U moru očekivanih poskupljenja potrošače će obradovati pojeftinjenje osnovnih životnih namirnica, saznaje se iz više trgovačkih centara u BiH. Iako su cijene i dalje više u odnosu na januar prošle godine, za razliku od decembra, u januaru će se šećer, ulje i brašno moći kupiti i za pola marke jeftinije.
Foto: Arhiv
Ovo je lijepa vijest imajući u vidu da je prošle godine evidentiran konstantni rast cijena robe široke potrošnje. Najskuplji mjeseci u prethodnoj 2012. bili su avgust i septembar, kada je 25 kilograma brašna koštalo čak 26 KM. Mensud Lakota, direktor Potrošačke zadruge “Euro BiH”, mišljenja je da su ovakva pojeftinjenja kratkog daha s obzirom na najave poskupljenja energenata i komunalnih usluga.
“Opet u BiH poskupljuje nafta i ovo najavljeno pojeftinjenje moglo bi biti kratkotrajno. Tržišna utakmica bi se morala odigrati korektnije”, smatra Lakota, piše Avaz.
S druge strane, Gordana Bulić iz Udruženja potrošača u FBiH kaže da su stalna poskupljenja bila često nepotrebna pa je ovakav potez distributera i trgovaca i očekivala: “Svakako da je ovo pomak iako su cijene u odnosu na januar prošle godine i dalje više.”
Brašno 25 kg
Januar 2012. 20,00*
Avgust 2012. 25,00
Septembar 2012. 26,00
Decembar 2012. 22,00
Januar 2013. 21,50
Šećer 1 kg
Januar 2012 2.00
Juli 2012. 2.10
Septembar 2012. 2.20
Decembar 2012. 2.00
Januar 2013. 1.90
Ulje 1 litar
Januar 2012. 2.80
Juli 2012. 2.90
Septembar 2012. 2.90
Oktobar 2012. 3.40
Decembar 2012. 3.20
Januar 2013. 3.10
Mirko Marković (29) iz Krepđića kod Brčkog poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se jutros oko 5 sati dogodila na magistralnom putu Brčko-Lončari, u mjestu Gorice.
Foto: Arhiv
Marković je izgubio kontrolu nad BMW-om i skrenuo s kolovoza.
Od zadobivenih povreda preminuo je na mjestu nesreće.
Njegov automobil gotovo u potpunosti je uništen.
Prema informacijama iz policije Brčko Distrikta, Marković je u trenutku nesreće bio sam u automobilu.
Brazilka Maria da Gloria (51) u gradu Goiania rodila je vlastite unuke. Kućanica je pristala biti surogat majka djeci svoje kćerke Fernande koja ne može imati djecu.
Maria je rodila u ponedjeljak carskim rezom i na svijet donijela dvije zdrave djevojčice, Emmanuelu i Juliu.
– Ne mogu biti sretnija – rekla je Fernanda Medeiros (34) za portugalski portal G1.globo.com, a prenosi 24sata.hr.
Baka Maria, koja ima troje djece, uzimala je hormone kako bi ponovno pokrenula menstrualni ciklus te je smršavila gotovo 11 kilograma. Na porod je doputovala iz gradića Santa Helena.
Kćer Fernandu trenutačno podvrgavaju tretmanu kako bi izazvali laktaciju te se nadaju da će moći dojiti svoje blizanke kako bi se bolje povezale.
Od svoje 13. godine zna da neće moći imati djecu jer joj je pomaknuta maternica.
– Tada sam bila jako tužna jer sam jednog dana htjela postati majka – rekla je za G1.
Nakon vjenčanja pokušali su usvojiti dijete, ali su ih odbili. 2005. godine na televiziji je vidjela emisiju o baki koja je rodila svojeg unuka. S majkom je posjetila liječnika, no isprva su kazali kako je žena prestara za takav pothvat. Kasniji testovi pokazali su kako je Maria dovoljno zdrava za porod te je ostala trudna nakon drugog pokušaja umjetne oplodnje.
U subotu oko 21 sat na Vlašiću se odvijala prava drama kada se 22-godišnja Mirzeta M. počela daviti komadićem hrane koji joj je zapao u dušnik.
Među okupljenima se našao i Almedin A., koji je s velikog parkinga u centru Babanovca potrčao prema ski-liftu Babanovac jer je neko kazao da je na ski-liftu vidio ljekara među skijašima. Radilo se o poznatom sarajevskom plastičnom hirurgu Reufu Karabegu, koji je bio s porodicom na noćnom skijanju. Brzom i stručnom reakcijom dr. Karabeg je unesrećenoj djevojci spasio život.
– Bilo nas je više i pokušali smo je spasiti, ali nije išlo. Davila se i gubila svijest. Neko je rekao da je vidio ljekara i trčao sam dolje, prema ski-liftu, gdje sam našao doktora Karabega. Kada sam mu rekao o čemu se radi, bacio je skije i opremu i krenuo za mnom do objekta u kojem je bila djevojka – priča nam Almedin.
Dr. Karabeg kaže da je malo nedostajalo da krene prema vrhu staze u momentu kada je Almedin dotrčao po njega.
