Petnaestogodišnji dječak izvršio je petostruko ubistvo u Albuquerqueiju u američkoj saveznoj državi New Mexico.
Foto: Arhiv
Među žrtvama su dvije odrasle osobe i troje djece, a za sada nisu poznati motivi ubice niti njegova povezanost sa žrtvama.
U kući u kojoj su ubistva počinjena pronađeno je više komada vatrenog oružja, među kojima je bila i jedna poluautomatska vojna puška, javlja AP, pozivajući se na izvore iz lokalne policije.
Dječak je uhapšen i protiv njega je podnesena krivična prijava zbog dvostrukog ubistva, te zbog tri slučaja zlostavljanja djece koji su rezultirali smrtnom posljedicom.
Policija za sada ne želi da saopšti da li su ubijene osobe bile u rodu, a inspektori pokušavaju da utvrde ko je bio vlasnik nekoliko komada oružja koji su pronađeni u kući.
Amidžići Ševal (17) i Sabahudin (16) Redžić iz sela Šerići kod Zenice poginuli su danas oko podneva u teškoj nesreći u blizini sela, udaljenog četrdesetak kilometara od centra Zenice.
Foto: Zenicablog
Oni su se nalazili u kabini kamiona „Mercedes“ kojim je upravljao Sabahudinov otac i Ševalov amidža Fuad (34).
Vozač je povrijeđen i smješten u Kantonalnu bolnicu Zenica. Do nesreće se dogodilo na lokalnom, takozvanom „starom putu“ za selo Šerići. Na jednoj od okuka Fuad je izgubio kontrolu nad kamionom, koji se potom pod težinom balvana prevrnuo. On je ispao iz vozila, a mladići su ostali prignječeni pod težinom kabine.
Pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova KS-a, u suradnji s Gorskom službom spašavanja (GSS) – stanica Sarajevo, te Specijalne policijske jedinice KS-a, za danas su završili potragu za akademikom Sulejmanom Redžićem čiji nestanak je prijavljen 9. januara ove godine, ali bez ikakvih rezultata
(Foto: Arhiv)
Načelnik GSS-a – stanice Sarajevo Adnan Podžo rekao je FENI da se danas tragalo na lokalitetu Barica, Čavljaka, Hreše i Crepoljskog, te na Bjelašnici i Igmanu. Pregledane su ruševine hotela “Igman” na Velikom polju, Mrazište, te lokalitet Bijele Vode, gdje su kontaktirali sa domarima i planinarima.
GSS djeluje na osnovu informacija do kojih dolazi MUPKS-a. Zasad, kaže Podžo, ne znaju u kojem će pravcu biti nastavljena potraga za akademikom Redžićem, jer i MUPKS-a teško dolazi “do nekih preciznih i koliko-toliko provjerenih informacija“.
Sulejman Redžić je, prema saznanju policije, iz kuće izašao 7. januara u popodnevnim satima, a nestanak je njegova obitelj prijavila policiji 9. januara ujutro.
Policija je, uz pomoć drugih specijalnih službi, dosad pretražila kanjon Miljacke, ali nije pronađen nikakav trag o nestalom Redžiću.
Konobar u jednom restoranu u Houstonu nedavno je zbog jednog svog postupka postao herojem koji je u vrlo kratko vrijeme stekao mnogo fanova.
Michael Garcia u restoranu “Laurenzo” u Teksasu radi više od dvije godine i doista uživa u svom poslu te interakciji s gostima. No, ponekad gosti znaju biti neugodni, što se Garcia imao prilike uvjeriti prije nekoliko dana, prenosi Daily Mail
Jedna porodica ušla je u restoran i sjela u separe pored Kim Castillo i njenog petogodišnjeg sina Mila, koji ima Downov sindrom. Muškarac za stolom zatim je, shvativši gdje sjedi, izjavio: “Djeca sa specijalnim potrebama trebala bi biti ‘specijalna’ na nekom drugom mjestu”. Nakon toga je dodao kako bi se trebali žaliti što su ih smjestili baš pored njihovog stola. Garciju je šokirala okrutnost čovjekovih riječi i odlučio je da će poduzeti nešto.
“To je bilo vrlo uznemirujuće. Taj čovjek za stolom je sjedio s vlastitom djecom, doista nisam mogao vjerovati da bi rekao tako nešto. Nisam znao kako reagirati, ali emocije su prevagnule. Otišao sam do njegovog stola i pitao ga kako je to mogao reći i kako je mogao tako uvrijediti tog petogodišnjeg anđela? Zatim sam mu poručio da ga ne mogu poslužiti i da bi bilo najbolje da napusti restoran”, rekao je Garcia.
Obitelj za stolom otišla je neposredno nakon toga, ali Garcijinu reakciju primijetila je dječakova majka Kim. Zahvalila je konobaru, svjesna kako ga je taj postupak mogao koštati otkaza.
