U posljednje tri godine za te namjene je izdvojeno nešto više od 2,5 miliona KM, a na održavanje ukupnog voznog parka dato je oko 4,8 miliona KM.
Vlada Republike Srpske u posljednjih šest godina dala je oko 13 miliona maraka za nabavku automobila, a u istom periodu za održavanje voznog parka izdvojeno je više od deset miliona KM.
Najviše novca za nabavku novih automobila izdvojeno je od 2006. do 2008. godine i u tom periodu je za luksuzna vozila, uglavnom marke ‘Audi’, iz budžeta potrošeno 10,5 miliona maraka, a na popravku i održavanje vozila oko 5,5 miliona maraka, piše PressRS.
U posljednje tri godine za te namjene je izdvojeno nešto više od 2,5 miliona KM, a na održavanje ukupnog voznog parka dato je oko 4,8 miliona KM.
Šef poslaničkog kluba PDP-a u Narodnoj skupštini RS Zoran Đerić, koji je od Vlade tražio odgovore na pitanje koliko je budžetskih para izdvojeno za nabavku automobila, kaže za Press RS da podaci o milionskim davanjima za luksuzne četvorotočkaše najbolje potvrđuju da od proklamovane politike Vlade RS o mjerama štednje nema apsolutno ništa.
Prema njegovim riječima, pojedini ministri se u protekle tri godine, koje je Vlada proglašavala godinama štednje i racionalizacije, nisu osvrtali na to i za svoje resore su nabavljali vozila skuplja od 100.000 KM.
Salud Romero, 31-godišnja meksička domaćica, rodila je šestorke, i to 12 godina nakon što je rodila četvorke! Salud je svoju već brojnu porodicu na taj način proširila za još četiri djevojčice i dvojicu dječaka koji su svi na svijet došli carskim rezom.
Foto: Agencije
Bebe, teške od pola kilograma do 900 grama, trenutno su u inkubatorima, a ljekari njhovo stanje opisiju kao “delikatno”. Bebe su dugačke oko 30 centimetara.
Srećni otac Džošua Salinas (21), koji zarađuje oko 100 eura mjesečno, priznao je da nisu ni stigli da razmišljaju o imenima za bebe.
– Veoma sam sretan, ali sam i zabrinut zbog njihovog zdravlja, kao i oko toga kako ćemo finansijski izaći na kraj – kaže Salinas.
Salinas kaže da su očekivali petorke, te da je šesto dijete i za njih bilo iznenađenje.
Ljekari su se odlučili za prijevremeni porođaj već u 27. nedjelji trudnoće, jer je Salud Romero imala anemiju i unutrašnje krvarenje.
Stručnjaci u Ženskoj bolnici u Moreliji, u Meksiku, nisu sigurni kako će se razvijati zdravstvena situacija djece.
– Njihovo zdravstveno stanje je u delikatnoj fazi, jer nemaju dovoljnu težinu, nedovoljno su im razvijena pluća, kao i zbog svih komplikacija povezanih s vještačkom respiracijom – kaže doktorka Jara Pineda.
Slobodna Bosna došla je u posjed fotografija snimljenih neposredno nakon što su u srbijanskom nemetinu iz logora u kojem su boravili mjesecima pušteni Sulejman Tihić i Dragan Lukač. Obojica su 1992. godine uhapšeni u svom rodnom Bosanskom Šamcu
Torturu u logorima Šamca prošao je i svećenik fra Jozo Puškarić.
Nakon što je u BiH aprila 1992. godine prošao kroz tri logora, Sulejman Tihić, danas predsjednik SDA, a u to vrijeme advokat i predsjednik Opštinskog odbora ove stranke u Bosanskom Šamcu, prebačen je iz Bijeljine helikopterom na vojni aerodrom Batajnica kraj Beograda.
„Od 3. maja do 27. maja smo bili zatvoreni na aerodromu Batajnica u jednome zdravstvenom zavodu, u podrumu dolje. Bili su neki mali prozori ali su oni bili pokriveni dekama, tako da smo stalno bili u mraku. I tu je svaki dan bilo maltretiranje, udaranje, iživljavanje na svaki mogući način. Nije bilo vremena za spavanje, pogotovo nije bilo prilike ni za kakvu higijenu koja bi se odnosila na kupanje. Svako jutro kada trebamo otići u toalet da se tamo umijemo, morali smo poljubiti sliku Draže Mihajlovića i kazati dobro jutro, đenerale, pa tek onda ići u wc. Sva ta kretanja iz te sobe, preko hodnika do wc-a su praćena raznim udarcima. Jednog dana su došli u Batajnicu neki iz Vojske RS-a i odveli su Grgu Zubaka, Antu Lukača, Franju Barukčića i još neke ljude i vratili su ih u Bosnu. Znači iz RS njihova je policija, njihova vojska je mogla doći u Batajnicu i odvesti jedan broj logoraša“, ispričao je za RSE Tihić.
Jedno 200 metara do te zgrade u kojoj se nalazio logor morali smo trčati kroz špalir gdje su nas tukli oni običani policajci iz KP doma Mitrovica, čak i zatvorenici. Ako padneš slučajno, zgaziše te. Morao si odmah da ustaneš i da trčiš dalje. Kad smo došli u tu zgradu gdje je bio vojni logor, tu ima jedno 50 metara do samice, tu na svakom koraku su tukli. I onda pred samom samicom su te skinuli skroz golog. Mene su golog skinuli i onda tukli. Ja sam jedno šest, sedam puta padao u nesvijest. Čim dođem svijesti, onda me ponovo pođu tući
Odatle su, priča Tihić, vojnim vozilima prebačeni u logor u Sremskoj Mitrovici, gdje su bili zatočeni i Hrvati iz Vukovara. Po izlasku iz vozila odmah su pretučeni. Nakon toga uslijedila su i druga maltretiranja, svjedoči Tihić.
