Nele Karajlić, pisac, muzičar, glumac, a prije svega nadrealista, kao rijetko ko je simbol našeg područja i njegove zapetljane i bizarne sudbine.
Nedavno je objavio roman „Solunska 28“. „Beogradski“ roman priča priču kuće koja je „dijelila sudbinu sa istorijom grada“: “Znao sam da dio moje familije dolazi iz Srbije, alli nisam znao da taj dio ima kuću u Beogradu. Kada sam saznao za nju, počeo sam da otkrivam priče koje ona krije”, rekao je Nele u intervjuu za Novosti.
Za sebe kaže da je Beograđanin: “Moj grad je svaki onaj u kome mogu slobodnom da govorim, mislim i radim. Beograd mi omogućava sve to. On je neka mala kopija Njujorka u kome svakog dana dolaze stotine ljudi sa namjerom da ostanu vječno”, a kaže da posebnu vezu osjeća sa Dorćolom.
„Beograd je istovremeno i metropola i provincija, zavisi sa koje strane gledaš i da li si dobronamjeran ili maliciozan. Beograd je udaran vjetrovima sa svih strana, a ti vjetrovi traju vijekovima i ne namjeravaju da prestanu“, rekao je Karajlić u intervjuu za Novosti.
Govoreći o vjetrometini stranih vazdušnih strujanja koja vijekovima produvava čitav Balkan, Karajlić je dao svoje mišljenje o Haškom tribunalu, navodeći kako je međunarodni sud postigao suprotni rezultat od namijenjenog i da je iza sebe ostavio najmanje dvadeset novih razloga za ratovanje.
Mentalitet naroda ovdje je odavno poznat, smatra Karajlić, i dodaje da „nikome od stranih sila nije u interesu mirna Bosna. Da jeste, otišli bi iz nje i ostavili svijet koji tamo živi da se sam dogovori. Ruku dajem da bi do sporazuma došlo za sedam dana. Poslije bi svi otišli na pivo.“
Karajlić je dao siže igranog filma u kojem se čovjek na putu za Gazimestan 1989. napije i spava do 5. oktobra 2000, pa se priključuje masi koja protestuje protiv onih koji su ga na Kosovo slali.
U ovom trenutku treba da pokušamo da nađemo zajednički jezik sa Albancima i čekamo, smatra on. Ali, odnosi moći, koji su trenutno na njihovoj strani, su istorijski promjenljivi, kaže za Novosti Karajlić. On smatra da je Kosovo mjesto na kojem stanuje bog: „Otuda dramatična borba oko tog malog komada zemlje. Poput Jerusalima, i Kosovo u sebi nosi mnogo više od teritorije – mit i kamen temeljac kulture srpskog naroda.“
Karajlić je dodao da je jedan od načina na koji Kosovo može da se odbrani kultura: „Bilo bi divno kada bi i naša politička oligarhija shvatila da je kultura oružje koje danas ovladava svijetom i da bi u nju trebalo uložiti mnogo više nego što se ulaže danas. A naša kultura je moćna i snažna, čak i u ovim uslovima u kojima obitava. Njome možemo ne samo da branimo Kosovo, već i da našim filmom, muzikom i književnošću „osvojimo srca“ svih onih kojih pripadaju našem kulturnom prostoru“, rekao je on za Novosti.