– Porodica je krenula na večeru, a ja sam ostao da uhvatim još jednu žicu i da se još jednom spustim. Kada smo stigli do djevojke, bila je gotovo bez svijesti. Pokušao sam više puta da izbacim strano tijelo tzv. Hajmlihovim zahvatom, ali nije išlo i već sam kazao da mi pripreme neki oštar predmet i sto kako bih uradio traheotomiju i omogućio joj da diše. Tek iz četvrtog ili petog pokušaja uspjeli smo izbaciti strano tijelo, a djevojka je već imala sve znakove gušenja i laringospazme – ispričao nam je dr. Karabeg.
Nakon uspješnog spašavanja, iz mjera predostrožnosti, djevojka je transportirana u travničku bolnicu u pratnji dr. Karabega, gdje je pregledana i smještena na Odjel hirurgije radi posmatranja i praćenja procesa oporavka.
Almedin A., koji je prvi pokušao pomoći, nije imao dovoljno riječi hvale za reakciju dr. Karabega.
– Ne mogu sebi da dođem. Svaka mu čast za ovaj gest i kao čovjeku i kao ljekaru – kazao nam je kratko Almedin.
U bogatoj ljekarskoj karijeri dr. Reuf Karabeg obavio je na hiljade operativnih zahvata, ali spašavanje 22-godišnje Mirzete i još jedan sličan slučaj na početku karijere, kada je kao mladi doktor spasio život dvoipogodišnjoj djevojčici, smatra najvećim uspjesima.
– Tada sam u selu pet kilometara udaljenom od Jajca izvršio traheotomiju i spasio mladi život. Bio sam mlad i još nisam bio odradio ni pripravnički. Ovo su dva velika događaja za mene. Želio bih upoznati porodicu ove djevojke jer ovo je za nju drugo rođenje. Veliku zaslugu za sve ovo ima Almedin, koji je došao i tražio pomoć – kaže dr. Karabeg.
Eksplozija je odjeknula Mostarom jutros u 2 sata prilikom čega je uništen spomenik pripadnicima Armije BiH koji je postavljen ispred Gradske vijećnice u Mostaru.
Foto: Dnevni avaz
U MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona za sada nema službenih informacija jer, kako je istaknuto, uviđaj još traje.
Spomenik u obliku ljiljana je prepolovljen, a o detaljima će se više znati tokom dana.
(Bh-index)
U petak radnici GRAS-a su iznenadno potpuno obustavili javni gradski prevoz i time započeli još jedan u nizu štrajkova koji su im odavno postali tradicija, na „sreću“ svih građana koji su prinuđeni koristiti usluge javnog prevoza i trpiti teror ovog monopoliste. Ovaj put povod za štrajk bila je smjena v.d. direktora GRAS-a Adisa Šehića, kako bi se na njegovo mjesto postavio bivši direktor Haris Bašić. Politički razlozi su savršeno prozirni i jasni: smjenom SDP-ove vlade u Kantonu Sarajevo na red za smjenu došao je i njihov kadar Šehić kako bi se na njegovo mjesto postavio čovjek nove vladajuće većine. A SDP, pardon, radnici GRAS-a, ne daju svog direktora. I kao i uvijek, zbog političkih igara na kraju najviše ispaštaju građani.
Foto: Arhiv
Piše: Danijal Hadžović
I upravo su ove političke igre razlog zašto je javni gradski prevoz u Sarajevu takav kakav jeste. GRAS je samo još jedna od mnogobrojnih kompanija koje su izbjegle proces privatizacije, kod nas uglavnom izvršene na krajnje netransparentan, a nerijetko i kriminalan način. Kanton Sarajevo kao vlasnik GRAS-a učinio je sve da sačuva njegovu monopolsku poziciju, gušeći svaku mogućnost konkurenciji da stupi na tržište (sjetite se samo zabrane Centrotransu da vrši usluge javnog gradskog prevoza). I pored apsolutne monopolske pozicije koju mu je osigurala država, GRAS gotovo po pravilu posluje u gubicima; njihov dug trenutno se broji u desetinama miliona, a osim toga, kanton svake godine izdvaja milione maraka novca poreskih obveznika (od kojih mnogi još dodatno kupuju karte za prevoz) za subvencioniranja GRAS-ovog nerada i štetočinstva. Imati potpuni monopol na tržištu, dobijati milione subvencija i pored toga poslovati negativno je zaista istinsko umijeće nesposobnosti. S obzirom da ne djeluju po tržišnim principima, te ne podliježu bilo kakvoj odgovornosti, zaposleni u GRAS-u kojih trenutno ima blizu 2 000, nekoliko stotina više od optimalnog broja, su svoj nerad odlučili nagraditi prosječnom platom u iznosu od 1 000 km, znatno većom od prosjeka u BiH. Osim toga, ova kompanija je već godinama izvor raznih korupcijskih afera i špekulacija, nestanak velikih količina dijelova za vozila i benzina u GRAS-u je pravilo, a sve ovo u konačnici plaćaju građani, što kroz poreze, što kroz kupovinu karatu. Također, svaki nesrećnik koji je primoran koristiti usluge ove firme teško će za nju imati riječi hvale, ali sigurno će moći ispričati brojne dogovoštine s bahatim i nekulturnim vozačima, još nekulturnijim i primitivnijim revizorima koji maltretiraju djecu i penzionere, „ nabacuju“ se djevojkama, a ljetne dane koriste za opštu pljačku turista u tramvajima kojima nerijetko naplaćuju kazne u iznosu i do 200 km; o vozilima koja u pravilu ne dolaze na vrijeme, ohrndanim i smrdljivim tramvajima, autobusima i trolejbusima u kojima zimi nerijetko ne radi grijanje, ali zato ljeti često radi, itd…
Primjer GRAS-a samo još jednom dokazuje ono što su liberalni ekonomisti davno ustanovili: država je loš privrednik, a ekonomskog napretka nema bez konkurencije. Očekivati da javna preduzeća jednom postanu efikasna i uspješna je iluzorno. Državne firme nisu ništa drugo nego stranačke kompanije pod direktnom kontrolom vladajućih političkih partija, i obični građani u njima se vrlo teško mogu zaposliti bez dobrih političkih veza. Političari kao i svi ljudi, teže što je moguće većoj moći i ovlastima, a državne firme služe kao odlično mjesto za zapošljavanje odanih ljudi koji će im dugovati zahvalnost i kojim će se zbog toga moći manipulisati.