„Jedno 200 metara do te zgrade u kojoj se nalazio logor morali smo trčati kroz špalir gdje su nas tukli oni običani policajci iz KP doma Mitrovica, čak i zatvorenici. Ako padneš slučajno, zgaziše te. Morao si odmah da ustaneš i da trčiš dalje. Kad smo došli u tu zgradu gdje je bio vojni logor, tu ima jedno 50 metara do samice, tu na svakom koraku su tukli. I onda pred samom samicom su te skinuli skroz golog. Mene su golog skinuli i onda tukli. Ja sam jedno šest, sedam puta padao u nesvijest. Čim dođem svijesti, onda me ponovo pođu tući. Tako su i sve druge. Takav je bio doček. Ja ne znam kako se to uopće moglo preživjeti. I poslije toga svaki dan ujutro su nas tukli i naveče. I bilo je i između – kad su posebno nas izvodili i tukli“, rekao je on.
Ipak, najteža 24 sata bila su u putu od Sremske Mitrovice do Nemetina gdje je razmijenjen. Malo vjerovatna istraga po prijavi logoraša iz BiH „Ja mislim da u fondu patnje jednoga čovjeka dovoljno je bilo preživjeti tu razmjenu, tih 24 sata koliko je trajala razmjena npr. kojeg logoraša iz Sremske Mitrovice u Nemetinu – šta su nam sve tim putem radili, koliko su nas tukli, ulazili seljani gdje se stajalo u tim selima, maltene svako te mogao svakog momenta ubiti, udariti, iživljavati se“, kazao je Tihić.
Sa njima u logoru je bio i Izet Izetbegović, predratni direktor posavskih državnih preduzeća, prvi predsjednik SDA Bosanskog Šamca, bratić osnivača SDA Alije Izetbegovića. U vrijeme dok je bio tehnički direktor Tvornice pletenog namještaja Šamac, Izetbegović je zaposlio Sulejmana Tihića.
Dragan Lukač
“Porodica Tihićevog djeda je stanovala kod nas u kući dosta vremena, pa i Sulejmanov otac Mersad i njegov brat Esad Tihić, pukovnik JNA i profesor historije na Vojnoj akademiji u Beogradu. Ja sam bio veliki prijatelj sa Sulejmanovim ocem Mersadom, članom komiteta u Šamcu, koji je zbog partijskih pritisaka odselio u Doboj gdje je bio inspektor Službe društvenog knjigovodstva. Sulejman je bio pravnik u tvornici kratko vrijeme, a onda je otišao za sudiju općinskog suda. Ja sam tada otišao za Sloveniju i bio zastupnik za BiH veletrgovačke firme “Galtex-Tehno”. Tek kad je Alija 1989. izašao iz zatvora, ja sam došao u Sarajevu jer mi je umro brat Sead Izetbegović, dekan Šumarskog fakulteta. Tada sam se opet sreo sa Alijom, ali on ništa nije govorio ni o politici ni o osnivanju stranke. Mislim da nije vjerovao nikome. Zanimljivo je da me Alija nije htio uvlačiti u osnivanje SDA, ali sam ja samostalno bio inicijator osnivanja stranke u Šamcu, Brčkom i drugim gradovima Posavine. Naravno, odmah sam zovnuo Sulejmana Tihića, ali on dugo nije htio ući u SDA pošto je tada bio advokat”, kazao je za SB Izetbegović
“Polovicom aprila 1992. uhapšen sam od arkanovaca u kćerkinom stanu. Mlatili su me dva dana. Polomili mi prste, slomili sva rebra i udarali dok nisam oslijepio na lijevo oko. Tada sam imao stotinu deset kilograma, a kada sam razmijenjen imao sam 52 kile. Poslije dvadesetak dana su mene, Grgu Zubaka, Sulejmana Tihića i jednog od sadašnjih direktora SIPA-e Dragana Lukača i još petoricu ljudi prebacili u Beograd, gdje smo pred vojnim sudom u Batajnici osuđeni na smrt u maju 1992. godine. Donijeli su nam “Politiku” u kojoj je objavljena naša zajednička slika, a ja sam potpisan kao Alija Selimović “montrum iz Šamca”. Prilikom jednog ispitivanja sam tražio da pozovu generala Tumanova da posvjedoči da niko od Srba u Šamcu niti je progonjen niti ubijen. Tada su me krvnički premlatili jedan plavi momak i Crvena beretka Zvezdan Jovanović Zveki, koji je optužen za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića”, pričao je Izetbegović.
Vozač je putnike morao spašavati kroz bunker, jer je postojala opasnost da se autobus prevrne. Srećom, nitko nije ozlijeđen, a u autobusu je bilo oko 40 putnika, prenosi 24sata.hr.
Nije bilo povrijeđenih
Autobus pun putnika, većinom srednjoškolaca, je u ponedjeljak popodne na putu iz Varaždina za Lepoglavu izletio s ceste. Kako je prijetilo prevrtanje autobusa, vozač je putnike morao spašavati kroz bunker, javlja eVaraždin.
Putnica Mirela Picek je rekla kako nisu mogli izaći iz autobusa sve dok vozač nije očistio snijeg.
– Kako je autobusu prijetilo prevrtanje, morali smo na kraju izaći kroz bunker – dodala je. U autobusu je u trenutku nesreće bilo oko 40 putnika, a ostali su “zarobljeni” u vozilu oko 15 minuta. Srećom, nitko nije ozlijeđen.
“Skloni tu kameru, da ti je ne bih razbio o glavu, jebala te kamera!”, zaprijetio je fotoreporteru jedan od uposlenika Grasa
Foto: Adi Kebo/zurnal.info
Gradski saobraćaj se nakon dvodnevnog štrajka koji je počeo u petak u jutarnjim satima počeo normalizovati. Naime, u petak u poslijepodnevnim satima vozila Grasa završila su u garažama jer je određen broj upooslenika odlučio bojkovati odluku Vlade Kantona Sarajevo da na mjesto generalnog direktora ovog Javnog kantonalnog preduzeća vrati Hasana Bašića, jer ga, između ostalih smatraju odgovornim za višemilionske gubitke s kojima posluje ovo preduzeće.
