Brojni medicinski tehničari i njegovatelji iz BiH uskoro odlaze u Njemačku. Završni ispit kojim će pokazati nivo poznavanja njemačkog jezika većina će polagati u novembru, a nakon toga očekuju pozive poslodavca.
Minimalno tri sata dnevno Stefan provodi učeći njemački jezik. Mnogo truda je uložio kako bi ispunio sve uslove i otišao u Njemačku da radi kao njegovatelj ili medicinski tehničar. Srednju medicinsku školu završio je prije dvije godine. Trenutno je nezaposlen, a jedino radno iskustvo koje ima je stažiranje od šest mjeseci. Nada se da će ga do kraja godine kontaktirati neko od poslodavaca iz Njemačke.
„Većina nas će raditi u staračkim domovima. Nadam se da ćemo imati solidan posao, da neće biti naporno za nas početnike i da ću dobro naučiti jezik“, objašnjava dvadesetjednogodišnji Stefan Štrukelj iz Banjaluke.
U aprilu ove godine potpisan je sporazum između njemačke Agencije za posredovanje stručne radne snage i bosanskohercegovačke Agencije za rad i zapošljavanje. Na taj način regulisan je dolazak medicinskih sestara i njegovatelja u Njemačku. Planirano je da do kraja godine otputuje veliki broj ovih radnika.
Neophodno je poznavanje njemačkog jezika
Međutim, poznavanja jezika je velika prepreka. Konačna odluka je na poslodavcima. Iako su odabrani i ušli u ovaj projekat, zainteresovani će prije nego što odu polagati ispit iz njemačkog jezika. Ali ni to nije sve. Očekuje ih i intervju putem telefona, što je mnogo veći izazov od samog testa, kaže Stefan.
„Dosta ljudi je odustalo jer nisu savladali jezik. Nakon položenog ispita potrebno je da mi sami razgovaramo s poslodavcima i dokažemo da možemo komunicirati“.
Njemačka Agencija za posredovanje stručne radne snage je sklopila ugovor s Goethe institutom, tako da svi zainteresovani besplatno pohađaju kurs. Potreban je najmanje nivo B2 poznavanja njemačkog jezika.
Među kandidatima koji čekaju poziv je Jordanka Čutura, medicinska sestra s preko dvadeset godina radnog staža. Stalni posao u Zavodu za nuklearnu medicinu u Banjaluci rado bi, kaže, zamijenila za radno mjesto u Njemačkoj.
Želja joj je da ode u Minhen, jer je tamo živjela i radila skoro četiri godine tokom devedesetih.
„Iskreno, očekivala sam da će me već zvati. Imam priznatu diplomu medicinske sestre u Njemačkoj i znam jezik. Velika mi je želja da se ponovo vratim tamo“, kaže Jordanka.
I zaposleni odlaze strahujući za budućnost
Iz Bosne i Hercegovine bi, prema pomenutom dogovoru oko 500 radnika do kraja 2014. moglo naći posao u Njemačkoj, a nije isključeno da se taj broj poveća ako bude bilo potrebe za ovim kadrom. BiH ima napretek nezaposlenog medicinskog osoblja.
Međutim, situacija je takva da i mnogi zaposleni žele otići. Mala plata i još niža penzija koja je čeka, Jordanki je dovoljan povod da se upusti u ovaj projekat. Nada se da će s još nekoliko godina radnog staža u Njemačkoj obezbijediti sebi pristojnu starost.
„Samo za režije mjesečno treba izdvojiti 350 maraka. Maksimalna penzija koju ovdje mogu dobiti s 40 godina radnog staža je 380 KM. Ni moj suprug neće imati više, a s tim novcem je nemoguće podmiriti osnovne potrebe“. U zavisnosti od vrste posla, u Njemačkoj planira ostati što je duže moguće, a nada se da će joj se već za godinu dana pridružiti i suprug.
„Ne planiram se vraćati u BiH“
Kako bi došao do željenog cilja, Stefan pored intenzivnog kursa ide i na privatne časove. Očekuje da će svoj prvi pravi posao uskoro dobiti u Njemačkoj.
Ako sve bude po planu, u Banjaluku se, kaže, ne želi vraćati: „Nadam se da ću u Njemačkoj početi i završiti svoju karijeru. Vjerujem da ću napredovati u poslu i dosta naučiti. Planiram i upisati fakultet u dogledno vrijeme.“
Ranije su u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH rekli kako se nadaju da će se oni koji odu u Njemačku jednog dana vratiti u domovinu. Stefan nije jedan od njih. Smatra da se u BiH ne cijene trud i rad.
Izvor: Buka