Iako je nedavno objavljeno kinesko istraživanje povezalo redovno konzumiranje ljute hrane s dugovječnosti kao i s manjim izgledima oboljenja od raka, te srčanih i dišnih bolesti, hrvatski stručnjaci i sami naglašavaju pozitivne učinke takve hrane, no smatraju kako tek studije na drugim populacijama mogu potvrditi te zaključke.
U istraživanju objavljenom u britanskom časopisu British Medical Journal (BMJ) sudjelovalo je 500.000 ljudi u Kini, a postavljeno im je pitanje koliko često jedu ljutu hranu. Sudionici su bili u dobi od 30 do 79 godina kada je istraživanje započelo, a istraživači su ih pratili oko sedam godina, periodu u kojem je umrlo 20.000 sudionika.
Uspoređujući ispitanike koji su jeli jedanput ili dvaput tjedno začinjenu hranu s onima koji su je jeli manje od jedanput tjedno, istraživači su otkrili da su ljudi u studiji koji su je jeli češće imali 10 posto manje šanse da umru u toku istraživanja.
U usporedbi s onima koji su ljutu hranu jeli manje od jedanput tjedno, sudionici koji su začinjenu hranu jeli tri ili više puta tjedno imali su 14 posto manje šanse da umru u toku istraživanja.
Istraživači su zamolili sudionike da navedu tipove začina koje obično koriste, odnosno da biraju između svježe čili paprike, sušene čili paprike, čili umaka i čili ulja. Svježe i sušene čili papričice bile su najčešće konzumirane među onima koji su jeli ljutu hranu barem jedanput tjedno.
Krešimir Luetić, internist-gastroenterolog u KB Sveti Duh, ističe da je velika kineska epidemiološka studija prva takva studija koja analizira povezanost dnevne konzumacije ljute hrane i mortaliteta.
“Studija je pokazala povezanost uzimanja ljute hrane s manjom ukupnom i specifičnom smrtnosti za uzroke kao što su karcinom, ishemična bolest srca i plućne bolesti, no zbog svoje opservacijske naravi ovom studijom nije moguće učiniti uzročno zaključivanje”, istaknuo je Luetić za Hinu.
Napomenuo je da su potrebne i daljnje studije na drugim populacijama kako bi se potvrdili njihovi zaključci.
Za više sastojaka u ljutim namirnicama u brojnim je studijama dokazan antioksidativan i antiinflamatorni učinak. U zadnje vrijeme sve je više studija koje pokušavaju dokazati antikancerogeni učinak ljute hrane.
Poznato je, navodi Luetić, da određene zemlje imaju znatno manji broj novooboljelih od karcinoma od razvijenih zapadnih zemalja, pa je tako primjerice u SAD-u incidencija raka debelog crijeva više od 300 slučajeva na milijun stanovnika, dok je u Indiji taj broj manji od 40 na milijun stanovnika.
“Nije sasvim poznato zašto je toliko manji broj oboljelih u Indiji, ali smatra se da bi velika konzumacija ljute hrane mogla doprinositi tomu”, kaže Luetić.
Ističe da je za više sastojaka ljutih paprika, luka, papra, pretkliničkim studijama dokazan pozitivan učinak na ljudsko zdravlje, prvenstveno u svojstvu protuupalnog i antioksidativnog djelovanja, antibakterijskog učinka, zatim bolje regulacije šećera u krvi, redukcije tjelesne težine, smanjenja apetita, bolje regulacije tlaka i slično.
Što se tiče štetnih učinaka konzumiranja ljute hrane, pokazano je pogoršanje gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB) čiji su najčešći simptomi žgaravica i vraćanje želučanog sadržaja u jednjak i usnu šupljinu, nekih bolesti grla i ždrijela te nekih kožnih bolesti nakon konzumacije ljute hrane.
Glede čira na želucu, odnosno peptičkog vrijed, Luetić kaže da nije točno da ljuta hrana dovodi do stvaranja čira.
“Ljuta hrana ne dovodi do stvaranja čira na želucu ili dvanaestercu, dapače, za neke je sastojke iz ljutih namirnica dokazani antiulkusni učinak. No, s druge strane konzumacija ljute hrane može pogoršati simptome već postojećeg peptičkog vrijeda (otvorena rana ili ozljeda zaštitnog sloja i sluznice na želucu, dvanaesniku ili jednjaku)”, naglasio je.
