Utorak, 22 listopada, 2024

Okrugli sto “Je li Hrvatska bila agresor u ratu u BiH”: Lice i naličje Tuđmanove politike

Preporučeno

Hrvatska je 1993. izgubila status žrtve, izgubila je podršku Njemačke i bila milimetar do dobivanja sankcija, ali cilj je bio zaustaviti rat i to je postignuto Washingtonskim sporazumom, kazao uz ostalo Mate Granić

Zagreb (Foto: Arhiv)
Zagreb (Foto: Arhiv)

Bošnjaci u Bosni i Hercegovini su bili potpuno tehnički i politički nepripremljeni za posljednji rat, kazao je bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske Mate Granić, danas na okruglom stolu o temi “Je li Hrvatska bila agresor u ratu u BiH'”, održanom u organizaciji zagrebačkog “Večernjeg lista” u Hrvatskom novinarskom društvu.

“Prvo je bilo uništeno hrvatsko selo Ravno i agresija na Hrvatsku je krenula iz BiH. Nakon velikih zločina nad Bošnjacima, posebno u istočnoj Bosni, veliki broj Bošnjaka je došao u srednju Bosnu ili u Mostar. Nesretni rat između Bošnjaka i Hrvata je naštetio i jednima i drugima. Jedno vrijeme sam se, kao potpredsjednik Vlade, bavio zbrivanjem izbjeglica, i mi smo krajem ’92 primili 325 tisuća ljudi iz BiH, a sveukupno 1 milion. To Europa nakon 2. svjetskog rata nije zabilježila. Pogledajte koliko jedna velesila, bogata zemlja u usponu poput Turske, ima problema s izbjeglicama iz Sirije“, rekao je Granić.

On je naglasio da je sve inicijative o okončanja sukoba između Bošnjaka i Hrvata dala Hrvatska i da je osobno u tome imao podršku tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Granić je ustvrdio da je Hrvatska podržala sve mirovne inicijative, te imala i inicijativu za otpuštanje zatočenika iz svih sabirnih centara i logora koje su, “nakon što su ih Srbi uveli, imali i Hrvati i Bošnjaci”.

Moderator okruglog stola bio je dr. Nino Raspudić, a sudionici su, osim Granića, bili dr. Ivo Lučić s Hrvatskog instituta za povijest, prof. dr. Mladen Ančić sa Sveučilišta u Zadru i dr. Zlatko Hasanbegović s Instituta za društvene znanosti “Ivo Pilar”.

-Bošnjaci i povijesne činjenice-

“Hrvatsko vijeće obrane (HVO) je legalno i bilo je jedini izlaz za zaštitu Hrvata u BiH. Kada je Washingtonski sporazum potpisan, s Amerikancima je dogovoreno da će se kantonalni ustroj proširiti na cijelu BiH. U Daytonu se nije moglo razgovarati o razgraničenju (51% za RS i 49% teritorija za Federaciju BiH) i ultimativno je postavljeno Federacija BiH i Republika Srpska. To su povijesne činjenice. Kada su Bošnjaci bili na koljenima, u vrijeme okupacije Srebrenice, u tom trenutku najviše što je međunarodna zajednica mogla učiniti je da proglasi zaštićenu zonu Goražde. Nakon toga cijeli proces, uz prisustnost Amerikanaca, dovođenja do Daytona, bio je inicijativa Hrvatske”, rekao je Mate Granić.

Zlatko Hasanbegović je naglasio da umjesto “redukcionističkog pristupa, kako stoji u pozadini naslova okruglog stola, i koji je svojstven apologetima i kritičarima Tuđmanove politike u BiH, treba krenuti drugim putem”.