Stoga, u takvim kompanijama po prirodi stvari cilj je imati podobne, a ne sposobne ljude. Pored toga, potrebno im je osigurati monopol, jer u suprotnom zbog, u pravilu boljih kvaliteta usluga i proizvoda, privatna konkurencija bi na tržištu vjerorovatno potpuno potukla državne kompanije i time političkim strukturama direktno smanjila moć i utjecaj.
Bez postojanja privatnog vlasništva i konkurencije teško je očekivati postojanje odgovornosti, jer kada kompanija u privatnom vlasništvu ostvaruje gubitke, bez novca direktno ostaje njen vlasnik (ili više njih) i cilj mu je, naravno, građanima ponuditi što je moguće bolje proizvode i usluge, te povoljne cijene kako bi ih pridobio da koriste baš njegove usluge, no pored toga također imati i motivirane, sposobne i stručne radnike koji će unaprijeđivati posao kompanije. Međutim, takva logika ne važi kod državnih monopolista. Htjeli ili nje, građani su prinuđeni koristiti njihove usluge jer drugih nemaju, cijene mogu određivati gotovo proizvoljno jer konkurencije prema kojoj bi se orijentisali nema, a ako i pored toga firma negativno posluje, troškove ne snose ni njen direktor ni uposlenici jer su tu samo privremeno zaposleni (i svjesni te činjenice), a plate im osigurava država. Sav teret na kraju snose građani koji su prinuđeni davati velike pare za loše usluge. A ako bi primjer GRAS-a prenijeli na funkcionisanje kompletne ekonomije jednog društva, dobit ćete odgovor zašto je propao socijalizam.
Dakle, ukoliko BiH jednog dana želi biti prosperitetna i razvijena zemlja, GRAS, kao ni većina socijalističkih kompanija ne može ostati u državnom vlasništvu, iz prostog razloga što je država nebrojeno puta dokazala da je krajnje loš vlasnik i da nije u stanju preduzeća držati mimo svoje kontrole koja je vođena političkom a ne ekonomskom logikom. No, ni privatizacija sama po sebi ne mora biti pozitivno rješenje ako se vrši na netransparentan način kao što je to kod nas uglavnom bio slučaj, tj. ako se prethodno ne omogući vladavina prava i okvir u kome državni monopol privatna kompanija neće zamijeniti svojim. Rješenje dugogodišnjeg problema GRAS-a kao i kompletne bh. ekonomije nije očajnička nada da će se jednog dana pojaviti neko izvrsno, socijalno odgovorno rukovodstvo koje će za obične plate preporoditi državne firme, nego eliminacija suštine problema- državnog vlasništva u ekonomiji. Umjesto toga, u svim segmentima u kojima je moguće neophodno je prirodno razvijanje konkuretne ekonomije zasnovane naravno na privatnom vlasništvu. Rješenje za naše ekonomske probleme je jednostavno, i leži u tržišnoj privredi, ekonomskoj otvorenosti, zaštiti privatnog vlasništva, vladavini prava i državi kao noćobdiji a ne siledžiji s neograničenim ovlastima. Onome ko pak misli da je rješenje u državi, želim uživanje u uslugama GRAS-a.
(Bh-index)
Prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosi nešto više od 800 maraka. Penzije su u prosjeku 350 maraka. I pola bh. građana bilo bi zadovoljno da ima i primanja u ovim iznosima, ali nema. Politički lideri nemaju finansijskih problema.
