Prevareni par, javio se redakciji portala Crna-Hronika.info i zatražio objavu njihove neugodne situacije koju su doživjeli na radnom mjestu u Dortmundu. Pismo prenosimo u cjelosti:
“Otišli smo prije 15 dana ja i djevojka kao par raditi kao ispomoć u kuhinji. Restoran drže vlasnici iz Bosne, bračni par K. i M. K.. Lako smo se dogovorili za posao sa njima. Po dogovoru trebali smo imati mjesečnu zaradu od 1000 eura, smještaj i hranu. Po dolasku na mjesto rada zatekli smo stvarno ok i uredan smještaj s čim smo bili zadovoljni. Po dolasku odmah je dogovor bio prekršen jer nam je rečeno da ćemo osim u kuhinji raditi i druge poslove kao što su čišćenje, unošenje robe u skladište, itd.
Na što smo pristali vjerujući da je tako najbolje za nas, pošto smo došli iz daleka i došli smo da zaradimo. Kada smo počeli s radom krenulo je psihičko maltretiranje. Glavna (i jedina) kuharica uz konstantnu galamu, vređanje i mobing provodila je te radne dane koje smo tu bili. Ona je vlasnica M.K.. Bilo je dana kada zbog količine posla nismo stizali ni jesti do završetka posla, a to je obično bilo iza 23h. U zadnju nedjelju ta “šefica” dolazi ko po običaju nadrkana na posao i kreće iživljavanje na nama. Djevojku naziva “čmolja” a mene da nisam normalan i riječima “gubite mi se s očiju” izbacuje nas iz kuhinje. Tada smo se spremili i odlučili napustiti posao i vratiti se kući za Bosnu. Uredno sam od nje i njenog muža zatražio da nam isplate onoliko koliko smo radili na što je ona rekla “ne i ponovila “da vas moje oči ovdje nisu vidjele”. Napustili smo stan sa samo 50 eura u novčaniku, u stranoj zemlji bez znanja jezika, i 1700km daleko od kuće. Uz pomoć momaka koji su u blizini držali pizzeriju uspjeli smo kontaktirati rodbinu u Bosni koja je nakon toga kontaktirala našu familiju i prijatelje po Njemačkoj. Uz pomoć jednog Njemca s kojim smo se nekako sporazumjeli na engleskom uspjeli smo doći do stanice u gradu Dortmundu gdje smo i noćili u holu stanice. Ujutro smo trebali da se prebacimo do Ulma, gdje nas je čekala moja rodica. Prevoznik Kantić čijim se vozačima ovim putem puno zahvaljujem uzeo nas je povući do Ulma bez plaćanja karte do dolaska tu. Korektno su nas ponudili kafom, hranom i pokušavali nas utješiti. Ja im se ovim putem od srca zahvaljujem. Uspjeli smo vratiti se za Bosnu, naši poznanici i prijatelji kontaktirali su navedenog K. K. da vide u čemu je problem i da nam isplati barem ono što smo radili, a njegov odgovor na sve je da nas ne poznaje, da nikada kod njega nismo radili i prijeti policijom. U međuvremenu je izbrisao FB profil i Viber. Moje upozorenje svima da ni za živu glavu ne javljaju se na njihov oglas, jer će 100% tražiti nove žrtve. Ako ste hljeba željni nemojte ići jer ćete proživjeti pravu patnju i agoniju. Eto nadam se da će naša priča pomoći barem nekom da ne nasjedne kao mi.”