“Treba sve ove teme staviti u jednu širu sliku kako bi razumijeli što se dogodilo i ocjenjivali držanje i odluke pojedinih aktera. Hrvatsko-bošnjački rat treba gledati u širem kontekstu rata za jugoslavensko naslijeđe. Taj rat je povela srpska politika u sprezi s JNA i to je ono što kolokvijalno nazivamo srpska agresija na Hrvatsku i na BiH. Svi ostali akteri i njihove politike predstavljaju jednu vrstu reaktivne politike i odgovora, više ili manje uspješnoga, na tu temeljnu stvarnost u kojem je bošnjačka strana u objektivno najslabijem strateškom i državno-političkom položaju”, rekao je Hasanbegović.

Upravo se čita:  Napukao je Pelješki most, traži se hitan pregled

On je dodao da se sada pojavljuju bizarne konstrukcije koje na tezu o tzv. hrvatskoj agresiji na BiH, postavljaju tezu da se, s obzirom na unutarnju strukturu BiH, uopće ne može govoriti o agresiji na BiH.

“Pa se tako pojavljuju teze da je RS legalna tvorevina od samog početka i da ona nije sredstvo velikosrpske politike. Treći element je držanje međunarodne zajednice, koja je svim svojim mirovnim planovima na neki način prihvaćala tezu o etničkoj podjeli BiH kao jedini trajan temelj za rješenje, i time objektivno poticala one aktere da djeluju u tom smjeru ili da na krivi način krivo iščitavaju politike te iste politike međunarodne zajednice”, rekao je Hasanbegović.

Po njegovom mišljenju, Tuđman je uoči rata vjerovao da je jedno od najpoželjnijih rješenja neka vrsta podjele BiH i o tome je javno govorio “kao o opravdanim težnjama Srbije”. Međutim, Hasanbegović je ustvrdio i da je “Tuđman bio državnik s instinktom za stvarnost, prilagodbu toj stvarnosti i prihvatio je državnu nezavisnost BiH kao realno rješenje”.

Ivo Lučić, autor knjige “Uzroci rata” u kojoj analizira stanje u BiH od 1980. do početka rata 1992., naglasio je da je Hasanbegović spomenuo “apsurdnu tezu da je RS legitimna, no kada bi se vratili u prošlost, možemo se pitati je li Socijalistička Republika BiH isto sredstvo velikosrpske politike”.

Lučić je postavio tezu da su u Jugoslaviji bile tri republike u kojima su Srbi bili konstitutivni, u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

“Oni su tom konstitutivnošću stvorili jednu strukturu koja je kasnije njima omogućivala ponašanje devedesetih”, istakao je Lučić i dodao da “osnovni uzroci političkih sukoba i rata u BiH su u nestvarnom političkom konstruktu koji devedesetih nije mogao izdržati demokratsku provjeru”.

Lučić smatra da je “Franjo Tuđman jedan od najoklevetanijih ljudi u Europi”.

“Tuđman je nudio rješenje za BiH. Kada je on govorio da bi se bilo dobro dogovoriti sa Srbima i omogućiti njihove težnje i zahtjeve, njegove su namjere bile u sprječavanju rata i krvoprolića. Nije ga se poslušalo i nije se pristalo na unutarnje razgraničenje i kantonizaciju BiH i onda se dogodio rat i krvoproliće. Podjela je danas puno dublja nego što bi po njegovim prijedlozima ’90 i ’91”, rekao je Lučić i naglasio da danas povjesničari barataju s tračevima kao pravim argumentima, a potiskuju službenu politiku Franje Tuđmana koji je dao podršku referendumu za nezavisnost BiH. Lučić je to nazvao licem Tuđmanove politike, a sve ostalo naličjem.

-Može li se biti Hrvat u Sarajevu-

Mladen Ančić smatra da je Haški tribunal, zajedno s visokim predstavnikom u BiH, odmetnuta institucija međunarodnog poretka, „jer nitko nema nadzora nad onim što rade“.