Foto: poskok.info
Milioni u kešu, nekretnine širom regije. Federalna televizija istraživala je imovinske kartone “prve petorke”. U nastavku pročitajte rezultate istraživanja Federalne televizije koje prenosimo u potpunosti:
Milorad Dodik
Kuća na Dedinju vrijedna 1,7 miliona maraga. Kuća na Kipru – neprocijenjena. Dva stana u Beogradu vrijedna million i 40.000 maraka. Kuća u Laktašima 300.000, stan u Laktašima 740.000. Sve je to Milorad Dodik stekao od premijerske i predsjedničke plate, pojačane prihodima od poljoprivrede. 2002. godine njegova je imovina bila procijenjena na oko 300.000 maraka. Sad iznosi više od četiri miliona. Istina, Dodik ima i kredit u Pavlovića banci u iznosu od 1,7 miliona. Ukoliko ga redovno vraća, mjesečno mora izdvojiti 12.000 maraka. Kako to uspijeva sa platom od pet hiljada maraka, poznato je samo njemu.
Zlatko Lagumdžija
Svoju imovinu profesor Lagumdžija je dobro rasporedio. Nešto je prijavljeno na njegovo ime, nešto na ime supruge Amine, a nešto na ime punca Fahrudina Radonje. Porodica Lagumdžija posjeduje stan u ulici Ćemaluša vrijedan 280.000 maraka, stan u Alipašinoj ulici vrijedan 180.000 maraka, naslijeđeni stan u Dubrovniku 290.000, a samo voćnjak na imanju na Poljinama vrijedi 330.000 maraka. U prošloj godini, u Skenderpašinoj ulici u Sarajevu porodica Lagumdžija stekla nekretnine u iznosu od oko 700.000 maraka. Lagumdžija je izjavio da ima i preko 800.000 maraka kredita, da zarađuje kao profesor, te da od politike nikada nije živio.
Kredit kalkulator procjenjuje da Zlatko Lagumdžija sa svojom porodicom, ukoliko je podigao kredit od 800.000 maraka na deset godina, mora mjesečno vraćati govoto 9.000 maraka. Plaća ministra vanjskih poslova je 5.000 maraka. Profesorska ne prelazi 2.500. Pored svega uspio je uštedjeti 185 hiljada eura za školovanje djece i 90.000 eura u vrijednosnim papirima.
Dragan Čović
Zbog njegove kuće promijenjen je tok rijeke Radobolje. To skromno zdanje vrijedno je pet miliona maraka. Uknjiženo je na njegovog zeta i kćerku. Obitelj Čović posjeduje i kuću na Jadranu, u mjestu Podaca. Vrijednost kuće 320.000 eura. Kupio ju je Čovićev punac Perica Blago od svoje mirovine od 300 KM. Ova imovina nije navedena u Čovićevom imovinskom kartonu. Obitelj Čović, osim navedenog, posjeduje i stan u Mostaru vrijedan 200.000 maraka, vikendicu od pola miliona maraka, dva stana u Hrvatskoj vrijedna 550.000 maraka, privatne autombile vrijedne 140.000 maraka. I sve to su stekli od dvije plaće.
Sulejman Tihić
Težak je život povratnika. No, Tihićev nije takav. Ima kuću i vikendicu u Šamcu, stan u ulici Bembaša u Sarajevu vrijedan 106.000 maraka, stan u Ulici Ejuba Ademovića u Sarajevu vrijedan 72.000 KM, stan u Alipašinoj ulici u Sarajevu vrijedan 200.000 maraka i još jedan stan u Alipašinoj ulici prijavljen na majci. Odnedavno je vlasnik i ekskluzivnog stana u Importane centru u Sarajevu. Sve je to porodica Tihić uspjela kupiti zaduživši se samo za 86.000 maraka.
Fahrudin Radončić
Ekonomija je godinama bila njegovo opredjeljenje. Gradio je tornjeve, razmjenjivao nekretnine s Naserom Keljmendijem i na kraju postao ministar sigurnosti. No, prije toga razveo se sa suprugom Azrom s kojom je podijelio imovinu kako bi izbjegao sukob interesa. Fahrudinu Radončiću ostaje Avaz roto pres i tornjevi, dok supruga dobija Avaz d.o.o. No, dva dana poslije brakorazvodne podjele, supruga Azra od bivšeg muža za 200 miliona maraka kupuje AVAZ Roto pres. Odakle joj novac, mogao bi znati njen bivši muž.
Na većini benzinskih pumpi u Federaciji BiH gorivo će od ponedjeljka poskupiti za pet feninga
Lela Glibo iz Federalnog ministarstva trgovine kazala je za Fenu da je u to ministarstvo pristiglo više od stotinu zahtjeva za korekciju cijena, odnosno da je većina distributera u Federaciji uputila zahtjev Ministarstvu za povećanje cijena benzina i dizela.
Na većini pumpi u Republici Srpskoj gorivo je već poskupilo u prosjeku za četiri feninga.
Prema pisanju hrvatskih medija, 53-godišnji Vojislav Blažević porijeklom iz Banje Luke osumnjičen je za dvije eksplozije koje su se 9. i 11. januara dogodile u Zagrebu.
Foto: Arhiv
Ovo je na današnjoj vanrednoj pres konferenciji potvrdio načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a Vitomir Bijelić koji nije želio otkriti identitet počinitelja.
Međutim, kako su već svi mediji zadnjih dana izvještavali, riječ je o Vojislavu Blaževiću.
Blažević za sada je osumnjičen i maksimalna kazna za djelo dovođenja u opasnost imovine i života općeopasnom radnjom ili sredstvom u Hrvatskoj iznosi pet godina.
