Prije mjesec dana me počeo zavoditi oženjeni muškarac, koji ima djecu i stariji je od mene 18 godina.
Odbijala sam ga svim silama, upravo iz ova tri razloga, a ponajviše jer ima porodicu. Međutim,vremenom smo se počeli dopisivati, i on mi je priznao da mu je brak u raspadu, i da ima jos mnoštvo drugih problema.
Bilo mi je skroz bezveze, ali sam se vidjela sa njim, da bih mu pomogla i da bih mu bila podrška.
Može se reći da sam mu spasila brak, i da sam tu svaki kontakt prekinula sa njim. Možda sam se i ja malo zagrijala njega, jer se zaista trudio oko mene, ali zaista ne mogu biti takav gad i uništiti nečiju porodicu.
Ništa nije bilo između nas, bila sam mu samo rame za plakanje i neko kome se može olakšati. Jutros sam ga vidjela sa ženom, i drago mi je jako da sam ga bar malo urazumila i, to što njegova djeca nisu doživjeli ono što su mogli.