštrim predmetom, zbog čega joj je izvršen abortus.
Teške povrede
Djevojka je nakon užasa kroz koji je prošla prvobitno bila smještena u bolnicu u Sarajevu, da bi nakon toga kolima Hitne medicinske pomoći dovezena u Univerzitetski klinički centar Tuzla. Informacije o teškim povredama “Avazu” su potvrđene iz dobro obaviještenih izvora UKC-a Tuzla.
– Djevojka je dovezena u UKC Tuzla, gdje joj je urađen abortus i ostali zahvati na ženskim organima. Nakon što je danas (petak, op. a.) izašla iz kome, isti dan je prebačena na Kliniku za psihijatrijske bolesti. Trenutno se oporavlja na ovoj klinici, gdje prolazi kroz teške faze poremećaja ličnosti – tvrdi naš sagovornik blizak UKC-u Tuzla.
Iako se ovaj zastrašujući slučaj dogodio prije nešto više od tri sedmice, javnost o tome ništa ne zna. Gotovo nevjerovatno zvuči i podatak da slučaj nije ni prijavljen tuzlanskoj policiji, što je “Avaz” jučer i provjerio.
Majka znala
– Nakon detaljnih pregleda biltena u posljednji mjesec, nismo pronašli prijavljen slučaj s takvim povredama i posljedicama – kaže Izudin Šarić, portparol MUP-a TK.
Iako je djevojka dovezena prvobitno u sarajevsku bolnicu, jučer od policije Kantona Sarajevo redakcija “Avaza” nije mogla dobiti potvrdu je li slučaj prijavljen po službenoj dužnosti nakon Amelinog prijema u bolnicu.
Tragom informacije o brutalnostima kroz koje je prošla, “Avaz” je saznao da je neko vrijeme, nakon što su joj se roditelji razveli, Amela B. živjela sama u okolini Zenice. Razvod roditelja teško je prihvatila, zbog čega je prolazila kroz krizne periode.
Otac ne želi čuti za nju i majku, dok je nesretna majka sve znala, ali je zbog straha i sramote šutjela. Ove informacije potvrdila je jedna od Amelinih nastavnica iz srednjoškolskih dana. Njena majka će, narednih dana doći na kliniku u Tuzlu da bi s Amelom pokušala razgovarati i saznati ko je tajnoviti vehabija, za kojeg se sumnja da joj je nanio teške povrede.
Stan u Sarajevu
To kako je nesretna djevojka uopće dospjela u bolnicu u Sarajevu te zašto slučaj ranije nije otkriven, vjerovatno će narednih dana biti predmet istrage organa gonjenja. Navodno, vehabija koji joj je nanio brutalne povrede ima brak s nekoliko žena, a posjeduje i stan u Sarajevu te se za sada samo nagađa da ju je on i dovezao u bolnicu.
Četrdesetpetogodišnjak čiji su inicijali S.G. iz mjesta Zolota kod Travnika zadržan je prostorijama travničke Policijske stanice jer je ubo nožem u nogu sina B.G. /22/ – rečeno je Srni u MUP-u Srednjobosanskog kantona.Napadu, koji se dogodio juče oko 11.30 časova u porodičnoj kući, prethodila je svađa između oca i sina.
Sin je fizički napao oca koji ga je ubo nožem u nogu, istjerao iz kuće, a potom slučaj prijavio policiji.
Povrijeđenom je ukazana ljekarska pomoć u Kantonalnoj bolnici Travnik gdje su mu konstatovane lakše tjelesne povrede.
Nakon jučerašnjeg podrhtavanja tla u Austriji, koje se osjetilo čak do Zagreba, jutros dolaze vijesti o potresu na granici između BiH i Crne Gore.
Naime, zemljotres srednje jačine pogodio je jutros područje između Plužica i Gacka, a iz crnogorskog Seizmološkog zavoda je saopšteno da je potres mogao izazvati manje materijalne štete, prenosi Tanjug.
Kako se navodi, jačina zemljotresa iznosila je 3,9 jedinica Rihterove skale, što odgovara epicentralnom intenzitetu od pet do šest stepeni Merkalijeve skale.
Žarište ovog zemljotresa locirano je na dubini od 11 kilometara.
U Seizmološkom zavodu su naveli da je ovaj zemljotres mogao izazvati samo manje materijalne štete u epicentralnom području, prenosi Tanjug.