Kako Jutarnji.hr saznaje, Blažević odbija svaku komunikaciju s istražiteljima, a ujedno i hranu, dakle štrajka glađu, pa su njegovi motivi i razlozi za postavljenje eksplozivnih naprava i dalje tajna.
Na konferenciji je rečeno da se u oba slučaja radilo o improvizovanim eksplozivnim napravama, da su eksplozije proteklih dana bile prioritet postupanja policije, te da je policija dosad obavila razgovore sa više od 250 osoba i izvršila 25 pretresa.
Ranije je istaknuto da eksplozije nisu upućivale na teroristički akt.
Prva eksplozija dogodila se 9. januara na željezničkoj pruzi u Podsusedu, a druga u noći između 10. i 11. januara na autobuskoj stanici na raskrsnici Aleje Bolonje i Gospodske ulice.
Prijatelji 54-godišnjeg osumnjičenika Vojislava Blaževića ne vjeruju da bi on mogao biti bombaš.
“Ja Voju znam dugi niz godina po letačkoj liniji i on je zadnja osoba u RH u koju bi upro prstom i rekao on bi mogao biti bombaš, ja to naprosto ne mogu vjerovati”, kazao je njegov prijatelj i meteorolog Nebojša Subanović.
Dugi niz godina bavi bavi se paraglajdingom i od toga živi, a Subanović ga kaže nikad nije čuo da govori o politici, bombama i sličnom.
Guverner američke savezne države New York Andrew Cuomo objavio je vanredno stanje zbog epidemije gripe koja je pogodila više od 19.000 osoba u državi te je stoga ovlastio i apotekare da vankcinišu bebe i djecu.
Foto: AFP
Ta vanredna mjera koju je donio guverner Cuomo poduzeta je jer se epidemija proširila u cijeloj saveznoj državi a mogla bi trajati još nekoliko sedmica.
Najmanje 28.747 slučajeva gripe popisano je u SAD-u ove zime, a 20 djece je umrlo od bolesti, javljaju Savezni centri za nadzor i prevenciju bolesti. Vjerojatno su brojke još puno više jer se brojni bolesnici ne obraćaju ljekaru.
Kako bi zaustavio širenje virusa, guverner Cuomo je ocijenio da je ključno ukinuti tokom sljedećih 30 dana propise koji ovlašćuju njujorške apotekare da vankcinišu jedino odrasle osobe starije od 18 godina.
“Radi se o najgoroj epidemiji gripe, u najmanju ruku od 2009., a virus je aktivan u cijeloj državi New York sa slučajevima zabilježenima u 57 okruga i pet četvrti u gradu New Yorku”, saopćio je Cuomo objašnjavajući zašto je proglasio vanredno stanje u svojoj državi.
U državi New York zaraza gripom koja je zahvatila 4.404 osoba zimi 2011./12., eksplodirala je ove zime s 19.128 oboljelih.
“Zato sam dao upute svojoj administraciji, zdravstvenoj službi države New York, da mobiliziraju sve izvore kako bi odgovorili na to vanredno zdravsteno stanje, i uklonio svaku prepreku vakcinaciju svih Njujorčana, djece i odraslih”, rekao je Cuomo.
Čovjek koji je otkrio da djeca, koju je odgajao do njihove tinejdžerske dobi, nisu njegova, dobio je 25.000 funti (oko 60.000 KM) odštete u sudskom procesu kad je tužio svoju bivšu ženu za prevaru.
Richard Rodwell bio je brižni otac Adamu i Lauri sve dok se nije raspao brak s njihovom majkom Helen.
Nakon razvoda redovno je plaćao izdržavanje za djecu. Ali 2008. godine čuo je govorkanja kako djeca nisu njegova, pa se odlučio za DNK test, koji je pokazao da su djeca od različitih roditelja, ali da nijedno nije njegovo. Nakon rezultata testa, djeca su prekinula svaki kontakt s ocem, a Richard vjeruje da ih je majka okrenula protiv njega.
Govoreći po prvi put o ovom slučaju Richard (46) kaže- Ovo je veliki gubitak jer sam izgubio djecu za koju sam vjerovao da su moja. Bio sam prisutan kad su se rađali, odgajao ih, pisao zadaće s njima. Ne mogu prestati misliti o tome, uvijek sam želio djecu i unučad, a sad je prekasno za mene. Djeca su bila najvažnija u mom životu, a sad su otišli. Ali morao sam uraditi DNK test. Slušao sam govorkanja kako djeca nisu moja i nisam više mogao živjeti u neizvjesnosti.
Hellen (44) i Richard počeli su se viđati 1989. godine, a iduće godine su se vjenčali. Laura je rođena 2 godine nakon vjenčanja, a Richard je prisustvovao porodu. Dvije godine kasnije rodio se i Adam, a Richard nije imao razloga sumnjati u ženinu vjernost.
– Moj život je bio kompletan, preselili smo se u kuću, imali lijep brak, imao sam dobar posao i dvoje zdrave djece. Šta sam više mogao poželjeti?
Ali 2004. godine bračna sreća je poljuljana. Helen je nestala na nekoliko dana, nikome nije rekla kamo ide.
