“Ovo istraživanje naglašava hitnost da zdravstveni radnici prepoznaju post-COVID-19 ME/CFS”, rekla je prva autorica dr. Suzanne D. Vernon, direktorica istraživanja u Bateman Horne centru, u izjavi poslanoj IFLScienceu.
ME/CFS (mijalgični encefalomijelitis/sindrom kroničnog umora) je složeno kronično zdravstveno stanje koje se ponekad može pratiti do prethodne infekcije. Čak i ako je početna infekcija bila blaga i osoba se potpuno oporavila, niz iscrpljujućih simptoma može početi da se javlja u nastavku.
Ako to zvuči poznato u kontekstu COVID-19, to je zato što postoji mnogo paralela između ME/CFS i dugog COVID-a. Dok neki pacijenti sa dugotrajnim COVID-om mogu imati oštećenje organa uzrokovano samim virusom ili se suočavaju s dugoročnim posljedicama hospitalizacije, još uvijek ima drugih koji su se oporavili od blagog napada COVID-a samo da bi razvili simptome kao što su magla u mozgu, umor i vrtoglavica.
Ali dok je dugo COVID-19 relativno nov problem, ME/CFS i koncept postvirusnih bolesti su poznati već neko vrijeme. Bez obzira na to, mnogi pacijenti prijavljuju poteškoće u pristupu dijagnozi i njezi, i suočavaju se sa stigmom, nesporazumima i oprečnim savjetima, što je vidljivo u svjedočanstvima poput ovog izvještaja pacijenata objavljenih u časopisu Work.
Sada je bez sumnje poznato da je ME/CFS biološka bolest koja pogađa više tjelesnih sistema. Postoje različiti stepeni ozbiljnosti, a stanje može imati značajan uticaj na svakodnevne aktivnosti. Ključna karakteristika mnogih pacijenata je malaksalost nakon napora, gdje se simptomi poput umora pogoršavaju nakon fizičke aktivnosti. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti kažu da je otprilike četvrtina ljudi s tim stanjem vezana za krevet u nekom trenutku svoje bolesti, prenosi Radiosarajevo.
S obzirom na sve što smo naučili o dugom COVID-u otkako je pandemija proglašena prije skoro pet godina, istraživači koji stoje iza nove studije željeli su pogledati potencijalnu vezu između COVID-a i ME/CFS.
Okrenuli su se podacima iz RECOVER Initiative, projekta koji je financirao NIH i koji je postavljen da bude “najsveobuhvatnija i najraznovrsnija” studija COVID-a na svijetu. Ova analiza obuhvatila je 11.785 učesnika sa historijom infekcije SARS-CoV-2 i 1.439 onih koji nisu bili zaraženi.
Tim je procijenio koliko je učesnika ispunilo dijagnostičke kriterije za ME/CFS najmanje 6 mjeseci nakon što su imali COVID-19. Vrijedi napomenuti da se ovi kriteriji oslanjaju na samoprijavljivanje simptoma, što je istaknuto kao ograničenje studije.
Utvrđeno je da se ME/CFS javlja kod 4.5 posto inficiranih učesnika naspram samo 0.6 posto neinficiranih učesnika. Gotovo 90 posto onih koji su ispunili kriterije za ME/CFS također je identificirano kao među najsimptomatskijim dugim pacijentima s COVID-om, naglašavajući ukrštanje između ova dva stanja.
“Ovi nalazi pružaju dodatne dokaze da infekcije, uključujući one uzrokovane SARS-CoV-2, mogu dovesti do ME/CFS”, piše Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar u izjavi o studiji.
Najčešće prijavljeni simptomi od strane grupe bili su malaksalost nakon napora, ortostatska netolerancija i kognitivna oštećenja. Ovo su također simptomi koje su prijavili mnogi dugotrajni pacijenti s COVID-om, a autori kažu da postoji hitna potreba za dodatnim istraživanjima kako bi se razumjelo zašto COVID kod nekih može dovesti do kronične bolesti i ko može biti predisponiran.
“Ovo istraživanje naglašava hitnost da zdravstveni radnici prepoznaju ME/CFS nakon COVID-19. Rana dijagnoza i pravilno liječenje mogu promijeniti živote”, rekao je Vernon, prenosi Radiosarajevo.