“Rasplakala sam se, jednostavno si nisam mogla pomoći. Taj nas čovjek ni ne poznaje, a zauzeo se za nas, za mog dječaka. To je nešto što doista ne doživljavamo često i oboje smo mu neizmjerno zahvalni”, rekla je Kim.
Castillo nakon svega ipak nije dobio otkaz, jer su vlasnici podržali njegov postupak. Cijelu priču netko od njegovih kolega na kraju je objavio na Facebook profilu restorana, što je rezultiralo brojnim pohvalama i komentarima čitatelja i pretvorilo Castilla u pravog heroja.
Prema riječima autora studija, postoji veza između pametnih ljudi i sklonosti ka alkoholu, koja se manifestuje još u tinejdžerskom dobu.
Ilustracija
Ispitivači su ocijenili inteligenciju djece mlađe od 16 godina i svrstali je u pet kategorija. Amerikanci su svoje ispitanike posjetili sedam godina kasnije, a Britanci su ih pratili i u 30-im i 40-im. Rezultat se poklopio: „Inteligentnija djeca iz obje studije porasla su u ljude koji mnogo češće i više piju alkohol od manje inteligentne dece,” kaže Liz Day sa Discovery News.
Razlozi za ovu neobičnu povezanost leže najprije u evoluciji, primjećuju neki stručnjaci. Konzumiranje alkohola je sve do prije 10 hiljada godina bio nenamjerno i slučajno, pa su naši preci mogli neplanirano da ga osjete i jedući trulo voće. Kada je otkrivena namjerna primjena alkohola, pametni ljudi su među prvima počeli da ga piju jer inače rano prihvataju novitete i upuštaju se u nova iskustva, tvrde stručnjaci.
Takođe, neki naučnici vjeruju da mnogi pametni mladi ljudi piju jer se na taj način trude da se zabave i opuste od obaveza koje su imali kao đaci i gimnazijalci, te time žele da nadoknade propuštenu zabavu iz perioda adolescencije. Na kraju, mnogi smatraju da je sklonost ka čašici rasprostranjena među izrazito inteligentnim ljudima jer na taj način lakše (ili jedino) podnose glupe i iritantne ljude.
Jedinstveno iskustvo, tako bi se najjednostavnije mogla opisati avantura Siniše Glogoškog, rođenog Travničanina koji se zaputio u Sibir kako bi pronašao i upoznao istinske čuvare sobova.
Vožnja Transsibirskom željeznicom, pješačenje preko zaleđenog Bajkalskog jezera, autostop gotovo 2.000 kilometara na zaleđenim cestama Yakutie, smrzavanje na eskstremno niskim temperaturama, upoznavanje ljudi koji žive u skladu s prirodom….
Sve je to, tokom svog nevjerovatnog putovanja u Sibir, prošao Siniša Glogoški, trenutno student fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Za put se, rekao je za Dnevnik.hr, nije posebno pripremao. Prije odlaska se posvetio nabavljanju potrebne opreme te informiranju o mjestima koje će posjetiti.
No, uz sve informacije koje je imao, ipak se odlučio svoj plan da pješice pređe Bajkalsko jezero sprovede u djelo. Naime, Bajkalsko jezero se nalazi na dodiru tektonskih ploča zbog čega su potresi svakodnevna pojava. Postojala je stvarna opasnost da potres prouzrokuje pucanje leda i da njegova avantura završi kobno.
”Više od 13 sati mi je trebalo da dođem do suprotne obale koja je bila udaljena nekih 50 kilometara. Uhvatile su me snježne oluje, spustila se noć i teren se mijenjao što sam se više udaljavao. U jednom trenutku sam ostao bez vode, oslabljen i demotiviran. Počeo sam halucinirati. Činilo mi se da vidim neke ribare, neku ženu i njezinog psa”, prisjetio se Siniša.
No, kilometrima od njega nije bilo nikoga. Iako je i nekoliko puta razmišljao o tome da prenoći na ledu, uspio je stići do suprotne obale u gluho doba noći.
”Cijela ta ideja je bila velika pogreška jer nisam slušao ni sebe, ni vlastite instinkte, niti upozorenja drugih”, zaključio je.
Spletom okolnosti, uspio je doći do jednog malog sela gotovo hiljadu kilometara udaljenog od najbližeg grada Yakutska. Jedna od pet nomadskih porodica s tog područja vratila se u selo kako bi se opskrbili osnovnim namirnicama, a kada su se se vraćali u svoj šator, na njihovim se saonicama našao i Siniša.
“Bila je to nezaboravna noćna vožnja. Veličanstveni sobovi siluete su na zvjezdanom nebu. Nevjerovatna energija na nevjerovatnom mjestu”, kazao je.
Kada su napokon stigli, smjestili su se u jedan šator gdje je proveo noć s tom šesteročlanom porodicom. Bilo je toliko hladno da je, uz silne pokrivače, obukao apsolutno svu odjeću koju je ponio sa sobom.
