Okrivljeni je na suđenju prije tri dana kazao da je ona detaljno pisala o njihovoj borbi da opstanu i da je navodila da njoj njegov krst ne smeta.
Šaban Bakija, otac ubijene Šejle, svjedočio je danas u Višem sudu u Podgorici u nastavku suđenja Iliru Đokaju, kojem se sudi za krivično djelo teško ubistvo.
Rekao je da ju je okrivljeni stalno pratio nakon što su njih dvoje raskinuli vezu.
Naveo je da je njegova kćerka imala slobodu i podršku od njega i porodice. Kazao je da im, iako su oni muslimani, ničija vjera ne smeta. Dodao je da je njegov kum pravoslavne vjere.
– Nikad u životu, ni psihički ni fizički, niko od porodice, ni ja nismo Šejlu zlostavljali. Štaviše, imali smo drugarski odnos. Ona je imala slobodu čak i malo više, i ako se to u našoj sredini drugačije gleda, jer je konzervativna sredina. Kao svaki otac, razgovorom sam se trudio da je usmjeravam – kazao Šaban Bakija.
Naveo je da su Šejla Bakija i Ilir Đokaj prešli da žive u Budvu i da im je on ustupio tamo stan.
– Prvo su živjeli u kući kod njega. Oni su htjeli da se osamostale. Ilir je spominjao da bi prodao automobil, da se snađu. Ja sam rekao, pošto je bio podstanar, da im dajem stan u Budvi i da ne moraju za početak ništa da plaćaju, račune i slično, da su svega oslobođeni. Tu su bili sve do momenta dok me on nije pozvao da dođem po nju. Rekao mi je da ne mogu više da budu zajedno. To je bilo nakon pet mjeseci – rekao je Bakija.
Nakon što je stigao u Budvu zatekao je Đokaja ispred zgrade, što ga je iznenadilo, jer je pomislio da je napustio stan i otišao.
– Ja sam pitao gdje je Šejla, a ona se tada zaključala u stan. Potom je rekao da ide gore po neke diplome, rekao sam da ću ih ja pokupiti. Međutim, nije bilo nikakvih diploma, očigledno je cilj bio samo da uđe u stan.
I od tada je okrivljeni Đokaj počeo da proganja njegovu kćerku.
Prema optužnici, Ilir Đokaj je ubio Šejlu Bakija (19) i ranio njenog oca Šabana (42), na Karabuškom polju u Tuzima.
Okrivljeni je na suđenju prije tri dana kazao da je ona detaljno pisala o njihovoj borbi da opstanu i da je navodila da njoj njegov krst ne smeta.
– Poštovani sude, zbog obje porodice, prijatelja i rodbine dužan sam da ispričam moju i Šejlinu priču, iako sam ja sada ovdje pred vama samo prazna crna rupa od čovjeka. Svjestan sam da sam nanio jad i mojoj i Šejlinoj porodici i da mogu vratiti vrijeme, samo bih sebi oduzeo život, samo da je ostala živa moja Šejla – izjavio je u odbrani okrivljeni Đokaj.
Napomenuo je da je porodica stradale Šejle bila protiv njihove ljubavne veze.
– Rekli su, on je slikar, ali druge vjere. Jedino je njena majka pomogla u početku u vezi nas. Pomogla nam je na svaki mogući način. A onda kada je vidjela da imamo ozbiljnu vezu, kada je shvatila da nam nema razdvajanja, poželjela je da mi nju zabrani – tvrdi okrivljeni Đokaj.
Potom je u odbrani pročitao pojedine citate iz dnevnika Šejle Bakije.
– Moja će djeca slaviti više puta u godini, a ja ću biti sretna. Ja ne marim za njegov krst. Ne jer od kada ga volim on je moja vjera. Ako se odreknem njega, šta nam ostaje, da se u drugima tražimo, prazno lutamo.
– Zabranili muškarca kojeg volim, spalili mi kosu, krv vadili. Malo je žalosno što ovo pričam, ali je istina, nadam se da R. neće proći sve ovo čega sam se ja nagledala i šta preživljavam. Ne bih mogla početi život bez nje, samo pomislim da će mi i nju zabraniti.
Dok slušam majkine teške riječi u glavi samo mislim kako da umrem, sve bih razbila.
U optužnici državne tužiteljice Ane Radović se navodi da je Đokaj izvršio krivično djelo teško ubistvo iz člana 144 tačka 4 Krivičnog zakonika Crne Gore, krivično djelo ubistvo u pokušaju iz člana 143 u vezi člana 20 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija iz člana 403 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore.