Slikaj mene!
Vlada Kantona Sarajevo je, nakon obustave štrajka, obećala da će određena pitanja konačno riješiti do sredine ove sedmice.
Koliko je, međutim, medijima bilo omogućeno da profesionalno odgovore zadatku, ponajbolje ilustrira iskustvo fotoreportera Žurnala, Adija Kebe.
“Skloni tu kameru, da ti je ne bih razbio o glavu, jebala te kamera!”, zaprijetio je fotografu jedan od uposlenika Grasa.
Međutim, da može i gore, dokazao je njegov kolega kada je fotoreporteru cinično kazao: Evo slikaj mene!
Potpom je “pozirao”, skinuvši prije toga hlače.
Slika je i ovaj put o pojedinim uposlenicima Grasa i njihovom odnosu prema medijima pokazala više od riječi, navodi portal zurnal.info.
Enormne plate
Inače, nakon što su štrajkom izazvali bijes građana, Indikator.ba objavio je podatke o platama zaposlenika GRAS-a
Tako direktor ima startnu mjesečnu platu 3.647 KM, šef kabineta direktora 1.534 KM, savjetnici 1.578 KM, direktori sektora 1.532 KM, vozač autobusa 1.089 KM, vozač tramvaja 1.083 KM, vozač trolejbusa 1.158 KM, dispečeri 1.083 KM, osiguranje 908 KM, higijeničari 698 KM i revizori 980 KM.
Zainteresiranost Bosanaca i Hercegovaca za zapošljavanje na kruzerima nije nimalo opala ni nakon prošlogodišnje nesreće broda ”Costa Concordia”, potvrdila je za Agenciju FENA Helena Vehovec, direktorica slovenske konsultantske agencije RIV
„Nesreće se dešavaju kao i s avionima. Putem naše agencije imali smo kandidate koji su baš radili na brodu “Costa Concordia”, pa su se nakon nesreće opet vratili na brod i nastavili zarađivati za život“, kazala je Vehovec.
Putem slovenske konsultantske agencije koja je u Sarajevu organizovala intervjue, prva ekipa, koju sačinjava oko 40 Bosanaca i Hercegovaca uspješno je prošla obuku i uskoro će početi raditi na poznatim svjetskim kruzerima.
„Oni će u zavisnosti od prometa na brodu mjesečno zaraditi od 1.000 do 2.000 eura. Zarada ovisi i od toga koliko ko želi raditi. Znači ako osoba napravi više prometa na brodu više će i zaraditi“, rekla je Vehovec.
Oni koji svoje znanje i vještine žele tek pokazati sve potrebne informacije o zapošljavanju na kruzeru mogu dobiti tokom prezentacije i obuke koja će biti održana 2. februara u Hotelu “Grand” u Sarajevu.
„Tražimo mlade ljude koji su stariji od 21 godinu i govore engleski jezik. Naime, američko-britanska kompanija Steiner Ltd. u saradnji s posrednikom agencijom RIV ima potrebu za velikim brojem stručnjaka u Spa Departmentu. Nudimo radna mjesta za frizere, masežere, profesionalne trenere, kozmetičare, specijaliste za manikir, kao i za doktore poput zubara i akunpunkturista. Ova radna mjesta odnose se na odjeljenja duty free shop i wellness“, precizirala je Vehovec.
Odziv doktora s područja regiona, kaže, da je posljednjih godina sve veći, jer je veoma teško naći dobar posao u zemljama regiona.
Također, ukoliko kandidat zadovoljava osnovne uvjete obavezno mora proći Stanier trening na akademiji u Londonu, u trajanju od dvije do 12 sedmica. Za frizere i nail tehničare Steiner trening se održava u Beogradu, a za ostale u Londonu.
Osoba koja aplicira za posao na brodu, dodaje, ima zdravstveno osiguranje za vrijeme trajanja ugovora od devet mjeseci navodeći da su i sve druge potrebne stvari besplatne poput hrane.
„Na taj način uspijevaju osigurati čistu zaradu. Do sada od poslodavaca na rad Bosanaca i Hercegovaca nije bilo pritužbi, jer su pokazali da su svjesni činjenice da nije najjednostavnije i da treba da se radi. Zato se mnogi odlučuju da nakon devet mjeseci naprave pauzu od dva, tri mjeseca i opet se vraćaju radu na brodu uz ponovno potpisivanje ugovora na devet mjeseci“, rekla je Vehovec.
Ovo je jedno simbolično potvrđivanje agresorskih namjera Srbije prema BiH, kazao je državni zastupnik Šemsudin Mehmedović.
Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine i zamjenik predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Šemsudin Mehmedović pozvao je danas državne organe da reagiraju zbog postavljanja zastave države Srbije na istočnom izlazu iz Sarajeva, prema Jahorini, uz tablu s natpisom “Dobro došli u Republiku Srpsku”.
Moraju, kazao je Mehmedović, reagirati agencije i službe kojima je to posao.
”Ovo je jedno simbolično potvrđivanje agresorskih namjera Srbije prema Bosni i Hercegovini. Te teritorijalne pretenzije prema BiH nikad nisu prestale. U svakom slučaju dužnosnici iz Republike Srpske, koji su produžena ruka ili satelit Srbije u razgradnji BiH, i na ovaj način pokazuju da im je više stalo do Srbije nego do BiH u kojoj žive i koju bi morali osjećati svojom. Smatram ovo jednim protivdržavnim činom i, svakako, izgrednici koji su postavili zastavu moraju biti kažnjeni”, rekao je Mehmedović za AA.
Gradonačelnik Istočnog Sarajeva dr. Vinko Radovanović kazao je za AA daGradska uprava nije nadležna za postavljanje zastava i ploča s natpisom “Dobro došli u Republiku Srpsku”, ali nije mogao reći čija je to nadležnosti.