Chris Kyle, bivši pripadnik elitne američke mornaričke jedinice SEAL, koji je sa 160 potvrđenih pogodaka bio poznat kao najučinkovitiji snajperista američke vojske u historiji, je zajedno sa još jednim čovjekom ubijen jučer u streljani u okrugu Erath. Policija je već uhapsila počinioca ovog zločina.
Kyle, koji je učestvovao u svakoj većoj vojnoj operaciji tokom rata u Iraku, je ubijen u streljani Rough Creek Lodge, koja se nalazi oko 85 kilometara od Fort Wortha u američkoj saveznoj državi Teksas.
Druga žrtva je identifikovana kao 35-godišnji Chad Littlefield iz Midlothiana. Policija je uhapsila 25-godišnjeg Eddieja Routha.
Rečeno je da je Routh, bivši marinac koji je patio od sindroma posttraumatskog stresa, ubio Kylea i Littlefielda oko 15:30 sati po lokalnom vremenu.
Otkako je napustio američku vojsku Kyle je aktivno pomagao ostalim vojnim veteranima koji su patili od sindroma posttraumatskog stresa, prenosi WFAA.
“Ovo je zaista tužno. Naša fondacija FITCO Cares, ova zemlja i njegova porodica su izgubili predanog oca i muža, nevjerovatnog patriotu i heroja”, rekao je Travis Cox, direktor fondacije FITCO Cares, koja je pomagala veteranima američke vojske, a u čijem je osnivanju učestvovao i Kyle.
Dok je služio u Iraku, pobunjenici su nudili nagradu za njegov život, jer je bio nevjerovatno precizan i smrtonosan sa snajperom. Kyle je prošle godine izdao i knjigu “American Sniper”, u kojoj je opisao svoje dane u Iraku, gdje je dva puta ranjavan.
Ambasador Turske u BiH Ahmet Yildiz potvrdio je da su turske investicje veće u Srbiji nego u BiH a razlog tome su povoljniji uvjeti za vanjsku trgovinu.
– Prosječna razlika obima razmjene između Srbije i Turske i BiH i Turske je oko 200 miliona dolara, kazao je Yildiz.
Prema njegovim riječima, u odnosu na uvjete u BiH, uvjeti u Srbiji za vanjsku trgovinu su povoljniji.
– Takođe, politička kriza u BiH također ometa razvoj ekonomije, a upravo to je razlog zbog kojeg politički dogovor nije opcija, on je neophodan, istakao je Yildiz, prenose agencije.
ovoreći o investicijama Turske u BiH, Yildiz kaže da je prema statistikama iz 2011. godine Turska među 10 zemalja po investicijama u BiH sa sveukupnim obimom vanjske trgovine od 427 miliona dolara, ali postoje planovi da se to i poveća.
Napomenuo je da je potrebno intenzivnije raditi na ekonomskom polju, dodajući da se čini sve što kako bi se ohrabrile turske kompanije da ulažu u BiH, jer postoji mnogo poslovnih prilika u BiH, ali je potrebno podsticaja i od BiH posebno kada je u pitanju komplicirana birokratija.
U kontekstu ekonomskih i komercijalnih veza, razmjena između dvije zemlje je porasla 2011. godine, a prema podacima Agencije za statistiku BiH, uvoz u Tursku iz BiH, koji je iznosio 55.296.000 dolara 2010. godine je bio veći za 93 posto u 2011. i dostigao 106.709.000 dolara. Nadalje, izvoz Turske u BiH, koji je iznosio 256.640.000 dolara 2010. godine je porastao za 24,7 posto dostigavši 320.089.000.
Ambasador podsjeća da mnoge turske kompanije posjećuju BiH ove godine, a naročito se fokusiraju na energetski sektor. Neke turske građevinske kompanije su također ušle na tržište BiH s velikim projektima. Nedavno je turska građevinska firma ostvarila uspjeh na tenderima i dobila ugovor za tri najteže dionice koridora 5-C (Suhodol-Tarčin, Lepenica-Suhodol i Vlakovo-Lepenica). Zadnja dionica, Vlakovo-Lepenica ima vrijednost oko 179 miliona eura, što je najveća vrijednost u projektu koridora 5C do sada.
