Iako su još početkom maja pokrenuli proceduru za štrajk, radnici nekadašnjeg hotela Holiday Inn, današnjeg Holidaya, još ne mogu štrajkovati, jer štrajkačka procedura u skladu sa Zakonom o štrajku nije privedena kraju. Dragana Pilipović, predsjednica Sindikata firme, pojašnjava da su radnici naišli na zakonsku prepreku sa arbitražom, jer se nisu uspjeli dogovoriti sa poslodavcem o minimumu poslova koji se neće prekidati.
– Poslodavac je tražio da poslove nastavi obavljati 80 ljudi. Naravno, nismo se složili i cijeli smo slučaj predali na sud, koji bi nam trebao odrediti neovisnog arbitra da kaže koliko će ljudi raditi u toku štrajka. Međutim, u sudu su svi na kolektivnom godišnjem odmoru, tako da moramo čekati njihov povratak na posao, kaže Pilipović.
Novoformirani sindikat, čija je predsjednica, smijenio je stari koji je očito radio za interese uprave i direktora Senaida Fetahagića. Pilipović napominje da je svjesna da usporena procedura štrajka ide u prilog poslodavcu, dok su radnici doslovno zarobljeni. Prije rata u ovom hotelu radilo je 700 radnika, poslije rata oko 280, a nakon privatizacije 2005. broj je naglo počeo opadati. Danas u hotelu radi svega 145 radnika, i to, kako kaže Pilipović, uglavnom starije dobi, koji ne mogu naći drugi posao i primorani su ostati do penzije.
– Razlozi zbog kojih se broj radnika počeo umanjivati su i više nego očiti: zdravstveno osiguranje se određuje po prioritetima, penziono se ne uplaćuje od 2011, a posljednje što smo dobili je topli obrok za maj. O platama nema ni govora. Minimalna plata je 380 KM, a prosječna 600 KM sa toplim obrokom, ističe predsjednica Sindikata te dodaje da se direktor Fetahagić pravda manjkom posla i dugovanjima za plin, struju, smeće, dok radnici tvrde da posla ima, pa samim tim i novca za plate.
Nedavno je firma dobila dopis iz Zavoda za zdravstveno osiguranje KS-a, u kojem kažu da više neće dozvoljavati pojedinačno ovjeravanje knjižica, a zahtijevali su i izmirivanje kompletnog duga. U zimskom periodu, kada ima najmanje posla, radnici nemaju nikakva primanja, dok se od početka proljeća do danas mogu pohvaliti velikim brojem gostiju: organizovane grupe iz Malezije, Turske, bilježi se i znatan broj individualnih stranih i domaćih gostiju, a izdaju se i sale.
– Najviše nas frustrira što kažu da novca nema, a mi vidimo koliko se radi. Do 400 gostiju smo znali imati od početka proljeća do ramazana. Soba u hotelu košta oko 200 KM, s tim što postoje i dogovori o cijenama, ističe Pilipović, te naglašava da se s obzirom na zaradu i broj gostiju, plata može pokriti bez problema.
Osvrćući se na glamurozno najavljenu gradnju hotela još 2007, čija se vrijednost procjenjuje na 117 miliona eura, Pilipović ističe da je ta ideja propala jer je cijeli projekat trebala finansirati Hypo banka, koja je zgradu hotela uzela pod hipoteku. Navodno, kredit kod Hypo banke nikada nije vraćen, a radnici kažu da ne znaju ko je odgovoran za to.
Čudno je, smatra Pilipović, da se i pored priliva, nijedan dug ne rješava. Pitanje je gdje je novac, jer se uvid u njegovo trošenje ne dozvoljava. Pokušali smo stupiti u kontakt i sa direktorom Fetahagićem, ali je i on na godišnjem odmoru.
Izvor: Oslobođenje