Prošla kišna subota bila je u znaku opraštanja od Marija Alilovića, jednog od omiljenih prodavača na riječkoj tržnici. Pala je i pokoja suza mušterija koji su godinama kupovali kod mladića. Mario Alilović, 29-godišnjak je nakon pet godina predanog rada na tržnici ipak odlučio potražiti nove životne izazove u Njemačkoj, možda, kako je rekao Novom listu, konačno nađe i posao u struci.
Diplomirao je kriminalistiku u Sarajevu, došao kod ujaka u Rijeku prije pet godina planirajući da se u Rijeci skrasi za cijeli život. Zavolio je ne samo grad, već i ljude, a NK Rijeka dobio u njemu jednog žestokog navijača, štoviše, ‘preobraćenika’ iz BBB-ovca u Armadinog vjernog pratitelja na svim utakmicama.
Ali ne ide baš u životu sve po planu, Mario je bio strpljiv, radio je na tržnici zajedno s rođakom Sanjinom Plavčićem istovremeno šaljući molbe za posao u struci na sve adrese. I u traženju posla prođe punih pet godina, ne čudi da je Mario donio odluku o odlasku. Dugo se dvoumio, negdje krajem ljeta odluka je kaže konačno sazrela u njemu.
Razočarao se, slao je molbe na sve strane, odbijenice uglavnom završavaju sa: ‘žao nam je, neodgovarajuća stručna sprema’.
– A slao sam i u poreznu upravu baš kad su tražili ekonomiste, pravnike i kriminaliste. Raspitivao sam se i u policiji, ali postoji ‘kvaka’, da bih prošao stručno usavršavanje, moram biti mjesec dana na birou za zapošljavanje. Međutim, ne znam od čega bih živio tih mjesec dana bez posla i bez primanja – pita se Mario.
– Jako me zanima gospodarski kriminal i maloljetička delinkvencija, zbog toga sam i završio fakultet, ali eto, probat ću potražiti posao u struci u Njemačkoj. Cijelo ljeto sam učio njemački jezik, prvo što ću napraviti kad se iskrcam u Dortmund nastaviti s učenjem jezika, za početak – kaže ovaj 29-godišnjak.
Kaže da ide kod brata i sestre koji su otišli prije tri godine. Brat radi u tvornici čipova i elektroda, sestra je na porodiljnom.
– Lijepo im je, snašli su se – dodaje Mario.
– Pitate me bih li se vratio? Sutra kad bi svi političari otišli iz zemlje – uz smijeh će nam reći Mario.
Misli da bi se i većina mladih vratila samo da neko normalan vodi ovu državu, da građani ove države budu u prvom planu, da neko štiti njihove interese…
– Nas je u porodici petero djece, samo je najmlađi ostao u Sarajevu, to je tako žalosno, roditelji su ostali sami u kući u Busovači. Da se razumijemo, ne žalim se na standard, nisam gladan, imam prosječan auto, zaradim platu svaki mjesec, odlazim na utakmice NK Rijeke, putujem zajedno s navijačima na sva klupska gostovanja, ali me više muči korupcija koju gledam svojim očima, a ništa se ne mijenja. Mogu to govoriti iz ugla svog petogodišnjeg iskustva rada na tržnici – ispričao je Mario.
– Otkazano je najmanje petnaestak štandova u posljednje vrijeme i to onih stalnih zakupaca. Znam da ljudi misle da nabijamo cijene, da smo skuplji od trgovačkih centara, a ljudi ne znaju da i mi moramo izdvojiti za dva metra štanda minimalno 1.500 kuna, bez ikakavih drugih dodataka. Pa na to PDV, pa struja, pa čistoća…– požalio se Mario.
– Do četiri metra štanda troškovi se penju i do hiljadu eura uz plaćanje zajedničke struje, pa čistoće, a plaćamo zapravo nečistoću. Nekad su se tržnice prale svaki dan, sada kada oni procijene da je treba oprati onda se peru. Nije mi svejedno kad vidim da je ispod štanda ostalo prljavštine, ipak prodajemo hranu – nastavlja Mario Alilović nezadovoljan činjenicom što se tekući problemi rješavaju jako sporo.
– Otkako smo postali grad kulture kao da je kultura nestala iz našeg grada, kažem našeg, jer sam planirao ovdje ostati za cijeli život, skrasiti se – kaže Novom listu Mario čiji je bratić Sanjin također donio čvrstu odluku o odlasku, on će za par mjeseci u Dansku.