„Inovatori i kreativni geniji ne mogu biti stvoreni u školama. Oni su upravo ljudi koji prkose onome čemu su ih u školama učili“ Ludwig von Mises
Vjerovatno ste bezbroj puta čuli savjete da vam je u životu najbitnije da budete fina i poslušna djeca koja u školi dobro uče, imaju sve petice, da završite fakultet, zaposlite se i do kraja života živite sretno kao uspješan, sretan i situiran član društva. Ne, vašu porodicu i okruženje nikad nisu zanimale vaše eventualne sklonosti prema knjigama i literaturi koja je bila sušta suprotnost od dosadnjikave i često potpuno bespotrebne monotone literature koju su vam nastavnici i profesori nametali, a koju je većina vas bez i najmanjeg interesa napamet bubala ili eskivirala; ili vaše sklonosti ka rasklapanju i sklapanju tehničkih uređaja, hakerske vještine na kompjuteru, spisateljske sposobnosti ili nešto slično. Kao takvi ste okolini uvijek djelovali pomalo eskcentrično, čudno i asocijalno, kao razmažena derišta koja izvode bijesne gliste i ne mogu se ponašati normalno kao sva ostala djeca. Koga je bilo briga za vaše interese, želje, sklonosti i stvarne talente? Eventualno su više sreće imali oni koji se rano bacili na sport, pjevanje, glumu ili muziciranje, jer Bože moj, to su djelatnosti koje svi volimo.
Foto: Arhiv (Bh-index)
Piše Danijal Hadžović
Imati petice u školi, završiti fakultet s kojim je „lako“ naći posao bez obzira da li vas i najmanje zanima, te imati sistemsku verifikaciju vašeg uspjeha u slovima i brojevima, vrhunski je domet u ovom društvu. No, jedna je stvar posebno cijenjena i uživa status sakralnog predmeta- fakultetska diploma. U dominantnom malograđanskom pogledu fakultetska diploma nešto je iznimno veliko, dragocjeno i teško dostižno, s diplomom se razmeće, maše i hvali, ona se uokviruje, ona je ta koja otvara sva vrata, tek s njom postajete dio elite. Tako nam proslavljeni fudbaleri koji zarađuju milione upisuju fakultete jer tek s diplomom potvrđuju svoj cijenjeni društveni status i obezbjeđuju dodatno divljenje raje, pjevaljke i starlete (ovo je valjda neki eufemizam za prostitutku) navodima da studiraju dokazuju da i nisu baš toliko glupe kako ih društvo percipira, pojedinci postaju istinski seoski junaci kada u svoj rodni kraj donesu prvu diplomu, a „šta ti meni pričaš, ja imam diplomu“ postala je jedna od omiljenih fraza koja zamjenjuje svaki nedostatak argumenata i automatski nas čini pametnijim i ozbiljnijim sagovornikom.
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu
Razlog ove fetišizacije diploma možda je sasvim jednostavan i logičan. Naši djedovi i nane (ako ste nešto stariji od moje generacije iz osamdeset i neke, onda vjerovatno i vaši roditelji) ili barem ogromna većina njih, nisu imali privilegiju da studiraju. Ako zanemarimo Gazi-Husrev begov Hanikaf, historijat univerzitetskog života u BiH počinje tek 1940. kada je otvoren Poljoprivredno-šumarski fakultet u Sarajevo, da bi ustaška vlast 1944. otvorila i Medicinski fakultet. Osnivanje fakulteta u većim gradovima i univerzitetski život u BiH značajnije se razvija nakon završetka Drugog svjetskog rata. Do tada mahom nepismenom i ruralnom bosanskom stanovništvu, fakultet je predstavljao istinski civilizacijski napredak i veliku blagodat koju su novije generacije dobile na raspolaganje. U društvu sa krajnje skromnom ili gotovo nepostojećom akademskom historijom završiti fakultet postalo je nešto iznimno i značajno. Pored toga, u socijalističkom društvu država je bila ta koja je ljudima obezbjeđivala posao, pa je sticanje diplome omogućavalo dobijanje dobro plaćenog i sigurnog posla, te napredovanje u karijeri i sticanje društvenog ugleda.
