U sarajevskom naselju Soukbunar u hladnoj i ruševnoj kući bez struje, vode, kupatila i bilo kakvih normalnih uvjeta za život stanuje porodica Herco. Salem, Zada i njihov 18-mjesečni sin Enes željni su svega, a nerijetko jedan hljeb jedu po sedam dana.
Prije par dana odnjeli smo pomoć jednoj ženi i ona meni kaže “Elvire, možete li ovo odnjeti jednoj drugoj porodici, njima je potrebnije”. Kada vam to kaže žena gdje znate da i ona izuzetno teško živi i da je i njoj pomoć neophodna, onda znate da je stvarno težak slučaj u pitanju.
I tako smo jučer posjetili prvi put naše sugrađane, naše komšije, ljude koji ne žive kilometrima daleko već koji su tu blizu, tu odmah iznad Skenderije, tu na Soukbunaru.Posjetili smo ljude koji su 7 dana jeli samo jedan hljeb, ljude koji svoju dijete od 18 mjeseci hrane tako što mute vodu i brašno. Posjetili smo ljude koji su iscjepali ormar da bi se ugrijali, isto kao što smo cijepali u ratu s tim da je u ratu bilo lakše jer svi smo bili u istom belaju, svi smo jeli isti Ikar, svi smo čekali u istom redu za vodu, a ovo danas, šta je ovo danas? Ja ne znam, možda ima neko ko zna ali ja ne znam!
Na slikama vidite ženu koja od sedme godine ima problema sa kukom, ima kraću nogu 3cm, vidite čovjeka koji je imao 2 infarkta i koji je srčani bolesnik, vidite malog bebaća, malog Enesa, dijete koje je većinu vremena u skafanderu u kući jer je nenormalna zma(jučer se nismo mogli zadržati ni 10 mninuta zbog hladnoće, a danas zahvaljujući iscjepanom ormaru, mogli smo i sjediti pola sata, iako su moje prijateljice rekle da su im se noge zaledile). Na slikama takodjer vidite i ljude koji nemaju vode u kući, nemaju sudoper, nemaju kupatilo, ljude koji se ljeti kupaju u vanjskom wc-u, a zimi na sred dnevnog boravka gdje ima par pločica, ljude koji nemaju bojler već griju vodu na šporetu, ljude koji imaju primanja 260 maraka, a od toga plaćaju kredit 80 maraka i ne, nije to kredit ni za auto ni za kuću ni za motor, to je kredit za drva i ćumur koji im je trajao par mjeseci i sada moraju godinu dana otplaćivati taj ogrjev i ziviti sa 180 maraka mjesečno i onda se ja zapitam kako majku mu, kako?
Kako su ti ljudi toliko jaki pa mogu da izdrže sve to, da gledaju svoje dijete svaki dan crvenog nosa od zime i da nemaju čime da ga nahrane. Samo mogu reći svaka vam čast familijo Herco, svaka vam čast. Mi smo im odnjeli hrane koja im može biti neko vrijeme, a ovaj album je ujedno i apel za pomoć ovoj porodici kojoj je pomoć stvarno neophodna osim ako nećemo da za godinu dana malom Enesu skupljamo pare za liječenje jer u onakvim uslovima dijete se mora razboliti i tada će biti kasno. Šta reći, I OVO JE BOSNA!!!
Danas su Tarik i Aida I. iz Pomozi.ba otišli i odnjeli nekoliko vreća briketa malom Enesu i njegovim roditeljima. To je samo za prvu pomoć da imaju, kako više ne bi bili primorani da cijepaju ormare. Uskoro ćemo im isporučiti drva a svi oni koji hoće da nešto donesu za ovu porodicu mogu to učiniti u našim prostorijama u Robotu Hrasno na drugom spratu ili direktno otići sa našim članovima na lokaciju. Još jedna stvar, mali Enes je pao jutros niz one strme stepenice ali kao što vidite na slici dobro je, malo je razbio nosić ali nije bilo težih posljedica hvala Bogu.
Svi koji žele pomoći supružnicima Herco i malenom Enesu, mogu pozvati Zadu na broj 061 011 295 ili se obratiti Fondaciji Pomozi.ba.
Uplate se mogu izvršiti na račun:
Raiffeisen banka
1613000018222766
na ime Salem Herco
(Pomozi.ba)