-Pokupio sam djecu iz škole kao i obično, ali kad sam došao kući nije je bilo, niti ikakve poruke. Znala je otići u Manchester ili Newcastle, kad bih je pitao o tome rekla bi da to nema veze sa mnom.
Kad su se razveli, Helen je dobila skrbništvo nad djecom, a Richard je morao plaćati alimentaciju. Četiri godine nakon razvoda čuo je glasine da Laura (sada već 20-godišnjakinja) nije njegova kćer. Ljudi su govorili da Laura ne liči na njega i da je njegova sad već bivša žena bula u vezi s nastavnikom koji je živio u susjedstvu.
-Preko telefona sam to rekao Helen, ali ona me je poricala. Tada mi je preostao samo DNK test. Kada su stigli rezultati, bio sam zapanjen. Shvativši da Laura nije moja lćer, slomio sam se. A kad sam nazvao suprugu da joj kažem rezultat, ona je samo rekla ‘A šta si očekivao?’. Nije se čak ni ispričala.
Iako Richard nije rekao rezultate kćerki, njeno ponašanje se promijenilo. Nije više dolazila da ga vidi, a jednom prilikom mu je “išutala” auto. Također, ostavila mu je i poruku na Facebooku: Sada te mrzim koliko sam te prije voljela dok si mi govorio da sam tvoj mali anđeo.Uništio si moj i Adamov život, nadam se da si sretan zbog svega što si nam priredio”.
Test je pokazao da i Adam nije njegov sin- Nemam pojma ko je Adamov otac. Skoro 17 godina brinuo sam o Lauri kao o svojoj kćeri i 14 godina o Adamu, a sada je sve nestalo. To je tako tužno. Volio bih da je moj odnos s njima ostao blizak, da se brinem o njima kao očuh, ali njihova majka im je rekla da mi se ne približavaju.
Sud je odredio odštetu od 25.000 funti, a i njegova bivša žena mora iseliti iz njihove kuće koja je sada na prodaju.
Vladimir I. (35) uhapšen je zbog sumnje da je u petak oko 22.30 ubio prijatelja Miodraga Gulanovića (41) iz Kruševca! Zločin se dogodio u iznajmljenom stanu u kojem je Vladimir živio.
Foto: Ilustracija
– Njih dvojica su satima sjedili u stanu i pili, a predveče su se posvađali. U jednom trenutku Vladimir je uzeo flašu žestokog pića koje su prethodno iskapili i nekoliko puta udario Miodraga po glavi. Tukao ga je tako jako da su Miodragu popucale kosti lobanje – kazao je izvor Kurira.
Osumnjičeni se potom latio telefona i prvo pozvao Miodragovu majku.
– Rekao je da joj je sin mrtav i da je umro od previše droge u kombinaciji s alkoholom. Zapomaganje majke čule su komšije i pozvale policiju, a ubrzo je utvrđeno šta se desilo i Vladimir je uhapšen – kaže izvor Kurira.
Komšije u zgradi u kojoj se dogodio zločin juče su bile uznemirene, ali kažu i da su odahnule.
– Vladimir je dugogodišnji narkoman, a u njegovom stanu danonoćno se okupljalo sumnjivo društvo i bančilo do zore. Za Vladimira je poznato i da je psihički bolestan, a Centar za socijalni rad mu je tražio smještaj u ustanovi za liječenje – kazao je komšija.
Vladimir je u policiji priznao zločin, ali se pravdao da je bio pijan i da je to učinio u afektu tokom svađe.
Jedna je Belgijanka uistinu previše vjerovala svom GPS-u.
Naime, 67-godišnja Sabine Moreau iz gradića samo 70-ak kilometara udaljenog od glavnog grada Belgije, svojim Golfom krenula put Bruxellesa u posjet prijatelju, a kako bi joj sve bilo jednostavnije i kako ne bi morala previše razmišljati, lokaciju je upisala u GPS, prenose tamošnji mediji.
Ipak, čini se da to nije bio najbolji potez, jer njezino je putovanje trajalo puno duže nego što je mislila. Sve je krenulo po zlu u predgrađu Bruxellesa jer vozačica očito nije bila baš usredotočena na vožnju: “Vidjela sam francuske i njemačke prometne znakove, ali nisam baš razmišljala, samo sam nastavila dalje” ispričala je Sabine koja je bila toliko umorna da je u Njemačkoj čak i skrivila sudar te će morati za to platiti 300 eura.
U međuvremenu njezin ju je sin uzaludno pokušavao kontaktirati: “Moja je mama prilično neovisna i znali smo da je krenula u Bruxelles, ali prijatelj kod kojeg je trebala stići nije je dočekao. Kad sam to shvatio, stvarno sam se zabrinuo”, objasnio i dodao da je nakon toga obavijestio policiju o njezinom nestanku.
Sabine je na putovanje krenula u subotu, a tek kad je nakon otprilike 1450 kilometara stigla do Zagreba shvatila je da je vrijeme da se vrati: “U trenutku kad sam prošla Zagreb, sinulo mi je da bi uistinu bilo dobro da se vratim istim putem”, objasnila je gospođa koja je na odredište napokon stigla u ponedjeljak. Zahvaljujući GPS-u.