”Sa sobom sam nosio veliki termometar, a na -63 sam doživio tu noć s nomadskom porodicom. Brkovi i brada, pa čak i trepavice bi se, gotovo trenutno, zaledile pri izlasku iz šatora. Kristalići leda peckaju pri svakom udisaju”, prisjetio se Siniša.
Ono što ga je posebno oduševilo bio je ugodan suživot čovjeka i prirode. Porodica je dane provodila u cijepanju drva za malu improviziranu peć u šatoru, dijeljenjem soli sobovima, ispijanjem brojnih čajeva i potragom za zalutalim sobovima.
”Imaju tako malo u tako teškim uvjetima života, a lica su im opet nasmijana”, ispričao je Siniša za Dnevnik.hr i dodao kako su mu odlučno rekli da nizašto ne bi mijenjali mir i ljepotu svog stada od 2.000 jelena.
Tokom svog putovanja po Sibiru, Siniša je snimio niz nevjerovatnih fotografija koje možete vidjeti na njegovom Facebook profilu, a nastao je i jedan vrlo zanimljiv video u kojem je ljude, koje je susretao, pitao koja im je najveća želja u životu.
Na ideju je došao tako što je upravo to bilo pitanje na koje nije znao vlastiti odgovor pa se nadao da će mu tuđi odgovori pomoći u traženju vlastitog, što mu je i uspjelo.
”Svoj sam odgovor našao u odgovoru jednog mladića koji je rekao da je njegova želja nikad ne prestati željeti i uvijek imati san. Moja je želja, stoga, već bila ostvarena”, zaključio je, te dodao da je Sibir jedno čarobno i surovo mjesto koje nikako nije ugodno za život na kakav smo mi naviknuti, ali da bi se, unatoč tome, tamo htio vratiti.
Napadač na predsjednika Pokreta za prava i slobodu (PPS) Ahmeta Dogana u Bugarskoj nije namjeravao da ga ubije, već je želio da napravi politički preokret i pokaže lideru Turaka u toj zemlji da su potrebne promjene, rečeno je na konferenciji za novinare bugarskog MUP-a
Direktor Instituta za psihologiju pri bugarskom MUP-u Nedelčo Stojčev izjavio je da je dvadesetpetogodišnji napadač Oktaj Hasanov Jenimehmedov takvu poruku ostavio u oproštajnom pismu, koje je namijenio majci, plašeći se da će biti ubijen, prenosi Srna.
Stojčev je naveo da je jedan od ciljeva napadača bio i da postane popularan i iskaže svoj stav.
– Oktaj se može okarakterisati kao pošten čovjek, visokomoralni i potpuno samostalan u donošenju odluka. Njegove aktivnosti pokazuju emanaciju njegovog ega, kojom želi da pokaže da i on postoji na ovom svijetu i ima šta da kaže društvu, rekao je Stojčev na današnjoj konferenciji za novinare u Sofiji.
On je dodao da je Jenimehmedov koristio signalno-zvučne mete, pri čemu je namjeravao da Ahmeda Doganu i prisutnima pokaže da njegovo mišljenje treba da bude poštovano i Dogan shvati da nije nedodirljiv.
Cvetan Cvetanov, ministar unutrašnjih poslova Bugarske, zahvalio je kolegama sa Instituta za psihologiju koji su do 3 časa jutros razgovarali sa napadačem.
– To što je pronađeno u njegovom stanu pomoći će nam da rastumačimo slučaj, rekao je Cvetanov.
Oktaj Jenimehmedov pokušao je juče, tokom održavanja partijskog kongresa PPS-a, da puca u lidera te stranke, ali dok je prilazio govornici pištolj na gas se zaglavio. Dogan tom prilikom nije povrijeđen.
Za krivično djelo pokušaj ubistvo u Bugarskoj prijeti zatvorska kazna do šest godina.
U Mostaru, u zgradi policijske uprave koja na prvi pogled ne izgleda lijepo, ima nešto što daje nadu i ulijeva povjerenje.
Ova zgrada je nepodijeljena, jedinstvena i u njoj se nalaze odlučni ljudi. Draženko i Suad, načelnik i zamjenik, napravili su čudo u glavnom hercegovačkom gradu.
Nemaju oni čarobni štapić, ali imaju svoje znanje, profesionalnost i svoje ‘ja’.
Pogledajte zašto građani Mostara zbog njih dvojice ipak vjeruju svojoj policiji. Prilog FACE TV pogledajte ovdje!
