Niti jedna kultura na svijetu ne poznaje takvu opsesivno-kompulzivnu potrebu za čišćenjem, ribanjem, vimanjem, češljanjem resa od tepiha, prepiranjem, glancanjem, poliranjem… do nasitnijih detalja, kakva je kod bosanskih žena.
Dovoljno je da se požališ prijateljici da ovih dana krečiš kuću i užasnuti pogled pun razumijevanja govori da svi dobro znamo za agoniju u trajanju od sedam do deset dana, koja podrazumijeva da se prva tri dana najčešće ne možeš probiti do kreveta, frižidera ili sudopera, piše “Azramag“.
Ljubav prema čišćenju i čistom, kod nas u Bosni, usađuje se od malih nogu. Vrlo važna kvalifikacija za ženu ogleda se u konstataciji: “Ona je čista”. Nasuprot njih, postoje takozvane “pliske”, a to su žene koje su na ulici sređene i dotjerane… ali, avaj, “da joj vidiš kuhinjskih krpa”.
Elem, još kao djevojčice izlažemo se treningu strpljenja i istrajnosti, ribajući naoko čiste tepsije… ali, to je samo varka. Žuto-smeđa tačkica na vanjskom dijelu svjedoči o minulom fušeraju i dani krečenja su pravo vrijeme da se isprave svi grijesi iz prošlosti. Konačni cilj takvih spremanja je da sve izgleda kao novo. Bez packe. I da, naravno, o tome se priča kao o velikom podvigu. Ko je šta našao iza šporeta, kod fotelje bio je komad stelje još od nove godine, pa šalteri, pa utičnice…One manje sretne žene samo odmahuju glavom uz rečenicu: “…a ja kuću nisam pipla, znaš šta znači pipla…”
Majke svojim kćerkama prenose tajne kvalitetnog krečenja. Tako još kao male saznamo da postoji smisao u haosu guranja stvari nasred sobe. Sve što se vraća na mjesto mora biti oribano i isprano u tri vode. Mame odmah prepoznaju ako se preskoči jedno ispiranje.
Za velika spremanja nije dobro unajmljivati žene kao ispomoć. U tuđoj ruci samo k…(amata) raste, pa tako iskusne čistunice znaju da niko “po tvom neće očistiti”. Bajrami, smjene sezona, odlazak na godišnji odmor, dolazak s godišnjeg odmora… sve to mogu biti povodi da se ukućanima saopći da je vrijeme za krečenje.
Muškom dijelu porodice obično padne mrak na oči, znaju da će narednih dana na posao ići il’ bez kaiša, il’ bez čarapa… jer, “ko bi to sad u ovom haosu našao”. Spremi se artiljerija, mrski neprijatelji prljavštine, gubaštine, prašine, bakterija, svakojakog loja u vidu Clifa, Vima, Domestosa, sirćeta, Pronta, Mr Muscule i navali do – posljednjeg daha. Ili džehenem il’ čistoća.
Znam i za onu… da je savršeno čista kuća znak promašenog života i da bosanske žene od kuća vole praviti svojevrsne hramove, ali tu katarzu koju može doživjeti samo ona koja je u finalu devetog dana čišćenja i sipa u lavor treću vodu da očisti podove – poželjela bih svakome. Prava terapija, nema šta – ladice (i misli) su , složene, ratnički umor odbija svaku vrstu depresije, a ne zanimaju te puno ni tuđi životi kad se sjetiš šta si iza svog šporeta našao.