Rumunki Mari su se ostvarili snovi kada je dobila dobro plaćen posao u reklamnoj industriji u Berlinu. Nakon studija u Velikoj Britaniji i nekoliko godina rada u Rumuniji, 30-godišnjakinja je bila tamo gdje je godinama željela da bude. “Kada sam došla u Njemačku rekla sam sebi: ‘Sada počinje novi život’. Zaista se može živjeti na Zapadu, pomislila sam u sebi, i da ću ovdje ostati dok ne odem u penziju.”
Početna euforija je samo godinu dana kasnije ustupila mjesto razočaranju, piše Deutsche Welle. Mara se osjeća usamljeno, a sa ljudima jednostavno nije „kliknulo”. S jedne strane, to je zbog jezičke barijere. U Bukureštu je doduše pohađala kurs njemačkog, ali se u svakodnevnom poslu govori samo engleski. „Mogu da razumijem šta se govori sve dok govorite polako. Mogu da naručim kapućino, ali još nisam u mogućnosti da vodim ozbiljne razgovore.”
BORBA SA BIROKRATIJOM
U njenoj kompaniji se i nakon pandemije korone mahom nastavilo raditi od kuće. Kolege vidi samo na ekranu. “To me je baš opteretilo. A vikendom je još gore, ne znam da li da izađem i sa kim bih mogla da se nađem”, rekla je za DW.
Pronaći nešto na berlinskom stambenom tržištu je još jedna prepreka, kao i njemački jezik u državnim institucijama. Službenici joj traže dokumenta, Mara ih ne razumije. To je prilično nezgodna situacija.
“Naravno da ne mogu da tražim od ljudi u Njemačkoj da ne govore njemački. Ja to nikada ne bih uradila”, kaže ona. „Ali kada ih pitam da li govore engleski, obično kažu „ne“ veoma brzo i glasno. Malo više otvorenosti i fleksibilnosti bi pomoglo.”
STRANCIMA NIJE LAKO U NJEMAČKOJ
Marin slučaj nije jedini. U studiji Tibinškog instituta za primijenjena ekonomska istraživanja koju je naručila njemačka Savezna agencija za zapošljavanje, a koja je anketirala skoro 1.900 stranih radnika putem Facebooka, bilo je velikih pritužbi na nedostatak društvene integracije. Dva od tri kvalifikovana radnika iz vanevropskih zemalja izjavila su da su doživjela diskriminaciju u Njemačkoj zbog svog porijekla.
Bilo je i pritužbi da se stručna kvalifikacija ne priznaje na adekvatan način. Strogo njemačko pravo na boravak posebno je problematično za migrante iz zemalja koje nisu članice EU.
STRUČNA RADNA SNAGA BRZO DOLAZI I JOŠ BRŽE ODLAZI
Posljedice su ozbiljne po Njemačku. Ovo je i stav berlinske istraživačice migracija Naike Furutan, koja predaje kao profesorica na Humbolt univerzitetu. Ona kaže da je to u međuvremenu postala “statistička realnost”. Mnogi strani stručnjaci su “ponovo brzo otišli”, rekla je ona na konferenciji Poslaničkog kluba SPD-a. A drugi vrhunski stručnjaci više ne dolaze. Prema trenutnoj studiji OECD-a, Njemačka je očigledno izgubila svoju privlačnost.
U pogledu profesionalnih mogućnosti, prihoda i poreza, budućih izgleda, mogućnosti za članove porodice, okruženja, raznolikosti i kvaliteta života, kao i prava na ulazak i boravak, Njemačka se nalazi tek na 15. mjestu od 38 zemalja OECD-a. 2019. je još bila na 12. mjestu.
BRŽE DOBIJANJE DRŽAVLJANSTVA? NE HVALA!
Nalaz koji mora da alarmira političare, jer u Njemačku ionako dolazi mnogo manje radnika migranata nego što je zemlji potrebno. Prema Saveznom zavodu za zapošljavanje, u Njemačku bi trebalo da dođe 400.000 migranata godišnje da bi tržište rada bilo stabilno. Ali 2021. došlo je samo 40.000.