Posljednji kontakt sa prof. Redžićem imao sam 2. januara putem emaila u kojem me je izvjestio da je izvan Sarajeva i da je izgubio mobitel i rekao je da ja vodim sesiju “Kruga 99”, izjavio je danas novinarima u Sarajevu Adil Kulenović, generalni sekretar Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99
(Foto: Arhiv)
Rekao je da je bh. javnost, isto tako, zabrinuta za prof. Redžića koji je imao velike uspjehe u posljednje vrijeme, jer je, pored ostalog, postao i redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Izrazio je zabrinutost zbog, kako kaže, „fašističkih portala kao što je „Poskok info“, koji na najgrublji način i ovom prilikom žele poticati mržnju između ljudi u BiH koristeći činjenicu nestanka prof. Redžića za plasiranje izmišljenih intervjua i plasiranje najodvratnijih laži, a sadistički se izjašnjavajući da nije više ‘Krug 99’, nego 98″.
– Doista više ne znam kako da, ne samo javnost nego i odgovarajuće institucije reagiraju na one koji šire mržnju, potiču na nasilje i koji šire najobičniji ustaški fašizam, a prof. Redžić je imao otvorenost sa ljudima, imao je sklonost ka saradnji, benevolentnost, rekao je Kulenović.
Također je i prof. dr. Ismet Dizdarević izrazio nadu da će informacije o prof. Redžiću biti pozitivne, a javnost i prijatelji su zainteresirani za slučaj, te da postoje razne verzije, ali da je teško još uvijek kazati šta je to stvarno bilo.
– Radi se o čovjeku koji je jako zaslužan ne samo zbog ono što mi danas ovdje u “Krugu ’99” radimo nego i šire. Svi ga znamo kao vrsnog ekologa, koji je poznavao svaku planinu do detalja, koji je zna svaku biljku koja raste u toj planini, svako drvo. Zbog toga je teško čovjeku i nadam da će uskoro stići pozitivne informacije o prof. Redžiću, rekao je Dizdarević.
Portparol MUP-a Kantona Sarajevo Irfan Nefić je za Fenu rekao da je i danas nastavljena portaga za prof. Redžićem.
– Danas smo na području Barica prema Čavljaku. Naši timovi Jedinice za specijalističku podršku Prve policijske uprave KS-a i Gorske službe spašavanja podijelile su rejone koje će pretražiti i pretraga je u toku, rekao je Nefić.
Sulejman Redžić je prema saznanju policije iz kuće izašao 7. januara u popodnevnim satima, a njegov nestanak porodica je prijavila policiji 9. januara ujutro.
Policija je uz pomoć drugih specijalnih službi već pretražila kanjon Miljacke, ali nije pronađen ni najmanji trag o nestalom Redžiću.
Stanari zgrada koji iz nekih razloga nemaju upravitelja, mogu angažirati bilo koju upraviteljsku firmu za skidanje ledenica, ali to moraju platiti od 10 do 117 KM po satu.
Koriste korpu
Adnan Ahmetspahić, rukovodilac realizacije i građenja u firmi “Hetig”, pojašnjava da uz naplatu uklanjaju ledenice i s objekata koje ne održavaju. Ako rade ručno, naplaćuju oko 30 KM, a ako koriste i korpu, sat rada košta 117 KM.
Iste poslove u “Tip-topu” obavljaju za 10, odnosno 60 maraka. U “Epismontu” ručno skidanje ledenica, također, košta 10 KM, dok cijena uz korištenje korpi zavisi od toga koliko će im u preduzeću “Park” naplatiti unajmljivanje.
Za razliku od ostalih, upravitelji “Oki” i “Eko-ing” uklanjaju ledenice samo sa zgrada koje održavaju.
– Mi smo uvijek u stanju pripravnosti, a obavijestili smo predstavnike etažnih vlasnika da nas informiraju o eventualnoj pojavi ledenica, tako da čekamo na intervencije – kaže Ahmetspahić.
I komandant Profesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo Ismet Tucak naglašava da su oni u službi građana i da prema raspoloživim kapacitetima pomažu kad god mogu, vodeći računa o tome da ne ugrožavaju protivpožarnu zaštitu u Kantonu.
Vanredne situacije
– Upravitelji i vlasnici stambenih zgrada i kuća dužni su čistiti snijeg ispred svojih objekata i ledenice s krovova. Međutim, u slučaju elementarnih nepogoda, saobraćajnih udesa i drugih vanrednih situacija, mi izlazimo da pomognemo – ističe Tucak.
Zovu policiju
Iako ledenice na pojedinim zgradama predstavljaju opasnost za prolaznike, nadležni ne mogu ništa poduzeti zbog parkiranih automobila ispred zgrada.
Iz “Hetiga” navode da postavljaju i obavještenja građanima da sklone vozila zbog neposredne opasnosti. Međutim, ukoliko se situacija ne promijeni, pozovu policiju da im pomogne u rješavanju problema.
Istražni sudija odredio je jednomjesečni pritvor 23-godišnjakinji iz Slavonskog Broda koja je zajedno sa svojim svodnikom na prostituciju prisiljavala svoje sestre u dobi od 13, 14 i 15 godina.