Potvrdio je da će poslije završetka praznika ispitati slučaj i utvrditi ko je bio odgovoran za postavljanje zastave. O samom činu nije se izjasnio.
Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen je čin postavljanja zastave Srbije nazvao provokacijom.
“Apsolutno sam za uklanjanje te zastave, ali svima je jasno da to nije Srbija”, rekao je Behmen lokalnim medijima.
Splitska policija uhapsila je četrdesetjednogodišnjeg Damira Mamića iz Trogira, koji je u video poruci na “YouTubeu” preuzeo odgovornost za bombaške napade u Zagrebu i pozvao na nove.
“U toku je kriminalističko istraživanje uhapšenog zbog sumnje da je počinio krivično djelo javno podsticanje na terorizam”, izjavila je Antonela Lolić, portparol Policijske uprave splitsko-dalmatinske.
Iz policije nisu željeli da potvrde da li je uhapšeni povezan sa postavljanjem eksplozivnih naprava u Zagrebu.
Mamić je zaposlen u kadrovskoj službi “Brodotrogira”, oženjen je i otac jednog djeteta, nezvanično saznaje HRT.
Muškarac, koji sebe naziva “komandir Šamil”, naveo je u video poruci na “YouTube” da iza prošlonedjeljnih eksplozija u Zagrebu stoji “pokret otpora” i pozvao na rušenje mostova, te napade na zlatare, policiju i ustanove sa zastavama EU.
Snimak pod nazivom “Komunisti u Hrvatskoj priznali terorističke napade u Zagrebu” objavila je organizacija “Kroatorum”.
Osumnjičeni za dva bombaška napada u Zagrebu, 53-godišnji Vojislav Blažević, koji je i sam povrijeđen prilikom druge eksplozije, i dalje se nalazi u bolnici Sestara milosrdnica gdje ga ispituje policija.
Blažević štrajkuje glađu i do sad je odbijao saradnju sa istražiocima.
Na osnovu analiza ekspertskih grupa, na čijem čelu se nalaze Zbignjev Bžežinski i Samjuel Hantington, ruski stručnjaci su ocijenili da će BiH podijeliti Srbija i Hrvatska, dok sa jačanjem islamskog faktora, posebno u Francuskoj, postoji mogućnost da se u Evropi pojavi lobi za ukidanje državnosti BiH
Foto: Ilustracija
Ruski eksperti su, na osnovu dokumenata američke Centralne obavještajne agencije, ruske obavještajne službe i još nekoliko izvora, načinili kartu Evrope 2035. godine, prema kojoj će nestati BiH i Bjelorusija, dok će biti formirana velika Albanija.
Na osnovu analiza ekspertskih grupa, na čijem čelu se nalaze Zbignjev Bžežinski i Samjuel Hantington, ruski stručnjaci su ocijenili da će BiH podijeliti Srbija i Hrvatska, dok sa jačanjem islamskog faktora, posebno u Francuskoj, postoji mogućnost da se u Evropi pojavi lobi za ukidanje državnosti BiH.
“Teritorija BiH može biti podijeljena između Srbije i Hrvatske, što je slučaj kada Beograd i Zagreb, ipak, mogu da nađu zajednički jezik”, ocjenjuju ruski stručnjaci.
Kao kompromis za Tursku, doći će do političkog ujedinjenja Albanije, koja osim pripajanja Kosova, može da dobije i zapadne dijelove Makedonije, što je više nego vjerovatno, ako se uzme u obzir da stanovništvo te zemlje 30 odsto čine Albanci, prenose ruski sajtovi pisanje lista Ekspres.
Svoje geografske granice može značajno da proširi Mađarska, koja u povoljnoj političkoj konjukturi može da povrati dio rumunske Transilvanije, kao i Sjeverni Banat u Vojvodini u Srbiji.
Za gubitak Transilvanije, Rumunija može da dobije ne samo Moldaviju, bez Pridnjestrovja, koje će pripast i Rusiji, nego i teritoriju južnog dijela Odeske oblasti.
Bjelorusija će nestati i postaće dio Rusije, kao i dijelovi baltičkih država i Ukrajine.
Tužna sudbina, ocjenjuju eksperti, čeka Poljsku, koja može da izgubi etničke njemačke rejone Pomeraniju i Šleziju, a ako se dogovore Moskva i Berlin može da izgubi i svoje sjeveroistočne regione, pri čemu bi Rusija ustupila Nijemcima Kaliljingradsku oblast.
Ukrajina bi mogla od Poljske da uzme dio teritorije Podkarpatske i Ljibljinske oblasti.
Serija velikih teritorijalnih promjena počeće u Britaniji, gdje će Škotska već ove 2013. godine proglasiti nezavisnost na referendumu, što će predstavljati inicijalnu kapislu za ujedinjenje Irske.
Ozbiljne promjene slijede u Španiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, pa će Katalonci i Baski proglasiti nezavisnost od Španije, što će imati posljedice i u susjednoj Francuskoj, gdje će početi “raspad multikulturalizma”.
Na jugu Francuske će nastati islamska država, a oblast Loren će se priključiti NJemačkoj.
Raspašće se i Belgija, a Flamanci će se priključiti Holandiji, dok će se Italija raspasti na bogati sjever i siromašni jug, a Sardinija i Sicilija će proglasiti nezavisnost.
Velike promjene se očekuju i na Kavkazu, jer se smatra da Rusija neće moći da zadrži Čečeniju i Dagestan.
Kao zaključak, ruski eksperti ističu da ne treba ozbiljno shvatati ovakve teritorijalne promjene, do kojih može doći samo ako se podudari veliki broj faktora, u prvom redu socijalno-politička nestabilnost u Evropi.
Međutim, vjerovatnoća da će se 2035. godine politička karta Evrope približiti ovom obrascu, postoji i to treba u najmanju ruku primiti k znanju.