– Zato što je 30. septembra 2021. godine, oko 15:15 sati, u Tuzima, u naselju Karabuško polje, svjestan svojih djela čija je izvršenja htio, znajući da su njegova djela zabranjena, sa umišljajem lišio života oštećenu Bakija Šejlu, iz niskih pobuda, a nakon toga sa umišljajem pokušao da liši života oštećenog Bakija Šabana. Na način što je na terasi porodične kuće oštećenih, iz bezobzirne sebičnosti i osjećaja posjedovanja oštećene Šejle, koja je odbijala da obnovi nekoliko mjeseci ranije prekinutu vanbračnu zajednicu sa okrivljenim, za koje vrijeme je okrivljeni proganjao oštećenu neposredno i telefonom, saopštavajući joj da među njima nije gotovo i da je njen život u njegovim rukama, iz pištolja nepoznate marke, kalibra 7,65 milimetara, koji je nevlašćeno držao i nosio na javnom mjestu i za koji nije imao izdat oružni list, nakon razgovora tokom kojeg je oštećena B. Š. ponovila svoju volju da ne želi da obnovi zajednicu sa njim i da ga ne voli, u prisustvu oca oštećene, ispalio pet projektila u pravcu Bakija Šejle, koji su je pogodili u predjelu grudnog koša, lijeve ruke i lijeve noge, od kojih projektila je zadobila teške i po život opasne povrede, usljed kojih je istog dana nastupila smrt. Nakon toga, a u trenutku kada mu se oštećeni Bakija Šaban približio u pokušaju da ga uhvati za ruku, okrivljeni pištolj okrenuo prema oštećenom i iz njega ispalio jedan projektil u pravcu grudnog koša oštećenog koji ga je pogodio, nakon čega se udaljio ka svom vozilu marke ”audi”, registarskih oznaka HN, parkiranom ispred kuće. Da bi, pošto je oštećeni Šaban krenuo za njim, okrivljeni, ponovo, ispalio dva projektila, od kojih je jedan projektil oštećenog pogodio u predjelu trbuha i lijeve noge, dok je drugi projektil pogodio u stub na terasi kuće, kojom prilikom je oštećeni zadobio osobito tešku i po život opasnu tjelesnu povredu u vidu strijelne rane ustreline grudnog koša, strijelne rane prostreline trbuha i strijelne rane ustreline lijeve noge – navodi se u optužnici.
U nastavku iznošenja odbrane optuženi Ilir Đokaj je kazao da je prije nego što je pucao, više od pola sata trpio uvrede, ponižavanja i prijetnje, te da je “držao spuštenu glavu”.
– Baba od Šejle mi je rekla, progovori kao čovjek, nego nisi čovjek nego čovječuljak. Ja od tada nisam više mogao ni riječ da razumijem što su mi govorili. Želim samo da odem odatle. A onda primjećujem da Šabo nešto govori i ustaje sa stolice, a zatim ustajem i ja i čujem sebe kako govorim: “Pusti nas da živimo” i ponavljam tu rečenicu više puta. Vidio sam da se Šabo hvata za pojas sa zadnje strane. Ja tada vadim pištolj i repetiram, a Šabo me jako udara u glavu da sam pomislio da sam nečim pogođen. Sve mi se zamaglilo pred očima i pucam bez ikakvog cilja. Samo pritiskam obarač jer mi je sve zamagljeno. Primijetio sam Šejlu da leži, a da Šabo ide put mene i ja pritiskam obarač ponovo, udaljavam se od terase pet metara i Šabo opet kreće put mene i tada pucam iz straha jer vidim da drži u ruke i pucam put njega – kazao je okrivljeni Đokaj.
Dodao je da je nakon toga okrenuo pištolj ka sebi, jer je htio da se ubije, ali da mu se pištolj zaglavio.
– Ušao sam u svoje auto i vozim u centar Tuzi. Vozim pravo i stajem ispred stanice policije. Izašao sam iz auta, stao pored kontejnera i dozivao i vikao, hoću da se predam ali niko od policije ne izlazi a ja sam obliven krvlju, bacam pištolj u kontejner i takav idem do fontane i tu se umivam. Od fontane krećem pješke, ni sam ne znam gdje, samo koračam i želim da sebi oduzmem život. Idem put brda Dečić, penjem se neko vrijeme i tek tada sam mogao da plačem na sav glas i vrištim dozivajući Šejlu.
– Ja svoj grijeh nisam opazio već ga živim i sa njim ću umrijeti. Ako to bilo kome znači u ovoj sudnici grijeh i kajanje sa kojim živim je kazna koju ću morati odslužiti do zadnjeg svog izdaha. Duboko se kajem – izjavio je u odbrani okrivljeni Ilir Đokaj.