U eri Instagrama i mobilnih telefona sa moćnim kamerama koje nam omogućavaju da slikamo svaki momenat naših života u djeliću sekunde, vrijedi podsjetiti se fotografije od koje je sve počelo. Njeno nastajanje trajalo je osam sati, i uskoro slavi 200. rođendan.
Ne postoji osjećaj koji može da se uporedi sa posmatranjem historije sopstvenim očima. Posmatrati ono što je nekada davno postojalo, onako kako je tada bilo, privilegija je života u modernoj eri u kojoj je samo pitanje vremena kada ćemo razviti tehnologiju koja će nam omogućiti da uđemo u fotografiju, umjesto dosadašnjeg pukog gledanja.
Ocem fotografije obično se smatra Luj Dager, koji ju je prvi učinio praktičnom pomoću svoje dagerotipije, ali prvi svjetski fotograf i istinski pionir zapravo je bio njegov partner Žozef Nisefor Nijeps.
On je bio “džentlmenski naučnik”, kakvih je početkom 19. stoljeća bilo mnogo u Evropi. Amaterski mislioci, finansijski nezavisni, sa dosta slobodnog vremena i razvijenom radoznalošću donijeli su nam mnogo bitnih otkrića: Faradejev generator, Mendelovu genetiku, pa čak i Darvinovu evoluciju.
Nieps se, zajedno sa svojim starijim bratom Klodom, bavio pronalazaštvom, pa čak izumio i prvi motor sa unutrašnjim sagorevanjem na svijetu, ali je posebnu ljubav ipak gajio ka stvaranju slika pomoću kamere obskure.
Fotografija o kojoj danas pišemo nastala je 1826. godine i proces njene tvorbe trajao je osam sati, tokom kojih je sunce prelazilo put od istoka ka zapadu osvjetljavajući tako obje strane nadvorja. Zove se “Pogled sa prozora u Le Grasu”, a na njoj možete da vidite prizor krova i okoline sa Nijepsovog istoimenog imanja u Francuskoj.
U pitanju je prva uspješna trajna fotografija.
Za njen nastanak Nijeps je koristio kameru obskuru fokusiranu na kalajnu ploču dimenzije 20 x 25 centimetara, premazanu takozvanim sirijskim asfaltom. Asfaltna smjesa se pri izloženosti svjetlosti stvrdnjavala, dok je neeksponirane dijelove naknadno sprao sa ploče mješavinom lavandinog ulja i bijelog petroleja.
Nijeps nikada nije bio nagrađen za svoj doprinos napretku čovječanstva. 1829. se udružio sa Dagerom koji je poslije njegove smrti četiri godine kasnije nastavio da razvija tehnologiju i nazvao je dagerotipija. Nijepsov sin se borio za priznanje djela svoga oca, ali bezuspješno.
Priznanje je stiglo tek vijek i pol kasnije. Bolje ikad nego nikad, ako nas pitate. Iako to samom Niepsu ništa ne znači.