Indijska policija je saopćila da je 29-godišnja djevojka bila žrtva fizičkog napada i silovanja u autobusu javnog saobraćaja u gradu Puncap na sjeveru zemlje.
Foto: Ilustracija
Autobus su oteli vozač i njegov pomoćnik, a silovanje je izvršilo sedam neidentificiranih osoba.
Policija je saopćila da je uhapšeno šest počinitelja, a da se za sedmim još traga.
U policijskom saopćenju se ne navodi stanje u kojem se trenutno nalazi silovana Indijka.
Indija je od polovine decembra prošle godine poprište masovnih protesta organiziranih zbog slučaja silovanja i premlaćivanja dvadesettrogodišnje Indijke koja je podlegla od zadobivenih povreda u bolnici u Singapuru.
U Sarajevu je održana redovna sjednica Upravnog odbora Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”. Sjednici su prisustvovali predsjednik UO Ahmed Bosnić, te članovi UO Amila Omersoftić, Slobodan Stajić, Semir Osmanagić i Zekerijah Smajić. Odsutni su bili članovi UO Mahir Hadžiahmetović, Vlastimir Mijović i Ferid Jašarević. Na sastanku su članovi jednoglasno donijeli slijedeće odluke
Radit će se na pet piramida, prahistorijskom Podzemnom labirintu Ravne i kompleksu tumulusa u Vratnici.
Usvojen je Izvještaj o radu akcije “MRAV Bosanske piramide 2012” u periodu 3. juni 2012. – 7. oktobar 2012. Konstatovano je da je više od 400 volontera iz 50 zemalja svijeta volontiralo u Visokom što je sjajan uspjeh. Četveromjesecna akcija je prošla bez incidenata. Volonteri su napravili u istraživačkom smislu više nego ikada radeći na 40 lokacija/sondi i to je jedan od razloga što je 35.000 ovogodišnjih turista otišlo zadovoljno nakon posjete Bosanskoj dolini piramida.
Donesena je odluka o pokretanju akcije “MRAV Bosanske piramide 2013” s početkom 2. juna 2013. do 22. septembra 2013. u trajanju od osam dvosedmičnih smjena pod nadzorom arheologa Fondacije. Radit će se na pet piramida, prahistorijskom Podzemnom labirintu Ravne i kompleksu tumulusa u Vratnici.
Takođe, Upravni odbor Fondacije ‘Arheološki park: Bosanska piramida Sunca’ usvojio je odluku o organizovanju konferencije “Skrivena historija 2013” u septembru 2013. u Visokom.
Među učesnicima će biti dr. J.J. Hurtak (SAD), dr. Desiree Hurtak (SAD), dr. Semir Osmanagić (BiH), Klaus Dona (Austrija), Philip Coppens (Velika Britanija), mr.sc. Domagoj Nikolić (Hrvatska), profesor Paolo Debertolis (Italija), dr. Slobodan Mizdrak (Hrvatska), dipl.ing. Goran Marjanović (Srbija), dipl. ing. Janez Pelko (Slovenija), dr. Meg Blackburn (SAD), Arthur Faram (SAD), te arheolozi Fondacije u 2013. i drugi.
Naglašeno je da se uz istraživački karakter potencira i turistički značaj ovih konferencija.
UO je usvojio i Odluka o organizaciji “Dočeka ljetnog solsticija na bosanskim piramidama” 21. juna 2013, saopćeno je iz Fondacije.
Smeđooki muškarci su vjerniji od onih sa plavim očima, rezultati su istraživanja Univerziteta Charles iz Praga.
Voditelji istraživanja su prikupili 80 fotografija muškaraca i žena sa smeđim ili plavim očima. U grupi je bilo 238 ljudi, a glavno pitanje je bilo ko im se čini kao osoba kojoj se može vjerovati.
Kako bi se uvjerili da nije riječ samo o slučajnosti, da se muškarcima sa smeđim očima može više vjerovati, naučnici su photoshopirali njihove oči – zamijenili su boje, i ponudili slike 106 novih ljudi, prenosi Index. Rezultati su bili isti, tako da su naučnici zaključili da je sve povezano s oblikom lica.
Muškarci sa smeđim očima imaju veće usne i noseve, širu čeljust i naglašenije obrve, ustanovljeno je pri analizi.
Pitomo selo Budoželje u planinskim masivima vareške općine tri mjeseca krilo je stravičnu tajnu. Ismeta Fetića, koji je nakon radnog vijeka provedenog u Njemačkoj došao uživati penziju u domovini i rodnom selu, svirepo je ubio unuk Ibro, a tijelo je držao u kući u kojoj je živio. Policija je tijelo pronašla u fazi raspadanja, a obdukcijom je potvrđeno da je Ibro ubistvo počinio još krajem oktobra.
Privođenje Ibre Fetića u Tužilaštvo (Foto: Avaz)
Gotovo tri puna mjeseca Ibro Fetić nije uklonio truplo iz hodnika, gdje ga je ubio hicem iz malokalibarske puške u potiljak. Spavao je u sobi nekoliko metara dalje od leša, trošeći hiljade maraka koje je opljačkao od djeda.
