Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine igrat će sredinom juna mjeseca utakmice baraža za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2017. godine. Protivnik našoj reprezentaciji na putu do drugog plasmana na SP u historiji je Švedska.
Nakon što smo prošle godine propustili da izborimo plasman na EP, jedan manji broj navijača i novinara tražio je odlazak selektora Dragana Markovića, koji je na kraju, ipak, ostao na klupi. U ovom tekstu donosimo osam razloga zašto bi Dragan Marković tebao ostati selektor BiH čak i u slučaju da naša reprezentacija ispadne od Švedske.
Atmosfera u i oko reprezentacije
Dolaskom Dragana Markovića na klupu našeg nacionalnog tima skoro potpuno su nestale sve one trzavice koje su u repezentaciji vladale prije njegovog dolaska. U prethodnom periodu bili smo svjedoci da su mnogi igrači uslovljavali svoje igranje za reprezentaciju određenim uslovima ili minutažom provedenom na paketu. Marković je svojim autoritetom uspio donijeti mir u reprezentaciju, tako da je danas svakom igraču čast biti dio državnog tima, pa makar većinu vemena provodio i na klupi za rezervne igrače. Istina, i za vrijeme Markovićevog mandata bilo je pojedinačnih slučajeva nezadovoljstva igrača poput Toromanovića, Vražalića, ali je Marković znao smiriti situaciju koja nije nikako utjecala na atmosferu i rezultat repezentacije.
Podrška javnosti
Nakon neodlaska na EP u Poljskoj u februaru ove godine, odnosno nakon završetka kvalifikacija prošle godine, pojavio se jedan manji broj novinara i navijača koji su bili nezadovoljni i tražili su odlazak selektora Markovića. Međutim, čelni ljudi u savezu su poslušali glas većine i zadržali su ga na klupi što je rezultiralo još jednim plasmanom u baraž. Rezultati i igre repezentacije u kvalifikacijama pokazali su da je ona manjina koja je prošle godine tražila Markovićev odlazak s razlogom bila manjina. Većina javnosti je stala uz Markovića što se na kraju pokazalo kao ispravno rješenje.
Prokletstvo baraža
Dragan Marković je napokon uspio skinuti to prokletsvo neuspjeha u baražima koje su imale sve prethodne generacije i selektori. Mali milion puta je rukometna reprezentacije uspješno završavala prvi dio kvalifikacija i zastajala u baražima za plasman na jedno veliko takmičenje. Imali smo prije Markovića mnogo većih i poznatijih trenerskih imena poput Hasanefendića, Arslanagića, Demirovića, ali nijedan od njih nas nije uspio odvesti na veliko takmičenje. Igrači su imali veliku psihološku barijeru u glavi i jednostavno strah od igranja baraža, sve dok na klupu nije došao Dragan Marković koj nas je odveo na SP u Kataru prije dvije godine. Danas igrači nemaju taj pritisak.
Šansa mladima
Za razliku od prethodnih selektora, koji su mlade igrače pozivali u reprezentaciju samo da popune broj igrača u zapisniku i da dodaju peškire starijim igračima, Marković nije imao straha da u vatru gurne golobrade mladiće sa tek navršenih 20 godina. Takav rizik mu se isplatio, pa danas igru reprezentacije nose uglavnom igrači pred kojima je još mnogo godina zajedničkog igranja. Mnogi od njih tek imaju po 24, 25 godina, a djeluje kao da su tu cijelu vječnost. Malinović, Panić, Burić, Ovčina, Vranješ bili su tek mladići iz domaće lige za koje su čuli samo „rukometni bolesnici“, a danas su glavni igrači reprezentacije.
Bezbolni odlazak zvijezda
Iz reprezentacije su, tako reći, preko noći nestale neke dojučerašnje zvijezde poput Toromanovića, Vražalića, Harmandića, odnosno igrači bez kojih se nije mogla zamisliti igra reprezentacije. Dragan Marković je svojim radom i odnosom prema igračima u reprezentaciji najzaslužniji što se njihov odlazak skoro nije ni osjetio, te što nije došlo do narušavanja odnosa među igačima uprkos činjenici da neki nisu bili baš najsretniji takvim razvojem situacije.
Rotacija igrača
Većina velikih repezentacija u svojim redovima ima svjetske zvijezde koje, jednostavno, moraju biti na parketu, bez obzira u kakvoj formi bili, odnosno igrače za koje se smatra da su nezamjenjivi. Reprezentacija BiH ne spada u tu kategoriju. Mi smo selekcija sa 10 do 12 igrača podjednake kvalitete, pa rotacija igrača i ravnomjerna raspodjela minutaže kako bi svaki od njih bio zadovoljan predstavlja možda i najteži trenerski zadatak. Takav posao bio bi težak zadatak i za najveće trenerske face u svijetu rukometa, ali za Markovića, očito, ne predstavlja neki problem. Njegova olakotna okolnost je što na okupu ima grupu sjajnih ljudi, ali ipak najveće zasluge što u repezentaciji nema nezadovoljnih igrača minutažom pripadaju Markoviću.
Ljudski kvaliteti
Dragan Marković je od prvog dana svog selektorskog mandata pokazao da se radi o ljudskoj veličini. Odmah je uspostavio sjajan odnos s navijačima i novinarima, uvijek je bio otvoren za intervjue i izjave svim medijima. Nije pravio razliku na velike i male medije, kao što se to, prema svjedočenjima novinara koji prate fudbalsku reprezentaciju, tamo radi. Markoviću je bilo svjedeno radi li se o vodećem mediju u zemlji ili nekom lokalnom portalu. Uvijek je bio na raspolaganju navijačima za slikanje, zbog čega je rado bio viđen gost u svim gradovima širom države. To je na kraju i presudilo da većina javnosti stane na njegovu stranu kada je došao u pitanje ostanak na klupi nakon prošlogodišnjeg neuspjeha u kvalifikacijama.
Budućnost tima
Možda i najveći razlog za Markovićev ostanak na klupi bez obzira na rezultat dvomeča protiv Švedske, a uostalom nije ni sramota izgubiti od rukometne velesile, jeste budućnost ove selekcije igrača. Izuzev dvojice, trojice starijih igrača u repezentaciji, ostali se nalaze u najboljim igračkim godinama ili na samom početku karijere. Većinu tih igrača u reprezentaciju je uveo upravo Marković. Radi se o sjajnoj grupi igrača koji imaju i volju i kvalitet da u budućnosti ostvare neki sjajan rezultat, a ko bi dugi mogao predvoditi ih do uspjeha ako ne čovjek koji je učestvovao direktno u pravljenju ove reprezentacije. Zato Dragan Marković, bez obzira na rezultat protiv Švedske treba ostati selektor reprezentacije.