Bosanski narod koji generalno vrlo teško mijenja svoje životne navike i sporo prati savremene svjetske trendove, u svojoj svijesti duboko je ukorijenio vjerovanje da bi sticanje fakultetske diplome automatski trebao postati garant uspjeha u životu. No, završetkom posljednjeg rata, u BiH je započeo nikad dovršeni proces tranzicije kojim je zemlja iz planskog socijalističkog trebala preći u moderno demokratsko kapitalističko društvo. A u takvom društvu baziranom na privatnom vlasništvu i tržišnoj privredi, država prestaje biti ta koja pronalazi posao, a fakultet najprije služi kao sredstvo za usavršavanje vlastitog znanja i vještina koje će vam pomoći da budete konkurentniji na tržištu, ali sam po sebi ne garantuje ništa. Tako fakultet iz nekada garanta poslovnog uspjeha i udobonog života postaje tek sredstvo za lično usavršavanje, i da biste dobili posao morate uvjeriti poslodavca da će mu baš vaše znanje i vještine unaprijediti rad kompanije. I tu dolazimo osnovnog problema ovog naroda. Ljudi koji su decenijama odgajani na način da sve što je potrebno za uspjeh u životu jest da budu fini, poslušni Titovi pioniri, da dobro uče i kao uzorni učenici i studenti steknu diplome, nikako da se pomire s činjenicom da to više naprosto nije dovoljno. Svjedoči li ovome išta bolje od novopećnog bachelora koji je na prošlogodišnjem predstavljanju nove generacije diplomanata Sarajevskog univerziteta u kamere izjavio: „Eto, mi smo uradili svoj dio, sad je red na državi da nam nađe posao“. Osoba koja je završila fakultet vjeruje da je u 21. stoljeću država ta koja ljudima pronalazi posao!
Naše političke partije sve ove godine nisu ni pokušavale ništa činiti na mijenjaju ovakve svijesti, naprotiv, dodatno su je jačali, jer savršeno im odgovara vladati narodom koji ima podaničku svijest i čvrsto vjeruje da su drugi ti koji bi trebali brinuti o njemu i obezbijediti mu uslove za život, što opet političarima otvara beskonačne mogućnosti za davanje lažnih obećanja i manipuliranje ljudima. Poboljšanju situacije svakako nije pomogla ni činjenica da u BiH danas nema previše slobodnog tržišta i razvijene konkurencije, ali zato buja administrativni aparat kojim suvereno upravljaju vladajuće političke partije i radna mjesta u njima obezbjeđuju svojim članovima stranaka, porodice ili pak poznanicima, a ne treba zaboraviti također ni formalno privatne firme koje vode stranački ljudi čije su aktivnosti pod strogom stranačkom kontrolom. U takvim odnosima i stručnost i kvalifikacije padaju u vodu, a poznanstva i porodične veze postaju ključni faktor za napredak u karijeri. Dodatni problem predstavlja i činjenica da danas mnogi fakulteti nemaju nikakve kvote i kriterije, i svim zainteresovanim uz plaćenu školarinu omogućuju da ih upišu. Pored toga, nakon rata raznorazni privatni divlji fakulteti niču kao pečurke, i gotovo da nema kasabe od preko 10 000 stanovika koja nema barem jedan fakultet, a o „težini“ sticanja diplome na njima već su ispričani mnogi vicevi. Sve ovo dovodi do rezultata da ljudi s jedne strane u svojoj svijesti i dalje smatraju da bi fakultetska diploma trebala biti predmet koji otvara sva vrata i garantuje dobro plaćen i lagodan posao, dok s druge strane postoji niz fakulteta koji proizvode mnoštvo kadrova vrlo upitne stručnosti i nerazvijeno tržište kojem sva ta zanimanja jednostavno nisu potrebna.
No, ukoliko svjesno odlučite upisati indiologiju ili svahili jezik koji na tržištu ovdje teško da ikom trebaju, ili pravo i žurnalistiku sa još nekoliko stotina studenata, ili pak završiti neki „ugledni“ fakultet u Travniku, Sokolcu ili Vitezu, bez pomisli na to šta biste sutra mogli raditi, nemojte se čuditi ako na tržištu rada za vas ne bude posla, i nemojte misliti da će vam diploma pretjerano vrijediti. Jednostavno, konkurencija vam je prevelika i tržište rada vas ne može sve primiti jer mu niste svi potrebni! Da ste pravi i ozbiljni stručnjaci, a ne samo prosječni, vaš rad bi već neko primjetio i sigurno biste našli posao, ma koliko surovo zvučalo. Naravno, ako ste primjerice diplomirani novinar sigurno ćete osjećati brojne frustracije zbog činjenice da mnoge osobe zaposlene kao novinari u BiH nemaju završen fakultet ili su po struci nešto posve deseto. Jer zaboga, vi ste ti koji ste završili fakultet, vi ste se školavali za taj posao.