„Primarni interes, od kada je Tuđman dobio izbore, bila je da BiH ne ostane dio Jugoslavije. Nije HDZ, SDA i SDS podijelio BiH, oni su pobijedili na izborima zato što je to bilo podijeljeno društvo. Sve se znalo, BiH je ’92 već bila podijeljena. Najrealističnija politika je bila ona koju je vodio Franjo Tuđman. Da, postoje granice i njih se moramo držati i unutar njih stvari možemo uređivati kako nam odgovara. Republika Srpska je legitimizirana mirovnim sporazumom, to je stvarnost. Što se tiče Federacije tu je prisutan jedan sasvim drugi način rada“, rekao je Ančić.

Upravo se čita:  U banci dogovorila kredit i kamate, a onda je uslijedio potpuni cirkus: ‘Gospođo, pa Vi imate dijabetes‘

On je odgovorio i na pitanje Raspudića da li su Armija RBiH i Alija Izetbegović bili predstavnici državnosti BiH.

„To je rezultat različitih interesa. Živio sam u Sarajevu do ’93 i u lokalnom govoru se jasno govorilo da Bošnjaci imaju tapiju (katastarski papir za zemlju) i ta vlast se predstavljala kao BiH, ali to nije bila realnost jer je ta vlast kontrolirala samo 15% teritorija. Statistički gledano, ta vlast je doslovno bila muslimanska vlast, u tom trenutku nije bila bošnjačka. Ljudi su vas u svakom susretu uvjeravali da ne možete biti Hrvat u Sarajevu i danas je to problem. I danas vas čvrsto uvjeravaju da ne možete biti Hrvat rođen u BiH. Iz toga su proizašli golemi problemi. Dakle, BiH je disfunkcionalna država ’92. i popucala je po šavovima te nema ni jednog elementa koji kontrorila cijelu državu. A posljedica je duboka podjeljenost u društvu“, rekao je Ančić.

Mate Granić je na pitanje „zašto je rasformirana BiH i jesu li Hrvati u BiH žrtvovani i prevarani“, odgovorio da je „1993. Hrvatska izgubila status žrtve koju je imala u ratu u Hrvatskoj.“

„Izgubila je i podršku Njemačke i bila milimetar do dobivanja sankcija. U tom slučaju ne bi bilo ni Hrvata u BiH, ali ni sama Hrvatska ne bi opstala. Slažem se potpuno s analizama prethodnika, ali postoji i još nešto, a to je provedba politike. Tuđman povjesničar je jedno, a državnik nešto drugo. Bio je pragmatičar i vjerni saveznik SAD u provedbi mira. U tom trenutku bilo je najvažnije zaustaviti sukob Hrvata i Bošnjaka jer je on prijetio opstanku Hrvatske, ali da Hrvatska izgubi bilo kakvog prijatelja u svijetu. Na prvom sastanku s Medeleine Albright ona mi je hladno pročitala dvadesetak točaka što se to od Hrvatske očekuje i šta nam prigovaraju. Moj zaključak je bio da su Hrvati najveće žrtve u tom trenutku, a glavni cilj je bio zaustaviti rat Bošnjaka i Hrvata i to je bio cilj Washingtonskog sporazuma što je postignuto, a zaključak je bio da se to sprovede ne cijelo područje BiH. Hrvati se nisu najbolje snašli u korištenju svih elementa onoga što im je dao Washingtonski sporazum. Svašta se moglo dogovoriti i dobiti, ali pola od toga se nije ostvarilo“, rekao je Granić koji je nekoliko puta naglasio važnost politike SAD-a u kreiranju mira u BiH.

Bivši šef hrvatske diplomatije ustvrdio je kako „ni danas bez Amerike nema mira u BiH“, te rekao da su Amerikanci podržali Splitsku deklaraciju i aktivno djelovanje Hrvatske vojske u BiH.