Nakon što su štrajkom izazvali bijes građana, Indikator.ba objavio je podatke o platama zaposlenika GRAS-a
Posljednji štrajk radnika Grasa bio je kap koja je prelila čašu kod građana Sarajeva. Dok građani uredno kupuju mjesečne kupone i karte, uposlenici ovog komunalnog preduzeća primaju enormno visoke plate, te štrajkuju kad god im to padne na pamet.
Tako direktor ima startnu mjesečnu platu 3.647 KM, šef kabineta direktora 1.534 KM, savjetnici 1.578 KM, direktori sektora 1.532 KM, vozač autobusa 1.089 KM, vozač tramvaja 1.083 KM, vozač trolejbusa 1.158 KM, dispečeri 1.083 KM, osiguranje 908 KM, higijeničari 698 KM i revizori 980 KM.
Asmir Begović, bh. reprezentativac, preuzeo je odgovornost za drugi primljeni gol u duelu Stoke Cityja i Chelseaja (0:4)…
Naime, tragičar na ovome susretu bio je Jonathan Walters, koji je postigao dva autogola, a pred kraj susreta uspio je promašiti i jedanaesterac.
“Mislim da se ne trebamo brinuti za Waltersa. Njegov karakter je takav, njegovo samopouzdanje nije poljuljano”, rekao je Begović, dodavši:
“Mislim da bi već u utorak baš on mogao postići gol. Imao je samo loš dan, a moram reći da odgvoronost za drugi primljeni gol ja preuzimam. Vjerovatno sam trebao istrčati na loptu, ali vidio sam Jona, pa sam odlučio promijeniti odluku.”
U moru očekivanih poskupljenja potrošače će obradovati pojeftinjenje osnovnih životnih namirnica, saznaje se iz više trgovačkih centara u BiH. Iako su cijene i dalje više u odnosu na januar prošle godine, za razliku od decembra, u januaru će se šećer, ulje i brašno moći kupiti i za pola marke jeftinije.
Foto: Arhiv
Ovo je lijepa vijest imajući u vidu da je prošle godine evidentiran konstantni rast cijena robe široke potrošnje. Najskuplji mjeseci u prethodnoj 2012. bili su avgust i septembar, kada je 25 kilograma brašna koštalo čak 26 KM. Mensud Lakota, direktor Potrošačke zadruge “Euro BiH”, mišljenja je da su ovakva pojeftinjenja kratkog daha s obzirom na najave poskupljenja energenata i komunalnih usluga.
“Opet u BiH poskupljuje nafta i ovo najavljeno pojeftinjenje moglo bi biti kratkotrajno. Tržišna utakmica bi se morala odigrati korektnije”, smatra Lakota, piše Avaz.
S druge strane, Gordana Bulić iz Udruženja potrošača u FBiH kaže da su stalna poskupljenja bila često nepotrebna pa je ovakav potez distributera i trgovaca i očekivala: “Svakako da je ovo pomak iako su cijene u odnosu na januar prošle godine i dalje više.”
Brašno 25 kg
Januar 2012. 20,00*
Avgust 2012. 25,00
Septembar 2012. 26,00
Decembar 2012. 22,00
Januar 2013. 21,50
Šećer 1 kg
Januar 2012 2.00
Juli 2012. 2.10
Septembar 2012. 2.20
Decembar 2012. 2.00
Januar 2013. 1.90
Ulje 1 litar
Januar 2012. 2.80
Juli 2012. 2.90
Septembar 2012. 2.90
Oktobar 2012. 3.40
Decembar 2012. 3.20
Januar 2013. 3.10
Mirko Marković (29) iz Krepđića kod Brčkog poginuo je u saobraćajnoj nesreći koja se jutros oko 5 sati dogodila na magistralnom putu Brčko-Lončari, u mjestu Gorice.
Foto: Arhiv
Marković je izgubio kontrolu nad BMW-om i skrenuo s kolovoza.
Od zadobivenih povreda preminuo je na mjestu nesreće.
Njegov automobil gotovo u potpunosti je uništen.
Prema informacijama iz policije Brčko Distrikta, Marković je u trenutku nesreće bio sam u automobilu.
Brazilka Maria da Gloria (51) u gradu Goiania rodila je vlastite unuke. Kućanica je pristala biti surogat majka djeci svoje kćerke Fernande koja ne može imati djecu.
Maria je rodila u ponedjeljak carskim rezom i na svijet donijela dvije zdrave djevojčice, Emmanuelu i Juliu.
– Ne mogu biti sretnija – rekla je Fernanda Medeiros (34) za portugalski portal G1.globo.com, a prenosi 24sata.hr.
Baka Maria, koja ima troje djece, uzimala je hormone kako bi ponovno pokrenula menstrualni ciklus te je smršavila gotovo 11 kilograma. Na porod je doputovala iz gradića Santa Helena.
Kćer Fernandu trenutačno podvrgavaju tretmanu kako bi izazvali laktaciju te se nadaju da će moći dojiti svoje blizanke kako bi se bolje povezale.
Od svoje 13. godine zna da neće moći imati djecu jer joj je pomaknuta maternica.
– Tada sam bila jako tužna jer sam jednog dana htjela postati majka – rekla je za G1.
Nakon vjenčanja pokušali su usvojiti dijete, ali su ih odbili. 2005. godine na televiziji je vidjela emisiju o baki koja je rodila svojeg unuka. S majkom je posjetila liječnika, no isprva su kazali kako je žena prestara za takav pothvat. Kasniji testovi pokazali su kako je Maria dovoljno zdrava za porod te je ostala trudna nakon drugog pokušaja umjetne oplodnje.
U subotu oko 21 sat na Vlašiću se odvijala prava drama kada se 22-godišnja Mirzeta M. počela daviti komadićem hrane koji joj je zapao u dušnik.
Među okupljenima se našao i Almedin A., koji je s velikog parkinga u centru Babanovca potrčao prema ski-liftu Babanovac jer je neko kazao da je na ski-liftu vidio ljekara među skijašima. Radilo se o poznatom sarajevskom plastičnom hirurgu Reufu Karabegu, koji je bio s porodicom na noćnom skijanju. Brzom i stručnom reakcijom dr. Karabeg je unesrećenoj djevojci spasio život.