Tako je prije nekoliko godina vođena prava javna hajka zbog toga što mnogi od tada vodećih novinara na Javnom servisu nisu imali završen fakultet. No, je li to što nema diplomu (ne znam je li je u međuvremenu stekla) zaista bitno mijenja činjenicu da je Nikolina Veljović jedno od najprofesionalnijih i najprijatnijih TV lica u našim medijima? Zar bi komad papira jednom hronično netalentovanom Adiju Sarajliću koji godinama pokušava bezuspješno glumiti bosanskog Ali G u nizu propalih projekata, pomogao da postane bolji voditelj? Mislite li da je veći problem to što je Mladen Marića vječni student, ili što već godinama gledatelje teroriše svojom splačinom od emisije koju naziva vanjskopolitičkim magazinom, iako se radi o blesavoj mješavini najbesmislenijih teorija zavjera, otvorenog veličanja diktatorskih i zločinačkih režima i autorovih tekstova na nivou osmogodišnjeg djeteta koji vrište neukošću?
Njima fakultet nije trebao
Da biste bili istinski stručnjak u određenoj oblasti, iako možda olakšava usavršavanje, fakultet nije nužan. Dovoljno je pogledati niz uspješnih intelektualaca, umjetnika, naučnika, političara, itd., i stvari će vam biti jasne. Jedan od najvećih intelektualaca na ovim prostorima Miroslav Krleža nije završio fakultet. Carl Bild koji je bio jedan od najmlađih i najuspješnijih švedskih premijera (znam, mi Bošnjaci ga ne volimo) također nema zavšren fakultet. Bill Gates je napustio fakultet kako bi se mogao posvetiti realizaciji svojih ideja, osnovao je Microsoft, svijetu podario mnoge korisne izume i postao najbogatiji čovjek na svijetu. Njegov nekada najveći informatički suparnik, pokojni Steve Jobs također nije završio fakultet. Jedan od najvećih ekonomista, političkih teoretičara i filozofa u 20. Stoljeću Friedrich Hayek, po formalnom obrazovanju nije bio nijedno od navedenog, nego pravnik. I ovakvih primjera je na desetine, pa i stotine kroz historiju. U razvijenim i uređenim društvima niko ovim ljudima neće negirati njihovu stručnost i izniman doprinos koji su dali zbog činjenice da nemaju nekakav komad papira s pečatom. U balkanskoj državici kakva je Bosna gdje je fakultet institucija novijeg datuma, malograđani dobijaju nervni slom i pokreću javni linč ako saznaju da neka osoba koja obnaša odgovornu funkciju nema završen fakultet. Koga još interesuje nečija stručnost i sposobnost. Potrebno je zadovoljiti formu radi forme.
Iako je ovo društvo koje sporo i nevoljko na kapaljku usvaja reforme, mentalna svijest ljudi i način funkcionisanja društva prije ili kasnije će zbog prirode stvari morati biti promijenjeni. A tada će ljudi morati shvatiti da univerziteti nisu nikakvi sakralni objekti koji daju zlatne ključeve za društveni prestiž i uspjeh (iako bi sami univerziteti sa svojim osobljem voljeli i dalje da to budu), nego da prvenstveno služe za lično usavršavanje i proučavanje određene oblasti. Koliko će neko napredovati u svojoj karijeri zavisi prvenstveno od njega samog. Društvo nikome apsolutno ništa ne duguje. Ako većina kao i dosad budu upisivali fakultet bez ikakvog interesa za zanimanje kojim se namjeravaju baviti i budu očekivali da diploma iza koje ne stoji bilo kakvo znanje garantuje željeni društveni status, uzaludno gube vrijeme i sami sebi prave štetu, a društvu tovare bepspotrebne i suvišne kadrove.
P.S. Kako bih vas poštedio truda s provokacijama i suvišnim pitanjima, napominjem da autor ovog teksta ima završen fakultet i da mu diploma skuplja prašinu negdje na polici.
U Rožajima je jučer nekoliko hiljada ljudi došlo na posljednji ispraćaj tragično stradalog 22-godišnjeg mladića Ramiza Bitevije – Čampe, koji je tragično stradao u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu, piše Doznajemo.
Sudbina ovog mladića potresla je cijeli region. U vihoru rata u Bosni i Hercegoviniostao je bez oba roditelja, da bi ga kao ratno siroče primili i odgojili dobri ljudi, kao i njegovog brata.
Izrastao je u mladića za primjer. Bio je treća godina Fakulteta za islamske studije, oženio se i imao planove u životu. U Sarajevo je došao zbog “papira” za stan na koji on i brat imaju pravo, a koji još nisu dobili zbog sporosti administracije. Stradao je na mračnoj ulici kod tunela na Vratniku nakon što ga je udario automobil. Svi pokušaji doktora bolnice na Koševu ostali su bezuspješni.
