– Ovo je priča o komunističkoj borbi za vlast čije su brutalne represivne metode na Golom otoku nad više od 16.000 kažnjenika utjecale na živote više od 500.000 ljudi, kaže Zorica Marinković, autorka dokumentarnog filma “Preduzeće mermer”.
Napokon, poslije osam godina istraživanja i sedam mjeseci u postprodukciji, ovu nezavisnu produkciju poštovaoci historije i oni koje ova tema dotiče moći će da vide – kaže Marinković.
Ona tvrdi da je ideju za ovaj dokumentarac dobila nakon što je posjetila Goli otoku i kada je upoznala historičara Vladimira Bobinca, bivšeg kažnjenika ovog komunističkog logora, ostrva zatvora u Jadranskom moru.
Za one koji ne znaju, Goli otok se nalazi u zapadnom dijelu Republike Hrvatske, istočno od poluostrva Istra u Velebitskom kanalu, između ostrva Rab, Sv. Grgur i Prvić.
U vrijeme SFR Jugoslavije, Goli otok je bio zatvor, radni logor i mučilište za političke zatvorenike.
Prema informacijama, kroz logor Goli otok je prošlo ukupno 16.101 zatočenika i zatočenica, a u njemu je izgubilo život 413 ljudi, usljed raznih razloga.
Prema svjedočenjima preživjelih, logoraši su često umirali usljed posljedica prebijanja i raznih mučenja. Neki opet vjeruju da je Jovo Kapičić, tadašnji pomoćnik šefa Udbe Aleksandra Rankovića, bio zadužen za Goli otok, dok drugi odbacuju te tvrdnje.
Marinković dalje kaže da joj je Bobinac ispričao priču koja će zauvijek promijeniti njen način razmišljanja.
– Goli otok je bio mjesto gdje je smrt značila slobodu. Ovdje su kažnjenici bili na stalnom karuselu sudbine gdje su bili podvrgavani teškim metodama prevaspitavanja. To je bio eksperiment koji je pretvarao mučenog u mučitelja. Sve to mi je rekao Bobinac – kaže Marinković.
Ona kaže da je danas u životu manje od stotinu golootočkih zatvorenika, ali da je samo mali broj onih koji su otvoreni da ispričaju svoje iskustvo o mučenju koja su pretrpjeli.