“Uvijek su bili malo čudni, ali nisam imala pojma da se u njihovoj kući odigrava takvo što”, kaže stanovnica mirnog slavonskog sela udaljenog dvadesetak kilometara od Slavonskog Broda u Hrvatskoj. I ona je, poput ostalih mještana, zgrožena saznanjem da se u njihovu mjestu godinama događala maloljetnička prostitucija.
Riječ je o novom stravičnom slučaju podvođenja i prostitucije triju djevojčica u dobi od 13, 14 i 15 godina, koji je kulminirao privođenjem pet osoba, među kojima i njihove 23-godišnje sestre.
“Otac im nikada nije imao stalni posao, nego je kod mještana radio razne poslove za nadnicu i tako su preživljavali. Jedan od njih za stanovanje im je ustupio staru i oronulu kućicu. Dvije starije kćeri išle su u specijalnu školu, a samo je najmlađa pohađa normalnu osnovnu školu”, ispričala je susjeda za Večernji list.
Obitelj se u selo doselila 2001. s vinkovačkog područja, gdje im je Centar sa socijalnu skrb već bio oduzeo šestero djece zbog zapuštanja i zanemarivanja.
“Nije sporno da je propusta u radu bilo, ali o tome kakva je njihova težina odlučit će Državno odvjetništvo i sud. Međutim, ovaj drugi slučaj podvođenja i spolnog odnošaja s djecom nije bio u nadležnosti onih sedmero djelatnika koji su kazneno prijavljeni kod prvog slučaja smrti bebe i zlostavljanja curice”, kazala je ravnateljica brodskog Centra za socijalnu skrb Slavica Nikšić.
Istražni sudac Stjepan Franić potvrdio je da je 53-godišnjaku i 23-godišnjakinji odredio jednomjesečni istražni pritvor.
“To su sve izmišljotine. Ne znam zašto to ljudi pričaju. Nikad nikome nažao nisam učinila. Voljela bih da vidim tog čovjeka što tvrdi da sam ga mučila u logoru, da se pogledamo oči u oči i da ga pitam ‘Dušo moja, što tako pričaš'”, rekla je Hanka Paldum u izjavi za “Kurir”
Paldum: ‘Dušo moja, što tako pričaš’ (Foto: Arhiv)
Taj list danas je objavio da je Paldum pjevačica o kojoj je srpski zarobljenik iz “Silosa” Goran Golub pričao kao poznatoj pjevačkoj divi iz Sarajeva koja ga je mučila u logoru.
Ta saznanja potvrdio je i Golubov advokat Dušan Tomić, piše Mondo.rs.
On je, kako prenosi taj list, rekao da je Hanka Paldum bila ‘strah i trepet u logoru na Igmanu’.
– Došla je do mog klijenta i pitala “Šta me gledaš”. Pošto joj on ništa nije odgovorio pjevačica ga je potom pitala “Jel bi ti mene da j….?” Goran je i dalje šutao. Onda mu je rekla da sjedne na pod i raširi noge. Svom snagom mu je nagazila na polni organ i počela da se smije na sav glas”, rekao je Tomić.
On je rekao da se tada pojavio i pjevač Dino Merlin koji je Golubu pritekao u pomoć, piše Kurir.
“Merlin je dijelio cigarete i vidio je šta se dogodilo. Došao je do zatvorenika među kojima je bio i Golub i zagrlio ih. Tada se Hanka smirila i otišla. Sada javno zahvaljujem Merlinu”, rekao je advokat.
Advokat Tomić za Novosti je juče rekao da će, vrlo brzo, pokrenuti postupak protiv pjevačice, „koja je, i po priči stražara iz tog vremena i njihovih šefova, bila baš miljenica Alijine vlasti u Sarajevu“, prenosi Mondo.
(Bh-index)
U 01:35 sati na magistralnoj cesti M-17 iznad naselja Zalik (neposredno kod benzinske pumpe ‘INA’) dogodila se teška saobraćajna nesreća. U spomenutoj nesreći je sudjelovao automobil BMW (O47-A-223), a u njemu je bio samo vozač A.Č. iz Mostara, piše mostarski Bljesak.info
Foto: Bljesak.info
Automobil se kretao iz smjera sjevera prema gradu i vjerojatno je uslijed velike brzine i vožnje koja nije prilagođena uvjetima na cesti vozač A.Č. izgubio kontrolu nad upravljačem i udario u stup ulične rasvjete koji se nalazi uz samu saobraćajnicu.
Cesta je u trenutku nesreće bila mokra i skliska, te je i to pogodovalo stravičnom prizoru na mjestu nesreće.
Foto: Bljesak.info
A.Č. je preživio ovu stravičnu nesreću i ambulantnim vozilom je prebačen u RMC ‘dr. Safet Mujić’ i na svu sreću zadobio je lakše tjelesne povrede.