– Bilo nas je više i pokušali smo je spasiti, ali nije išlo. Davila se i gubila svijest. Neko je rekao da je vidio ljekara i trčao sam dolje, prema ski-liftu, gdje sam našao doktora Karabega. Kada sam mu rekao o čemu se radi, bacio je skije i opremu i krenuo za mnom do objekta u kojem je bila djevojka – priča nam Almedin.
Dr. Karabeg kaže da je malo nedostajalo da krene prema vrhu staze u momentu kada je Almedin dotrčao po njega.
– Porodica je krenula na večeru, a ja sam ostao da uhvatim još jednu žicu i da se još jednom spustim. Kada smo stigli do djevojke, bila je gotovo bez svijesti. Pokušao sam više puta da izbacim strano tijelo tzv. Hajmlihovim zahvatom, ali nije išlo i već sam kazao da mi pripreme neki oštar predmet i sto kako bih uradio traheotomiju i omogućio joj da diše. Tek iz četvrtog ili petog pokušaja uspjeli smo izbaciti strano tijelo, a djevojka je već imala sve znakove gušenja i laringospazme – ispričao nam je dr. Karabeg.
Nakon uspješnog spašavanja, iz mjera predostrožnosti, djevojka je transportirana u travničku bolnicu u pratnji dr. Karabega, gdje je pregledana i smještena na Odjel hirurgije radi posmatranja i praćenja procesa oporavka.
Almedin A., koji je prvi pokušao pomoći, nije imao dovoljno riječi hvale za reakciju dr. Karabega.
– Ne mogu sebi da dođem. Svaka mu čast za ovaj gest i kao čovjeku i kao ljekaru – kazao nam je kratko Almedin.
U bogatoj ljekarskoj karijeri dr. Reuf Karabeg obavio je na hiljade operativnih zahvata, ali spašavanje 22-godišnje Mirzete i još jedan sličan slučaj na početku karijere, kada je kao mladi doktor spasio život dvoipogodišnjoj djevojčici, smatra najvećim uspjesima.
– Tada sam u selu pet kilometara udaljenom od Jajca izvršio traheotomiju i spasio mladi život. Bio sam mlad i još nisam bio odradio ni pripravnički. Ovo su dva velika događaja za mene. Želio bih upoznati porodicu ove djevojke jer ovo je za nju drugo rođenje. Veliku zaslugu za sve ovo ima Almedin, koji je došao i tražio pomoć – kaže dr. Karabeg.
Eksplozija je odjeknula Mostarom jutros u 2 sata prilikom čega je uništen spomenik pripadnicima Armije BiH koji je postavljen ispred Gradske vijećnice u Mostaru.
Foto: Dnevni avaz
U MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona za sada nema službenih informacija jer, kako je istaknuto, uviđaj još traje.
Spomenik u obliku ljiljana je prepolovljen, a o detaljima će se više znati tokom dana.
(Bh-index)
U petak radnici GRAS-a su iznenadno potpuno obustavili javni gradski prevoz i time započeli još jedan u nizu štrajkova koji su im odavno postali tradicija, na „sreću“ svih građana koji su prinuđeni koristiti usluge javnog prevoza i trpiti teror ovog monopoliste. Ovaj put povod za štrajk bila je smjena v.d. direktora GRAS-a Adisa Šehića, kako bi se na njegovo mjesto postavio bivši direktor Haris Bašić. Politički razlozi su savršeno prozirni i jasni: smjenom SDP-ove vlade u Kantonu Sarajevo na red za smjenu došao je i njihov kadar Šehić kako bi se na njegovo mjesto postavio čovjek nove vladajuće većine. A SDP, pardon, radnici GRAS-a, ne daju svog direktora. I kao i uvijek, zbog političkih igara na kraju najviše ispaštaju građani.
Foto: Arhiv
Piše: Danijal Hadžović
I upravo su ove političke igre razlog zašto je javni gradski prevoz u Sarajevu takav kakav jeste. GRAS je samo još jedna od mnogobrojnih kompanija koje su izbjegle proces privatizacije, kod nas uglavnom izvršene na krajnje netransparentan, a nerijetko i kriminalan način. Kanton Sarajevo kao vlasnik GRAS-a učinio je sve da sačuva njegovu monopolsku poziciju, gušeći svaku mogućnost konkurenciji da stupi na tržište (sjetite se samo zabrane Centrotransu da vrši usluge javnog gradskog prevoza). I pored apsolutne monopolske pozicije koju mu je osigurala država, GRAS gotovo po pravilu posluje u gubicima; njihov dug trenutno se broji u desetinama miliona, a osim toga, kanton svake godine izdvaja milione maraka novca poreskih obveznika (od kojih mnogi još dodatno kupuju karte za prevoz) za subvencioniranja GRAS-ovog nerada i štetočinstva. Imati potpuni monopol na tržištu, dobijati milione subvencija i pored toga poslovati negativno je zaista istinsko umijeće nesposobnosti. S obzirom da ne djeluju po tržišnim principima, te ne podliježu bilo kakvoj odgovornosti, zaposleni u GRAS-u kojih trenutno ima blizu 2 000, nekoliko stotina više od optimalnog broja, su svoj nerad odlučili nagraditi prosječnom platom u iznosu od 1 000 km, znatno većom od prosjeka u BiH. Osim toga, ova kompanija je već godinama izvor raznih korupcijskih afera i špekulacija, nestanak velikih količina dijelova za vozila i benzina u GRAS-u je pravilo, a sve ovo u konačnici plaćaju građani, što kroz poreze, što kroz kupovinu karatu. Također, svaki nesrećnik koji je primoran koristiti usluge ove firme teško će za nju imati riječi hvale, ali sigurno će moći ispričati brojne dogovoštine s bahatim i nekulturnim vozačima, još nekulturnijim i primitivnijim revizorima koji maltretiraju djecu i penzionere, „ nabacuju“ se djevojkama, a ljetne dane koriste za opštu pljačku turista u tramvajima kojima nerijetko naplaćuju kazne u iznosu i do 200 km; o vozilima koja u pravilu ne dolaze na vrijeme, ohrndanim i smrdljivim tramvajima, autobusima i trolejbusima u kojima zimi nerijetko ne radi grijanje, ali zato ljeti često radi, itd…
Primjer GRAS-a samo još jednom dokazuje ono što su liberalni ekonomisti davno ustanovili: država je loš privrednik, a ekonomskog napretka nema bez konkurencije. Očekivati da javna preduzeća jednom postanu efikasna i uspješna je iluzorno. Državne firme nisu ništa drugo nego stranačke kompanije pod direktnom kontrolom vladajućih političkih partija, i obični građani u njima se vrlo teško mogu zaposliti bez dobrih političkih veza. Političari kao i svi ljudi, teže što je moguće većoj moći i ovlastima, a državne firme služe kao odlično mjesto za zapošljavanje odanih ljudi koji će im dugovati zahvalnost i kojim će se zbog toga moći manipulisati.