Njemačka vlada trenutno radi na sveobuhvatnoj reformi zakona o imigraciji. Takođe bi trebalo olakšati dobijanje državljanstva. Međutim, nije spor samo u vladajućoj koaliciji, gdje FDP koči. Prema reprezentativnom istraživanju instituta za istraživanje javnog mnjenja IouGov po nalogu njemačke novinske agencije dpa, 59 odsto Nijemaca nije za brže dobijanje državljanstva za migrante.
NEŠTO SE MORA PROMIJENITI U GLAVAMA
Njemačkom društvu teško padaju promjene. Građani moraju da shvate da integracija nije jednosmjerna ulica, kaže Furutan, istraživačica migracija. „Ne činimo samo mi nešto za ljude, oni zapravo rade nešto za nas kada dođu ovdje. To nama sada treba da uđe u glavu.” Međutim, promjena u razmišljanju se neće desiti sama od sebe; to zahtijeva jasne smjernice protiv diskriminacije od strane države.
Vrijeme teče, a Njemačka je u opasnosti da zakasni u svemu. Velika Britanija, SAD, Kanada i Australija više nisu jedine koje se takmiče širom svijeta za kvalifikovane radnike. „Mi uopšte nismo svjesni da Saudijska Arabija, Katar, Emirati sprovode ogromnu kampanju regrutovanja, da Filipini više ne daju svoje ljude i da se Afrika kao kontinent trenutno veoma trudi da zadrži svoj narod”, upozorava Furutan.
KVALIFIKUJTE I OBUČITE IZBJEGLICE
„Kada je riječ o kvalifikovanoj imigraciji, voz nije u potpunosti otišao, ali je već dobrano odmakao”, kaže Aladin El-Mafalani, profesor vaspitanja i obrazovanja u Društvu za migracije na Univerzitetu u Osnabriku. „Mi smo veoma jednojezična zemlja i vrijeme nije baš sjajno a nemamo ni mnogo plaža – tako da imamo ogromne nedostatke i ne činimo dovoljno da nadoknadimo te nedostatke.”
Na konferenciji SPD-a, El-Mafalani je pozvao Njemačku da se više fokusira na one koji su već ovdje. Što prije svega uključuje ljude koji su u Njemačku došli kao izbjeglice. U 2015. godini to je bilo više od milion. Među njima je mnogo mladih ljudi koji su sada završili pripravnički staž i rade. Ali, Njemačka bi mogla čak i njih da izgubi ako im status boravka bude neizvjestan.
U ERITREJI NEMA IZVODA IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH
Krista, bivša nastavnica srednje stručne škole navodi jedan primjer. Poslije 2015. brinula je o mladim izbjeglicama iz Eritreje. „Rekla sam da ćemo ih sve poslati na dualnu stručnu obuku i to je odlično ispalo”. U međuvremenu, izbjeglice su postale zanatlije, tehničari mehatronike, medicinske sestre, građevinski inženjeri.,, „I na pozicijama sa mogućnošću napredovanja”, ističe.
Poslije osam i po godina u Njemačkoj, većina bi željela da dobije državljanstvo, ali to nije moguće jer Eritrejci nemaju izvod iz matične knjige rođenih. „Sada ponovo žele da nas napuste i odu u druge zemlje”, kaže Krista. „U Engleskoj dobijaju državljanstvo poslije dvije godine, a ovdje ne smiju ni da se vjenčaju, osjećaju se odbačeno”, kaže ona ogorčeno. “To je smiješno!”
NA SPAKOVANIM KOFERIMA
Ni Mara više ne može da zamisli da ostane u Njemačkoj. Do penzije u Njemačkoj, to za ovu Rumunku više nije opcija. “Sada to vidim potpuno drugačije. Možda ću ostati još godinu-dvije, ali ne vidim sebe ovdje u narednih pet-deset godina.”
Istraživačica Naika Furutan upozorava da se pitanje emigracije sa svim njenim posljedicama u Njemačkoj ne shvata dovoljno. A mnogi ljudi u Njemačkoj bi se mogli vratiti u svoje zemlje porijekla. „Šta ako bi revolucija u Iranu bila uspješna i veliki dio Iranaca ode nazad? Ja se malo šalim da bi onda Njemačka ostala bez zubara.“