U Rožajima je jučer bio dan žalosti, kojeg je i zvanično proglasio predsjednik opštine Nusret Kalačk. Hiljade ljudi došlo je klanjati dženazu i ispuniti svoju posljednju ovozemaljsku obavezu prema ovom mladiću.
Ni najstariji stanovnici Rožaja ne pamte ovoliku dženazu, što najbolje svjedoči kakav je čovjek Bitevija bio i koliki je gubitak zbog njegove tragične smrti.
To je pogrešna ocjena. Neshvatljivo je kako su sudije bodovale, rekao je Ćatićev trener Fritz Sdunek
Njemački bokser bosanskohercegovačkog porijekla Adnan Ćatić, koji nastupa pod imenom Felix Sturm, poražen je u Düsseldorfu od Australca Sama Solimana u petak kasno navečer.
Meč je održan u srednjoj kategoriji (do 72 kg) u verziji Internacionalne bokserske federacije – IBF, a pobjednik je osigurao pravo da se kao izazivač bori za naslov svjetskog prvaka sa Australcem Danielom Gealeom, koji je septembra prošle godine oduzeo titulu Ćatiću.
U meču koji je trajao svih 12 rundi, Ćatić, iako je protivnika u 2. rundi poslao na pod, do kraja meča nije uspio naći rješenje protiv specifične tehnike i taktike borbenog Australca, koji je na kraju slavio na poene odlukom sudaca (111:116, 113:114, 113:114).
Ovakva odluka sudaca zbunila je Michaela Buffera, koji je najprije Sturma proglasio pobjednikom, a potom Solimana.
“To je pogrešna ocjena. Neshvatljivo je kako su sudije bodovale”, rekao je Ćatićev trener Fritz Sdunek.
“Oborio sam ga i udarao preciznije. Morao sam pobijediti. Soliman je bio vrlo težak suparnik, ipak ja sam bio taj koji je uputio više čistih udaraca, ali ne mogu znati što je u glavama sudaca”, kazao je Ćatić, te na kraju rekao:
“Neću se predavati. Nastavljam. Želim postati svjetski prvak. Još je puno dobrih godina ispred mene”.
Tridesetčetvorogodišnjem Ćatiću, rođenom u Leverkusenu, evropskom amaterskom prvaku iz 2000. i svjetskom profesionalnom WBA prvaku od 2006. do 2012. godine, to je bio četvrti poraz u 42 meča u profesionalnoj karijeri.
Inače, Ćatić je u dvoranu ušao u bordo dresu Manchester Citya sa brojem deset. Inače, to je poklon od bh. nogometnog reprezentativca Edina Džeke, koji je sa Ćatićem došao do ringa. I bh. reprezentativac Miralem Pjanić bio je u publici dajući podršku svom prijatelju.
Analize se ne rade na Medicinskom fakultetu, kako tvrdi sudski vještak. Kome su potrebne tajnovitosti? Gdje se onda rade, pita supruga akademika Redžića
(Foto: Arhiv)
Dr. Amira Redžić, koja je prije sedam dana za ‘Oslobođenje’ iznijela brojne nejasnoće u vezi s okolnostima nestanka, ali i zvaničnih radnji što su uslijedile nakon pronalaženja posmrtnih ostataka njenog supruga akademika Sulejmana Redžića, juče kaže da i nju i kćerke vrlo obespokojava sve ono što se u međuvremenu desilo
“Neshvatljivo mi je da nijednom u protekloj sedmici nisam uspjela dobiti tužioca Mirzu Hukelića. Dao mi je telefonski broj da bismo eventualno bili u kontaktu, ali se ispostavilo da je to mobitel dežurnih tužilaca, tako da mi se svaki dan javi neko drugi od njih s objašnjenjem da ne mogu ništa govoriti. Onaj kojeg tražim ostaje mi i dalje nedostupan. Zašto? Zašto isti tužilac ima potrebu razgovarati o ovome s predstavnicima medija, ali ne i sa porodicom? Zašto pravi barijeru između nas? Zar ne pomišlja i na to da porodica možda ima i neka nova saznanja koja bi njemu mogla biti interesantna? Ili njemu više ništa nije interesantno”, ogorčena je prof. Redžić, no, najveće neprijatno iskustvo ipak veže za informacije u javnosti oko analize toksikoloških i patoloških nalaza uzetih uzoraka.
“Pročitala sam da je dr. Hamza Žujo, a do kojeg porodica, takođe, ne može doći, rekao kako se ti nalazi rade na Medicinskom fakultetu i na Ilidži. Ja radim na Medicinskom fakultetu i tvrdim da to nije tačno. Moje kolege se, takođe, pitaju gdje su otišli uzorci. Gdje to na Ilidži? Zašto je i ovo tajna? Zar porodica nema pravo to znati? Zbog čega se od nas krije?”, ističe dr. Redžić.