Stoga, u takvim kompanijama po prirodi stvari cilj je imati podobne, a ne sposobne ljude. Pored toga, potrebno im je osigurati monopol, jer u suprotnom zbog, u pravilu boljih kvaliteta usluga i proizvoda, privatna konkurencija bi na tržištu vjerorovatno potpuno potukla državne kompanije i time političkim strukturama direktno smanjila moć i utjecaj.
Bez postojanja privatnog vlasništva i konkurencije teško je očekivati postojanje odgovornosti, jer kada kompanija u privatnom vlasništvu ostvaruje gubitke, bez novca direktno ostaje njen vlasnik (ili više njih) i cilj mu je, naravno, građanima ponuditi što je moguće bolje proizvode i usluge, te povoljne cijene kako bi ih pridobio da koriste baš njegove usluge, no pored toga također imati i motivirane, sposobne i stručne radnike koji će unaprijeđivati posao kompanije. Međutim, takva logika ne važi kod državnih monopolista. Htjeli ili nje, građani su prinuđeni koristiti njihove usluge jer drugih nemaju, cijene mogu određivati gotovo proizvoljno jer konkurencije prema kojoj bi se orijentisali nema, a ako i pored toga firma negativno posluje, troškove ne snose ni njen direktor ni uposlenici jer su tu samo privremeno zaposleni (i svjesni te činjenice), a plate im osigurava država. Sav teret na kraju snose građani koji su prinuđeni davati velike pare za loše usluge. A ako bi primjer GRAS-a prenijeli na funkcionisanje kompletne ekonomije jednog društva, dobit ćete odgovor zašto je propao socijalizam.
Dakle, ukoliko BiH jednog dana želi biti prosperitetna i razvijena zemlja, GRAS, kao ni većina socijalističkih kompanija ne može ostati u državnom vlasništvu, iz prostog razloga što je država nebrojeno puta dokazala da je krajnje loš vlasnik i da nije u stanju preduzeća držati mimo svoje kontrole koja je vođena političkom a ne ekonomskom logikom. No, ni privatizacija sama po sebi ne mora biti pozitivno rješenje ako se vrši na netransparentan način kao što je to kod nas uglavnom bio slučaj, tj. ako se prethodno ne omogući vladavina prava i okvir u kome državni monopol privatna kompanija neće zamijeniti svojim. Rješenje dugogodišnjeg problema GRAS-a kao i kompletne bh. ekonomije nije očajnička nada da će se jednog dana pojaviti neko izvrsno, socijalno odgovorno rukovodstvo koje će za obične plate preporoditi državne firme, nego eliminacija suštine problema- državnog vlasništva u ekonomiji. Umjesto toga, u svim segmentima u kojima je moguće neophodno je prirodno razvijanje konkuretne ekonomije zasnovane naravno na privatnom vlasništvu. Rješenje za naše ekonomske probleme je jednostavno, i leži u tržišnoj privredi, ekonomskoj otvorenosti, zaštiti privatnog vlasništva, vladavini prava i državi kao noćobdiji a ne siledžiji s neograničenim ovlastima. Onome ko pak misli da je rješenje u državi, želim uživanje u uslugama GRAS-a.
(Bh-index)
Prosječna plaća u Bosni i Hercegovini iznosi nešto više od 800 maraka. Penzije su u prosjeku 350 maraka. I pola bh. građana bilo bi zadovoljno da ima i primanja u ovim iznosima, ali nema. Politički lideri nemaju finansijskih problema.
Foto: poskok.info
Milioni u kešu, nekretnine širom regije. Federalna televizija istraživala je imovinske kartone “prve petorke”. U nastavku pročitajte rezultate istraživanja Federalne televizije koje prenosimo u potpunosti:
Milorad Dodik
Kuća na Dedinju vrijedna 1,7 miliona maraga. Kuća na Kipru – neprocijenjena. Dva stana u Beogradu vrijedna million i 40.000 maraka. Kuća u Laktašima 300.000, stan u Laktašima 740.000. Sve je to Milorad Dodik stekao od premijerske i predsjedničke plate, pojačane prihodima od poljoprivrede. 2002. godine njegova je imovina bila procijenjena na oko 300.000 maraka. Sad iznosi više od četiri miliona. Istina, Dodik ima i kredit u Pavlovića banci u iznosu od 1,7 miliona. Ukoliko ga redovno vraća, mjesečno mora izdvojiti 12.000 maraka. Kako to uspijeva sa platom od pet hiljada maraka, poznato je samo njemu.