“Šišaju nas političke, poslovne, etničke i vjerske elite. Nadam se da među vašim čitateljima nema onih koji misle da su te elite razdvojene. Svi su u jednom velikom talu. Pogledajte koliko stranaka je na vlasti. Teško je naći neku da nije.Samo je pitanje dokle. I najzaluđeniji glasači polako gube povjerenje u vlasti. Integritet države je na najnižim granama. Ako misle da nešto bude od njih, i kao pojedinaca i kao političkih stranaka i od ove franken-države i njenih jedinica, krajnji je trenutak za zaokret. Ako taj trenutak nije već prošao” kaže i untervjuu za BUKU Zoran Ivančić iz Fondacije CPI.
Foto: Arhiv
Nedavno je Fondacija CPI (Centar za zastupanje građanskih interesa ) prezentovala svoj novi projekt, web stranicu www.budzeti.ba. Riječ je o interaktivnoj stranici koja prikazuje kako se budžeti u Bosni i Hercegovini troše prema funkcionalnoj podjeli.
Inače, Fondacija CPI bavi se javnim novcem, kako se troše i kome idu novci poreskih obveznika u Bosni i Hercegovini.
Sa Zoranom Ivančićem, predsjednikom upravnog odbora Fondacije CPI razgovarali smo upravo o tome šta znači kad neko zastupa interese građana, o tome šta znači imati transparentnu vlasti te ko nas “šiša” kao građane
Gdine Ivančiću, kada kažemo da neko zastupa interese građana, što to podrazumijeva?
Bosna i Hercegovina je rascjepkano društvo koje ne artikulira svoje interese osim na nekim rudimentarnim nivoima. Zato je zastupanje interesa građana u takvom društvu vrlo tricky. Nakon provedenog istraživanja u cijeloj zemlji, utvrdili smo da prosječan građanin ne zna ni najosnovnije stvari o tome kako se pune i prazne državni budžeti, ko o otme i kako odlučuje, koliko novca ima, koliko od njihovih mjesečnih prihoda po raznim osnovama odlazi državi. Iz tog razloga javna potrošnja novca koji pripada svima nama, uopće nije tema na političkoj areni. I dalje se priča o tome ko je počeo rat, kako podijeliti fotelje, kako zaštiti svoj narod, dok svi skupa propadamo u spirali zaduženosti, nezaposlenosti i općeg rasula javnih usluga. Zato smo potpuno sigurni da je primarni interes građana, pa i ako oni toga nisu svjesni, da se nadzire cjelokupni budžetski proces na svim nivoima.
Vi ste prije nekoliko dana vodili dosta oštru polemiku u medijima sa predsjedavajućim VM Vjekoslavom Bevandom u vezi sa dodatnim zahtjevima MMF-a vlastima u BiH. Zbog čega vlasti u BiH nisu željeli saopštiti javnosti da postoji ovo pismo?
Mislim da polemika nije bila naročito potrebna niti produktivna. Ne bi se ni vodila da naše vlasti imaju minimum otvorenosti pa da barem najvažnije dokumente kojima se određuje budućnost čitavih sektora i preuzimaju obaveze u ime građana, pravovremeno objavljuju na svojim web stranicama. Naše vlasti i dalje preferiraju vaninstitucionalne dogovore, pa kad se svi privatno i stranački namire u raznim dilovima, da svom dogovoru daju privid demokracije i po hitnoj proceduri protjeraju kroz pseudoparlamentarni sustav. Ozbiljno razmišljamo o kampanji za ukidanje parlamenata i izbora. Bolje političkim i entičkim elitama plaćamo samo restoranske račune, uštedilo bi se puno para.
Kada govorimo o toj transparentnosti vlasti, kako Vam se ona čini u kontekstu trošenja javnog novca, drugim riječima, znaju li građani ove zemlje kuda ide njihov novac?
Pa može se reći da pomalo saznaju. Osim našeg brojača budžetske potrošnje koji ima i online i offline verziju i našeg novog portala www.budzeti.ba, mi provodimo mnoge aktivnosti i u “stvarnom svijetu”. U više navrata smo obilazili općine u cijeloj BiH i održavali javne tribine sa građanima na temu javne potrošnje. Prvo mi malo pričamo njima, o propisima, budžetskim mehanizmima, kako to ide u teoriji i praksi, a onda oni progovore o onome što ih najviše tišti. Broj građana koji prate kuda ide njihov novac i koji znaju ko je za taj proces i rezultate odgovoran svakoga dana raste. Kolegica Maja Bosnić je nedavno objavila i naučni rad na temu efekata društvenog marketinga na svijest građana o javnom novcu.
Mi se u našem radu često susrećemo sa eklatantnim primjerima zloupotreba javnog položaja, raznim finansijskim malverzacijama i slično, ali ponekad imam utisak da građani javni novac ne tretiraju kao svoj, već kao neki „imaginarni budžetski“ novac, zašto je to tako?