Upravo se čita:  U bajaderi pronađeni crvi, oglasio se Kraš: Moguće da lješnjak nije bio dovoljno termički obrađen

-Amerikanci su zaustavili napredovanje Armije i HVO-a ka Banjoj Luci-

„Kada je Hrvatska vojska došla 23 kilometra pred Banju Luku, zajedno s Armijom BiH i HVO-om, onda me nazvao Warren Christopfer i 45 minuta me uvjeravao da kažem predsjedniku da stanemo. Banja Luka je bila u rasulu i mi smo sve kontrolirali, a on je rekao da će 350 tisuća Srba otići u Srbiju i 150 tisuća u Istočnu Slavoniju i Baranju i da će ih onda NATO avioni štititi. Onda je Holbrooke zvao predsjednika i on je dao naredbu da stanemo. Tuđman nije mogao ništa drugo napraviti i povukao je jedini mogući državnički potez. Peter Galbraith kaže danas da je to bila pogreška“, objasnio je Granić.

Zlatko Hasanbegović je replicirao Ančiću i Lučiću rekavši da rat nije „posljedica podijeljenog društva jer se time zaboravlja notorna činjenica – rat je počeo zbog provedbe velikosrpske politike sa sjedištem u Beogradu. Pustimo ZAVNOH i ostale trice, imamo referendum stanovništva koji je u BiH proveden, znamo s kojim rezultatom. Vlast u BiH se nije raspala. Sve ključne ustanove koje su stajale u temeljima legitimiteta BiH su i dalje egzistirale, na 5% ili 10% područja, za UN ta, po vašem mišljenju, nepostojeća BiH je bila legitimna tvorevina i njezin predstavnik je sjedio u UN-u. U krajnjoj liniji taj legitimitet nije mogla ignorirati ni vlast Herceg-Bosne, za razliku od RS. Za Republiku Hrvatsku BiH je bila legitimna. Ako nešto ne postoji, zašto je veleposlanik te iste republike sjedio u Zagrebu“, kontrirao je Hasanbegović.

U nastavku rasprave Ivo Lučić je rekao da „u BiH nisu bile samo tri zaraćene strane, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, nego je tu bila i međunarodna zajednica kao četvrta“.

„Ako su Bošnjaci bili najveće žrtve, ne znači da nisu odgovorni za rat“, zaključio je Lučić.

-Moguće posljedice presude u slučaju “Prlić i drugi”-

Haško tužiteljstvo bivše čelnike Herceg-Bosne, premijera Jadranka Prlića, ministra obrane Brunu Stojića i zapovjednike Glavnog stožera HVO-a generala Milivoja Petkovića i Slobodana Praljka, zapovjednika vojne policije HVO-a Valentina Ćorića te načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića, optužuje za „zločine počinjene u sklopu udruženoga zločinačkog pothvata, predvođenog bivšim hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom, čiji je cilj bilo etničko čišćenje područja Herceg-Bosne, koje su htjeli pripojiti Hrvatskoj radi stvaranja velike Hrvatske“.

Moguću presudu Lučić je komentirao citirajući tezu jednog od optuženih: „Vjerujem da ću dobiti doživotni zatvor, a da ću biti potpuno oslobođen.“

„I jedno i drugo je moguće, ljudi su realni i znaju kako se tamo sudi“, rekao je Lučić.

Na temu presude “šestorici” Hasanbegović je ustvrdio da je „ona napisana, ali da se čeka pogodan trenutak“.

Mladen Ančić smatra da će presuda šestorici Hrvata biti prvostupanjska i na nju će sigurno biti uložena žalba.

„Presuda neće imati gotovo nikakvog utjecaja na BiH, jer tamo ništa ne može učiniti veću štetu od one što je već učinjena”, rekao je Ančić.

(Anadolija)

Interesantno za vas

Izdvajamo

Izdvajamo

Kilogram bureka do 20 KM, sirnica i po 18 KM: Ovo su cijene pita u sarajevskim buregdžinicama

Povećanje cijena namirnica uvjetovalo je i povećanje cijena bureka i pita u sarajevskim buregdžinicama, a kako bi ustanovili kakvo...

Još vijesti za vas