Zlatko Lagumdžija
Svoju imovinu profesor Lagumdžija je dobro rasporedio. Nešto je prijavljeno na njegovo ime, nešto na ime supruge Amine, a nešto na ime punca Fahrudina Radonje. Porodica Lagumdžija posjeduje stan u ulici Ćemaluša vrijedan 280.000 maraka, stan u Alipašinoj ulici vrijedan 180.000 maraka, naslijeđeni stan u Dubrovniku 290.000, a samo voćnjak na imanju na Poljinama vrijedi 330.000 maraka. U prošloj godini, u Skenderpašinoj ulici u Sarajevu porodica Lagumdžija stekla nekretnine u iznosu od oko 700.000 maraka. Lagumdžija je izjavio da ima i preko 800.000 maraka kredita, da zarađuje kao profesor, te da od politike nikada nije živio.
Kredit kalkulator procjenjuje da Zlatko Lagumdžija sa svojom porodicom, ukoliko je podigao kredit od 800.000 maraka na deset godina, mora mjesečno vraćati govoto 9.000 maraka. Plaća ministra vanjskih poslova je 5.000 maraka. Profesorska ne prelazi 2.500. Pored svega uspio je uštedjeti 185 hiljada eura za školovanje djece i 90.000 eura u vrijednosnim papirima.
Dragan Čović
Zbog njegove kuće promijenjen je tok rijeke Radobolje. To skromno zdanje vrijedno je pet miliona maraka. Uknjiženo je na njegovog zeta i kćerku. Obitelj Čović posjeduje i kuću na Jadranu, u mjestu Podaca. Vrijednost kuće 320.000 eura. Kupio ju je Čovićev punac Perica Blago od svoje mirovine od 300 KM. Ova imovina nije navedena u Čovićevom imovinskom kartonu. Obitelj Čović, osim navedenog, posjeduje i stan u Mostaru vrijedan 200.000 maraka, vikendicu od pola miliona maraka, dva stana u Hrvatskoj vrijedna 550.000 maraka, privatne autombile vrijedne 140.000 maraka. I sve to su stekli od dvije plaće.
Sulejman Tihić
Težak je život povratnika. No, Tihićev nije takav. Ima kuću i vikendicu u Šamcu, stan u ulici Bembaša u Sarajevu vrijedan 106.000 maraka, stan u Ulici Ejuba Ademovića u Sarajevu vrijedan 72.000 KM, stan u Alipašinoj ulici u Sarajevu vrijedan 200.000 maraka i još jedan stan u Alipašinoj ulici prijavljen na majci. Odnedavno je vlasnik i ekskluzivnog stana u Importane centru u Sarajevu. Sve je to porodica Tihić uspjela kupiti zaduživši se samo za 86.000 maraka.
Fahrudin Radončić
Ekonomija je godinama bila njegovo opredjeljenje. Gradio je tornjeve, razmjenjivao nekretnine s Naserom Keljmendijem i na kraju postao ministar sigurnosti. No, prije toga razveo se sa suprugom Azrom s kojom je podijelio imovinu kako bi izbjegao sukob interesa. Fahrudinu Radončiću ostaje Avaz roto pres i tornjevi, dok supruga dobija Avaz d.o.o. No, dva dana poslije brakorazvodne podjele, supruga Azra od bivšeg muža za 200 miliona maraka kupuje AVAZ Roto pres. Odakle joj novac, mogao bi znati njen bivši muž.
Na većini benzinskih pumpi u Federaciji BiH gorivo će od ponedjeljka poskupiti za pet feninga
Lela Glibo iz Federalnog ministarstva trgovine kazala je za Fenu da je u to ministarstvo pristiglo više od stotinu zahtjeva za korekciju cijena, odnosno da je većina distributera u Federaciji uputila zahtjev Ministarstvu za povećanje cijena benzina i dizela.
Na većini pumpi u Republici Srpskoj gorivo je već poskupilo u prosjeku za četiri feninga.
Prema pisanju hrvatskih medija, 53-godišnji Vojislav Blažević porijeklom iz Banje Luke osumnjičen je za dvije eksplozije koje su se 9. i 11. januara dogodile u Zagrebu.
Foto: Arhiv
Ovo je na današnjoj vanrednoj pres konferenciji potvrdio načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a Vitomir Bijelić koji nije želio otkriti identitet počinitelja.
Međutim, kako su već svi mediji zadnjih dana izvještavali, riječ je o Vojislavu Blaževiću.
Blažević za sada je osumnjičen i maksimalna kazna za djelo dovođenja u opasnost imovine i života općeopasnom radnjom ili sredstvom u Hrvatskoj iznosi pet godina.
Kako Jutarnji.hr saznaje, Blažević odbija svaku komunikaciju s istražiteljima, a ujedno i hranu, dakle štrajka glađu, pa su njegovi motivi i razlozi za postavljenje eksplozivnih naprava i dalje tajna.
Na konferenciji je rečeno da se u oba slučaja radilo o improvizovanim eksplozivnim napravama, da su eksplozije proteklih dana bile prioritet postupanja policije, te da je policija dosad obavila razgovore sa više od 250 osoba i izvršila 25 pretresa.
Ranije je istaknuto da eksplozije nisu upućivale na teroristički akt.
Prva eksplozija dogodila se 9. januara na željezničkoj pruzi u Podsusedu, a druga u noći između 10. i 11. januara na autobuskoj stanici na raskrsnici Aleje Bolonje i Gospodske ulice.
Prijatelji 54-godišnjeg osumnjičenika Vojislava Blaževića ne vjeruju da bi on mogao biti bombaš.
“Ja Voju znam dugi niz godina po letačkoj liniji i on je zadnja osoba u RH u koju bi upro prstom i rekao on bi mogao biti bombaš, ja to naprosto ne mogu vjerovati”, kazao je njegov prijatelj i meteorolog Nebojša Subanović.
Dugi niz godina bavi bavi se paraglajdingom i od toga živi, a Subanović ga kaže nikad nije čuo da govori o politici, bombama i sličnom.
Vlada Republike Srpske u posljednjih šest godina dala je oko 13 miliona maraka za nabavku automobila, a u istom periodu za održavanje voznog parka izdvojeno je više od deset miliona KM.