Zato što većina ljudi još ne zna da prosječna četveročlana obitelj, sa jednom zaposlenom osobom, mjesečno daje državi kroz doprinose, davanja, carine, kazne i oporezovanu potrošnju više novaca nego što im ostane za hranu, stanovanje i vlastitu djecu. To istraživanje smo radili u suradnji sa doktorom statistike, prof. Hasanom Zolićem koji ga je ovjerio. Kad dijete kupi žvaku, a majka hljeb, dio para ide državi. Svi smo mi poreski obveznici a ne samo oni koji vode knjige.
Svi govore kako administracija u Bosni i Hercegovini ( dakle mislim i na entitete i vlast na državnom nivou ) doslovno pojede „budžete“, ali možete li našim čitaocima reći konkretno kolika su izdvajanja za javnu administraciju u BiH?
U 2013. godini od 9 milijardi kovertibilnih maraka koje će se potrošiti u BiH na svim nivoima bez vanbudžetskih fondova, 6 milijardi i 300 miliona konvertibilnih maraka biti potrošeno na finansiranje javne uprave. Mi bismo voljeli da je to i više. Veće plaće znače bolji standard. Tu su i naši učitelji i policajci i vatrogasci. Samo je pitanje koliko to realni sektor u ovoj zemlji može podnijeti. Ko stvara dodatnu vrijednost? Ko proizvodi? Ko izvozi? Kamo to sve vodi?
Koje su najinteresantnije informacije koje korisnici mogu naći na vašoj novoj web stranici www.budzeti.ba ?
Prema tome s čime se korisnik bavi i gdje živi, različite stvari će mu biti najinteresantnije. Bitno je da se vidi koji nivo vlasti je za šta nadležan. Šta je dužnost države a šta entiteta i kantona kod zadovoljavanja potreba građana. Meni osobno, obzirom da živim u gradu sa najzagađenijim zrakom u Evropi koji po noći nema vode, najšokantniji je podatak da se gotovo ništa ne izdvaja za zaštitu prirodne sredine. Ako sačuvamo zrak, vodu i tlo, još i ima neke nade. Tu su potrebne najhitnije reforme i regulative i finansiranja tih djelatnosti.
Jedna vaša kampanja zvala se „ Ko vas šiša?“ Pa, ko nas „šiša“ u Bosni i Hercegovini?
Šišaju nas političke, poslovne, etničke i vjerske elite. Nadam se da među vašim čitateljima nema onih koji misle da su te elite razdvojene. Svi su u jednom velikom talu. Pogledajte koliko stranaka je na vlasti. Teško je naći neku da nije.Samo je pitanje dokle. I najzaluđeniji glasači polako gube povjerenje u vlasti. Integritet države je na najnižim granama. Ako misle da nešto bude od njih, i kao pojedinaca i kao političkih stranaka i od ove franken-države i njenih jedinica, krajnji je trenutak za zaokret. Ako taj trenutak nije već prošao.
Microsoft Office 2013 linija uskoro će se pojaviti na tržištu, a kao što je to i bilo očekivano, ovaj proizvođač će za njihovu Office 2013 liniju odrediti cijene tako da pokuša da ubijedi korisnike da se odluke za plaćanje godišnje pretplate koja nudi mogućnost višestrukih instalacija, nego da se odmah odluče za kupovinu kompletnog paketa Office 2013, javlja “ITsvet.com”.
Microsoft navodi da će njihov Office proizvod sljedeće generacije biti dostupan u naredne dvije nedjelje, najvjerovatnije prije kraja januara. U okviru novog Office 2013 bit će dostupan veliki broj različitih paketa od kojih će neki biti dostupni samo na određenim tržištima.
Najmanji novčići u Poljskoj od jedan i dva groša, više vrijede kao sekundarna sirovina, pa Centralna banka hoće da ih povuče
Zbog povećanih cijena sirovina za proizvodnju kovanica, najmanji poljski novčići od jednog i dva groša (stoti i pedeseti deo zlota), tri puta su vrijedniji kao sekundarna sirovina, nego što im je nominalna vrijednost.
Ipak kako procjenjuju u Centralnoj banci Poljske, teško da će se neko odlučiti da ih skuplja i prodaje na taj način.
Većina novčića završava u teglama ili kasicama prasicama. Procjena banke je da bi godišnje uštedjela 12,9 miliona dolara kada bi se ovih sedam milijardi novčića povuklo.
Novčići su uvedeni 1995. godine a sada vrijede svega trećinu ondašnje vrednosti. Zbog toga će Banka predložiti zaokruživanje cijena na pet groša. Stručnjaci smatraju da će taj potez uticati na inflaciju, što Centralna banka smatra nemogućim.
U Crnoj Gori malo manje od polovine stanovnika ima Facebook profil. Među njima je veliki broj ovisnika, a “najteži slučajevi” idu na kliniku za liječenje, prenosi Kurir.