Principijelna pitanja
Supruzi akademika Redžića, koji je, nakon što je nestao 7. januara, pronađen 21. januara u kanjonu Miljacke, na području Lapišnice, do ovog trenutka nije jasno ni to zašto je tijelo njenog supruga prebačeno u federalni dio Sarajeva, iako je pronađeno u Istočnom Sarajevu.
“Ko je to naredio? Zbog čega se postupilo izvan zakona? A, ako se to i uradilo, zašto onda sada, eto, i vama, portparol MUP-a kaže da MUP KS-a nema ništa s ovim slučajem? Kako može biti da nema? Ko onda ima”, pita prof. Redžić, napominjući da niko porodici prof. dr. Sulejmana Redžića ne može nanijeti bol veću od sadašnje.
“No, ovdje je riječ o principijelnim pitanjima, koja, htjeli ili ne, nameću razne insinuacije”, tvrdi dr. Amra Redžić.
Rumunski avion sa 50 putnika skliznuo je sa piste tokom slijetanja na rimski aerodrom Fiumicino, a 16 osoba je povrijeđeno i prebačeno u bolnicu, saopštili su zvaničnici.
Foto: La Stampa
Avion tipa ATR 72 rumunskog prevoznika Carpatair stigao je iz Pize, a poslije incidenta završio je nagnut na travi sa oštećenjem stajnog trapa, saopštila je služba za hitne intervencije.
Jedan rumunski član posade zadobio je povrede kičme, ali mu život nije ugrožen, prenio je AFP. Istražitelji pokušavaju da utvrde uzrok incidenta koji se desio po lošem vremenu. Sumnja se da su jak vjetar i kiša otežali slijetanje i da je pilot načinio grešku.
Jedan putnik izjavio je da je avion dva puta dotakao tlo, ali da je drugi put stajni trap već bio iskrivljen i da je letjelica potom skrenula sa piste.
Rimski aerodrom ostao je otvoren, a zatvorena je samo jedna pista.
Kompanija Alitalia, sa kojom Carpetair posluje kao partner, saopštila je da je jak vjetar zanio avion sa piste i objavila da je suspendovala sve letove ovog rumunskog prevoznika iz Pize i Bolonje.
Turski agenti Meryem Uzerli navodno su počeli tražiti agente u Sjedinjenim Državama. Pregovara se o gostovanjima u hit serijama, ali i o većim filmskim ulogama
– Polaskana sam i sretna što su me primijetili izvan Turske – kaže Myrem, a prenosi 24sata. Uporna je i ničeg se ne boji, pa je sigurna da će se probiti u Hollywoodu.
– Odrasla sam u Njemačkoj i loše govorila turski, ali ipak su me izabrali za ulogu Hurem. Engleski mi je savršen i sigurno neću imati sličnih problema u Hollywoodu – kaže Uzerli.
Laska joj što su je zbog crvenih uvojaka i velikih svijetlih očiju usporedili s Kate Winslet i Drew Barrymore. Kompliment joj je, kaže, kad je zovu njihovom dvojnicom.
– Obje su mi drage, pogotovo Kate. Ne bih se bunila da jednog dana radim s njom i osvojim Oscara poput nje – otkrila je Hurem.
Korisnici u tri općine, koji su bez struje, očekuju da ekipe “Elektro-prenosa” Tuzla dođu do objekta u Vlasenici da bi što prije sanirali kvar
Ilustracija
Zbog olujnog nevremena na području općina Vlasenica, Šekovići, Milići i Han Pijesak oko 13.50 sati prekinuto je snabdijevanje strujom nekoliko hiljada potrošača sa ovog područja, rekao je Srni portparol preduzeća “Elektro-Bijeljina” Slobodan Đalamić.
Đalamić je rekao da je na području općine Vlasenica nevrijeme odnijelo krov sa objekta trafostanice 110X kilovolti, koji pripada “Elektro – prenosu” BiH, odnosno operativnom području Tuzla.
“Napornim radom radnika našeg preduzeća na terenu, općina Milići već je dobila struju i to prespajanjem sa trafo-područja Zvornik”, naveo je Đalamić.
On je napomenuo da svi ostali korisnici u tri općine, koji su bez struje, očekuju da ekipe “Elektro-prenosa” Tuzla dođu do objekta u Vlasenici da bi što prije sanirali kvar.