Jučer smo posjetili imanje Fetićevih koje se sastoji od tri kuće, gospodarskih objekata te slovi za najbogatije u ovom kraju. Rodbina ubice i ubijenog nije bila raspoložena za fotografiranje, ali su pristali s nama razgovarati.
Ubijeni Ismet: Volio unuka koji mu je došao glave
– Bajram uvijek klanjam u svom selu, iako ne živim ovdje. Došao sam da se poselamim s dedom, bio je to kraj oktobra, kad me je Ibro vratio s vrata i kazao da je dedo otišao hitno za Njemačku. Nije mi dao u kuću, i to za Bajram, pod izgovorom da dedo ne da u kuću dok ga nema. Bilo mi je čudno, rekao sam to svojima, a oni su policiji prijavili nestanak – ispričao nam je Ismetov drugi unuk Muhamed Fetić.
Tek kad je, sada oko Nove godine, njemački Interpol zatražio informacije o nestanku svog državljanina, policija je intenzivirala potragu. Sklapajući kockice o navodnom iznenadnom Ismetovom odlasku u Njemačku, policija dolazi do saznanja da je Ibro o djedovom odlasku prijateljima ispričao jednu priču, policiji drugu, a porodici treću.
Vještačenjem je utvrđeno da je poruka koju je navodno Ismet poslao po dolasku u Njemačku poslana putem repetitora iz sela, a nije bilo nikakvih tragova da je BiH napustio avionom sa Sarajevskog aerodroma, kako je tvrdio Ibro.
“Morao sam se hitno vratiti u Njemačku zbog posla, čuvajte mi Ibragu!”, glasio je pravilno ispisan SMS u koji je rodbina posumnjala, jer je Ismet uvijek pisao nepravilno, miješajući bosanski i njemački. Kad se krug suzio na Ibru, policija je u petak ujutro opkolila imanje, ali je on i dalje bio uporan u priči da nema ključeve jedne od kuća i da su oni kod Ismetovog sina, njegovog amidže, koji je u Švedskoj.
Hodnik u kojem je bilo tijelo pokriveno dekom
– Znali su da laže, jer je viđen da ulazi u kuću. Ubrzo su dobili nalog i ušli u kuću te zatekli Ismetovo tijelo na pragu pokriveno s nekoliko deka. Samo ga je zakrenuo da može prolaziti pored njega. Utvrđeno je da je ubijen oko Bajrama, dakle, još krajem oktobra. Ubio je ruku koja ga je bukvalno hranila. Stravično je da su tri mjeseca ljudi prolazili u kafić koji se nalazi ispod kuće. Ibro je organizirao proslavu Nove godine, bile su desetine ljudi ispod u kafiću, a gore se tijelo raspadalo – kazao nam je rođak koji je prisustvovao otvaranju kuće.
Rodbina nam je potvrdila da su iza Ismeta ostala tri džipa, Mercedes, tri kuće s okućnicom, imanje vrijedno više od milion maraka. Sve to bi, najvjerovatnije, naslijedio Ibro, kojeg je djed odgajao. Ibrin otac, Ismetov sin Elvis umro je 2009. i otad se mladić ponašao razuzdano.
Utvrđeno je da je prodavao stvari iz kuća, čak i radijatore, kamin i sistem grijanja na plin, a kad se penzionisao i za Bajram došao s namjerom da ostane živjeti na imanju, najvjerovatnije je došlo do nesuglasica, nakon čega je Ibro digao ruku na djeda.
Po pisanju El Mundo Deportiva izgleda da je stručni štab Barcelone odlučio na duže vrijeme riješiti problem golmana ekipe. Klub se tako, kako se saznaje, raspitivao na tri strane…
Foto: Arhiv
Victor Valdes, 30-godišnji dugogodišnji golman Barcelone, je po ranijim napisima počeo pregovore oko produženja ugovora, no takve je navode kasnije demantirao njegov menadžer.
Moguće je da će doći kraj toj saradnji, pa je katalonski klub počeo tražiti neko novo rješenje, koje će postati i dugoročno. U tom smislu najzainteresiranija je Barcelona za golmana Manchester Uniteda, inače Španca Davida De Geu.
Taj 22-godišnjak se nije potpuno priviknuo na Premierligu, odnosno, na igranje u Manchester Unitedu, a Barçi je definitivno zanimljiv i zbog godina, koje omogućavaju dugi golmanski vijek.
Barcelona se raspitivala na još dvije strane – kod Rome gdje je Maarten Stekelenburg izgubio status prvog golmana, te kod Bayerna za Manuela Neuera.
Velika tragedija u Hrvatskoj, cijelo mjesto Generalski Stol u Karlovačkoj županiji je u šoku.
Foto: Ilustracija
Sinoć je tokom kobne igre u kući vatrenim oružjem ranjena osmogodišnja djevojčica.
Nažalost, umrla je na putu u bolnicu i uprkos svim naporima doktora da joj pomognu, spasa joj nije bilo.
Hrvatski mediji prenose neslužbene informacije po kojima se troje djece igralo oružjem, a među njima je bila i stradala djevojčica. Policija vodi istragu o ovom slučaju.