Ilustracija
“Nizak prag tolerancije, antisocijalna kriza, zapostavljanje zdravih stilova života, stalno povećanje vremena provedenog na “Facebooku” su pokazatelji da je riječ o ovisniku od društvene mreže”, objašnjava stručnjak za liječenje ovisnosti od društvenih mreža, Danilo Jokić.
Jokić kaže da je do sada liječio 10 ovisnika o internetu, među kojima je dvoje maloljetnika bilo ovisno o Facebooku. Njegovi pacijenti su provodili radnim danima po pet do sedam sati dnevno na Facebooku a vikendom čak do 15 sati.
Prema Jokiću ovisnici o Facebooku su introvertne ličnosti koje često nemaju prijatelje, sklone su maštanju, a vremenom zapostave i školu. On je rekao da kada roditelji djeci zabrane korištenje interneta javlja se nervoza, nesanica, potištenost i ostali simptomi svojstveni alkoholičarima i narkomanima.
Jokić je pozvao roditelje da obrate pažnju na način na koji im djeca koriste internet, “jer su zloupotrebe mnogostruke”.
Profil na Facebooku ima 300.420 građana Crne Gore. Najzastupljeniji su korisnici koji imaju između 18 i 24 godina i njih je 97.600. Facebook više koriste muškarci, njih 55 odsto, dok žena ima 45 posto.
Williams je iz Barclays Centra izveden u invalidskim kolicima, a datum povratka na NBA parkete još nije poznat…
Foto: Screenshot
Na meču odigranom u petak, Brooklyn Netsi su porazili Atlanta Hawkse i osvetili im se za poraz koji su im ovi nanijeli samo nekoliko dana prije. Naš košarkaš u redovima Netsa, Mirza Teletović odigrao je malo više od šest minuta, nije upisao poene, a na statističkom mjeraču – stajale su dvije izgubljene lopte, piše SCsport.ba.
Nakon jedne potrošene, ili ukradene lopte, koju je našem kapitenu oduzeo lou Williams, superzamjena Atlante, zaradio je jako tešku povredu. Čini se da se radi o povredi koljena, a Bleacher Report piše da mu je najvjerovatnije ispalo iz ležišta, što se može vidjeti i na snimku.
Williams je iz Barclays Centra izveden u invalidskim kolicima, a datum povratka na NBA parkete još nije poznat.
Zeničanin koji je insistirao na anonimnosti jučer poslije podne dogovorio je s porodicom Nermina Huseinspahića Dugog da ih besplatno smjesti u svoju porodičnu kuću koju ne koristi, dok se ne snađu. Obaveza porodice Huseinspahić bit će samo da plati režije.
Huseinspahić: Treba samo platiti režije
Kako nam je rekao ovaj humanista, Huseinspahić će se tokom vikenda zajedno s djecom prebaciti u novi stan.
– Upravo smo kod supruge u bolnici, došli smo da joj saopćimo radosnu vijest, da nam se, zahvaljujući vašem tekstu, javio jedan sjajan čovjek koji nam je ponudio da živimo kod njega – kazao nam je Huseinspahić, koji je još jednom izrazio zahvalnost našem listu.
Huseinspahić je ratni vojni invalid kojeg je u srijedu iz garsonijere prijatelja deložirala Općina Zenica. Nakon tvrdnji da će mu finansirati šest mjeseci najam stana dok se porodica ne snađe, općinari su poslije deložacije promijenili priču.
U međuvremenu, grupa mladih Zeničana organizirala se putem Facebooka i za danas na četiri lokacije u pješačkoj zoni Zenice, u Titovoj ulici i na Trgu Alije Izetbegovića, najavila akciju pomoći porodici Nermina Huseinspahića Dugog.
Jučer je nekoliko Nerminovih saboraca, koji je kao pripadnika 303. viteške brigade Armije RBiH pet puta ranjavan, zatražilo od naše redakcije kontakt s porodicom Huseinspahić, u namjeri da mu pošalju pomoć iz inozemstva.
U Općini Zenica i jučer su se oglušili na molbu ove porodice da im se, barem na nekoliko mjeseci, osigura privremeni smještaj.
Moderni elektromotorni voz “končar”, koji se 26. decembra prošle godine pokvario prilikom manevarske vožnje u depou u Rajlovcu, još nije popravljen te nije poznato kada će ponovo saobraćati bh. prugama, piše Dnevni avaz.
“Končar”: Upitno kada će saobraćati
Saznajemo da je voz i dalje uskadišten u Rajlovcu, ali da se čekaju zamjenski dijelovi iz “Končara”. No, nakon što budu i zamijenjeni, voz će ponovo morati proći fazu testiranja da bi dobio potrebnu dozvolu za prometovanje, a to se može odužiti i na nekoliko mjeseci. Podsjećamo, “Željeznice FBiH” su krajem 2009. kupile od hrvatske kompanije “Končar” moderni voz za 5,3 miliona eura, ali voz do danas nije isplaćen.