Istu stvar naglašava i Darija Vranešić Bender, klinički nutricionist u KBC Zagreb koja je za Hinu istaknula da, iako je uvriježen stav da ljute papričice ili chilli nisu preporučljive kod dispepsije (osjećaja boli ili neugode u gornjem dijelu trbušne šupljine), istraživanja pokazuju drugačije.
“Aktivna tvar iz ljutih papričica – kapsaicin – ima zaštitno djelovanje na sluznicu želuca. Čini se da kapsaicin ne stimulira nego inhibira lučenje želučane kiseline te potiče dotok krvi u mukozno tkivo želuca”, kazala je.
Ipak, Vranešić Bender naglašava da akutno izlaganje većim koncentracijama kapsaicina i chillija može pogoršati abdominalnu bol i osjećaj pečenja kod dispeptičnih bolesnika. S druge strane, kako ističe, kronični unos prirodnog chillija smanjuje tegobe gastritisa i refluksne bolesti, a slično pokazuju i epidemiološke studije budući da je učestalost ulkusa želuca značajno niža u populacijama koje konzumiraju veće količine chillija.
Vranešić Bender ističe da ne postoje službene preporuke o količini preporučenog unosa ljute hrane te napominje da je sklonost prema ljutom okusu individualna, uvelike uvjetovana podnebljem te kulturološkim i tradicijskim čimbenicima.
Navela je i primjer istraživanja Sveučilišta u Kaliforniji kojim su se rasvijetlila neka od “gorućih” pitanja kada je riječ o uživanju u ljutoj hrani. Istražena je priroda receptora kapsaicina – aktivne tvari porijeklom iz čili papričica i feferona odgovorne za ljuti okus ovoga povrća. Otkrili su da je ova tvar topljiva u mastima što objašnjava zašto žarenje u ustima ne možemo ugasiti čašom vode, ali si možemo pomoći žvakanjem korice kruha.
Znanstvenici kalifornijskog sveučilišta objasnili su i zašto su ljubitelji ljutog toliko otporni na konzumaciju feferona i druge ljute hrane. Naime, kontinuiranim izlaganjem kapsaicinu dolazi do odumiranja stanica koje sadrže receptore za ovu molekulu, kazala je Vranešić Bender.
Kapsaicin je, pojašnjava Vranešić Bender, specifična tvar i sastavni dio plodova roda Capsicum kojemu pripada paprika, a daje ljutinu plodovima. Kapsaicin ima ljekovito djelovanje jer djeluje antiseptički, a u probavnom sustavu spriječava razvoj bakterija truljenja i poboljšava probavu hrane draženjem sluzokože crijeva.
Kapsaicin se, ističe Vranešić Bender, istražuje u brojnim područjima te se polažu nade u primjenu kod artritisa, suvišnih kilograma, a najnovija istraživanja kapsaicin su povezala s nižim mortalitetom i dugovječnosti.
Navela je primjer istraživanja, objavljenog prije nekoliko godina u časopisu “Physiology & Behavior”, u kojem je ispitivan učinak jednog grama sušene i mljevene ljute paprike. Rezultati su, kazala je, pokazali kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju. Dodatno, otkriveno je i kako konzumacija crvene paprike utječe na smanjenje osjećaja gladi i želje za izrazito masnom, slanom i slatkom hranom, ali samo kod osoba koje nemaju naviku konzumirati crvenu papriku.
“Kod osoba koje redovito konzumiraju ljutu crvenu papriku, ona ne ostvaruje jednak učinak”, naglasila je.
Među savjetima koji se navode kako se rashladiti kada se živa u termometru popne toliko da se i u hladu počne topiti asfalt, je i onaj da se konzumira ljuta hrana jer konzumacija ljute hrane potiče znojenje, a znojenje pomaže rashladiti tijelo.
U većini zemalja Južne Amerike, u Indiji, na Tajlandu, područjima s visokim temperaturama, zastupljena je kuhinja s mnogo ljutih začina.
Spoznaja do koje su znanstvenici došli nakon što su godinama pokušavali otkriti razlog zašto ljudi jedu ljutu hranu unatoč visokim temperaturama je ta da se znojenjem nakon konzumacije ljute hrane ne povećava tjelesna temperatura.
Tijelo će se oznojiti, a znojenje pomaže rashladiti tijelo – koža je prirodno hladnija kada je mokra, a kako znoj isparava tako odvlači i vrućinu iz tijela.