Prema procjenama poslovne zajednice u Republici Srpskoj, povećanjem minimalne plate za 50 posto, sa 700 na 1.050 KM bilo bi ugroženo oko 30.000 radnih mjesta što može dovesti do drastičnog rasta troškova po osnovu osiguranja za vrijeme nezaposlenosti.
Primjera radi, ako bi 30.000 ljudi ostalo bez posla, obaveza države je da im obezbjedi primanja koja ne smiju biti niža od 80 posto od najniže plate u Republici Srpskoj. U slučaju minimalne plate od 1.050 KM to će iznositi 840 KM, a ta novčana naknada se isplaćuje u trajanju od jednog do 24 mjeseca u zavisnosti od dužine radnog staža.
Onaj ko ostane bez posla i ima godinu staža dobiće pomoć mjesec dana. Od jednu do dvije godine staža, dva mjeseca pomoći, od dvije do pet staža, tri mjeseca pomoći, od pet do deset godina, šest mjeseci pomoći, od devet do 20 godina, devet mjeseci pomoći. Onaj ko ima 20 do 30 godina staža pomoć će dobiti 12 mjeseci, od 30 do 35 godina, imaće pomoć od 18 mjeseci dok će onaj ko je ostao bez posla, a ima više od 35 godina staža imati pomoć od dvije godine.
Ako pretpostavimo da će država morati plaćati samo tri mjeseca za 30.000 radnika, to će ih koštati najmanje 75,6 miliona KM bez pripadajućih poreza i doprinosa na te isplate. Ako bi recimo godinu dana plaćali tu naknadu po osnovu osiguranja za vrijeme nezaposlenosti, to bi državu koštalo čak 302,4 miliona KM bez poreza i doprinosa.