U američkom Disneylandu LCD televizori prerušeni su u magična ogledala, svaki dan bude nađeno 200 naočara za sunce, a kompleks zauzima površinu veliku kao San Francisko. Walt Disney je imao velike planove za svoje odmaralište sa omiljenim likovima. Nažalost, umro je nekoliko godina prije nego što se otvorio njegov futuristički dječiji grad 1971. u Oregonu na Floridi.
Foto: Ilustracija
Resort je veličine San Franciska
Površina Disneylanda je 103,6 kvadratnih kilometara. Tako veliku površinu zauzimaju čitavi gradovi, a gotovo tolika je i površina San Franciska (121 kvadratni kilometar).
Zaposlene hiljade ljudi
Nije jednostavno održavati ovaj zabavni grad, zbog čega on zapošljava oko 62.000 ljudi. Po tome je on jedna od “jačih” privatnih firmi u SAD, pišu 24sata.
Pravo mjesto za gubljenje naočara
Svakog dana zaposleni u Disneyland pronađu oko 200 pari naočara za sunce i odnesu ih u izgubljene stvari. Ćurka koja govori
Ogromne ćureće noge koje govore prvi put su predstavljene javnosti 1990, od kada su postale toliko popularne da su ubrzo uvedene u druge parkove. U Disneylandu se svake godine pojede oko 1,6 miliona ćurećih bataka, a mogu se kupiti i sve vrste suvenira s ćurećim nogama kao motivom.
Sam proizvodi hranu
U Disneylandu, tačnije na zemljištu Epkot, svake godine se uzgaji oko 30 tona voća i povrća. Ta hrana se koristi u kulinarskoj ponudi Disneylanda.
Hrast zaslužan za nastanak još 500 hrastova
Hrast slobode na Trgu Slobode, u takozvanom Magičnom kraljevstvu, star je više od 100 godina, a preko svojih plodova žireva postao je otac više od 500 hrastova u njegovoj okolini.
Apartman Princezin san
U Pepeljuginom dvorcu nalazi se apartman namijenjen princezama, u kome može da spava šestoro ljudi. Veliki LCD ekran prerušen je u magična ogledala, a čitav apartman je pun iznenađenja u obliku najmodernijih gedžeta. Apartman ne može da se rezerviše, već se oni koji će u njemu boraviti biraju nasumično, kao osvajači princezinog sna.
Cijena karte
Na početku rada, ulaznica za odrasle iznosila je oko današnjih 3.000 dinara. Danas, prvenstveno zahvaljujući inflaciji, cijena prelazi 7.000 dinara.
Kapetan Kum
Kapetan Eo, 3D naučno-fantastični film, u kome je glumio Majkl Džekson, prije prikazivanja u bioskopima prvo je prikazan u Disneylandu. Film je režirao Fransis Ford Kopola, a producent je bio Džordž Lukas. Nakon Džeksonove smrti 2010. film se ponovno prikazuje u Disneyevim parkovima širom svijeta.
Ekološke prednosti
Oko 25 kilometara od Disneylanda smješten je rezervat koji pokriva 12.000 hektara močvarnog tla koji je firma kupila 1990. godine. Disneyland osigurava sredstva kojima se podstiče očuvanje divljeg života u rezervatu kao naknadu za to što je on oduzeo prirodi izgradnjom svog grada.
Majka 22-godišnje pjevačice iz Srbije pronašla je u njenoj putnoj torbi mrtvo novorođenče.
Foto: Ilustracija
Pjevačica je nekoliko mjeseci održavala turneju po restoranima, a kada se vratila kući, u selo Borač kod Knića, majka joj je išla pomoći raspakovati stvari. No, umjesto odjeće u torbi je pronašla beživotno tijelo bebe, javlja Blic.
Policija je izvijestila kako je majka kćerinu putnu torbu pronašla u dvorištu, a utvrđeno je da je beba rođena 31. decembra u Novom Pazaru, gdje je 22-godišnjakinja radila kao konobarica, a zatim i kao pjevačica.
Policiji je ispričala da je dijete pronašla mrtvo u stanu pa se prestrašila i otišla roditeljima. Uzrok smrti bebe utvrdit će obdukcija.
Snimci napravljeni prije i poslije bušenja potvrđuju da je u stijeni napravljeno ulegnuće. Roboti koji su ranije poslati na Mars uzimali su uzorke grebući po površini planete, ali je “Kjuriositi” prvi koji je opremljen pravom bušilicom.
