Danas na putovanje kakvo je umalo stajalo života Kay Longstaff možete otputiti već za 449 dolara, odaberete li unutarnju kabinu. Cijena se, doduše, penje do 2699 dolara odlučite li se počastiti kabinom s balkonom, no uzme li se u obzir kako su u cijenu aranžmana uključeni smještaj u kabini, puni pansion uz otvoreni bar s uslugom besplatnog točenja svih pića, osim alkoholnih i lučke pristojbe, ne može ih se nazvati drugačije nego pristupačnima
Piše: Petra Miočić (Express.hr)
Atmosfera oko subotnjeg pada 46-godišnje Britanke Kay Longstaff s palube kruzera Norwegian Star pomalo podsjeća na zaplet romana “Žena u kabini 10” britanske spisateljice Ruth Ware. U romanu se krstarenje iz snova (i nevjerojatna prilika za poslovni napredak) mlade novinarke Lo pretvori u putovanje iz pakla nakon što, pod utjecajem alkohola, postane slučajnom svjedokinjom pada u more žene iz susjedne kabine. Događaj neobičan sam po sebi kudikamo je neobičniji jer je susjedna kabina trebala biti prazna.
S druge strane, Loina sunarodnjakinja Kay vjerojatno bi voljela da se tog 18. kolovoza netko našao u susjednoj kabini dok je ona, petnaestak minuta prije ponoći, bezbrižno ispijala koktelčić u svojoj. Je li supijano stanje bilo uzrokom njezina pada preko ograde ili mu je, kako sad u potrazi za mrvicom slave tvrde neki članovi posade, kumovala nesretna ljubav – može se samo nagađati, no pravo je čudo što je putnica kruzera Norwegian Star u moru preživjela više od deset sati, do idućeg jutra, kad ju je pronašao ophodni brod Obalne straže “Cavtat” pod zapovjedništvom poručnika Lovre Oreškovića.
Sredovječna je Britanka i sama zaslužna za sretan završetak svoje drame jer se upornim pjevušenjem držala budnom, a vođena nagonom za preživljavanjem neprekidno se održavala na površini i neumorno mahala. Posada “Cavtata” tako ju je i uočila u lošinjskom akvatoriju, šezdesetak nautičkih milja udaljenu od obale, i potom prevezla do pulske bolnice. Iako je, srećom, prošla bez ozljeda, ova bivša stjuardesa Virgin Atlantica zasigurno nije, napuštajući svoj dom u španjolskoj regiji Costa del Sol, ovakvim zamišljala rasplet svog odmora.
Što bi, naposljetku, moglo poći po zlu na sedmodnevnom kružnom putovanju čija je polazišna točka u Veneciji, a posljednja prije zatvaranja kruga u Splitu? Putujete li morskom nemani koja može poslužiti kao smještajna jedinica za gotovo 2500 putnika i još 1000 članova posade, zaključak se nameće sam od sebe. Mnogo toga. Za osmišljavanje zapleta ne treba biti posebno nadaren pisac krimića. Dovoljno je samo prijaviti se za rad na kruzeru. Ili uplatiti putovanje.
Kao da je to jednostavno, pomislili biste i prije samo nekoliko godina. No kruzing turizam danas je dostupan gotovo svima. Pokazuju to i brojke od gotovo 1000 kruzera, koliko će ih se, prema predviđanjima, usidriti u hrvatskim lukama do kraja turističke sezone. Morskim su se lukama najavila njih 963, što je za 52 više od lanjskih 911. Najpopularnije su, kao i lani, splitska i dubrovačka luka, u kojoj je kruzing sezona počela još sredinom ožujka dolaskom 929 putnika s broda Viking Star.
No do kraja turističke sezone dubrovačke bi zidine moglo posjetiti gotovo 740.000 posjetitelja s 440 kruzera. Posjetiti ili zakrčiti?
U takvim je uvjetima nemoguće govoriti o održivom, pa i ikakvom drugom, osim stihijskom turizmu. Nepregledne rijeke ljudi u potrazi za brzom i po mogućnosti besplatnom zabavom scene sa zagrebačkog dočeka srebrnih nogometaša čine dubrovačkom svakodnevicom. A kruzerski gosti više nisu tako dobri potrošači.
“Kupuju, ali rijetko tko. Tu i tamo pokoji suvenirčić. Ne trebaju nama takvi gosti, mi želimo dobrog, kvalitetnoga gosta”, izjavila je nedavno u jednoj od središnjih informativnih emisija za komentar upitana dubrovačka prodavačica.
Putnici s kruzera potrebe za trošenjem u gradu nemaju jer na brodu imaju sve. Od punog pansiona, često s “all-inclusive” uslugom, pa do trgovina, suvenirnica, kozmetičkih, frizerskih i inih salona. Ponešto za svakoga. Osim za kasu gradova u koje pristaju. Jer davno su prošla ta vremena kad su, početkom ovog stoljeća, prvi gosti s u našim vodama dotad rijetko viđenih kruzera dočekivani u narodnim nošnjama, uz pjesmu i ples te kruh namočen u maslinovo ulje.
Davno su prošla i vremena kad je, šezdesetih godina, pojavom kompanije Norwegian Caribbean Line i uvođenjem cjelogodišnjih kružnih linija, kruzing turizam počeo zauzimati središnje mjesto u turističkoj industriji. Za ondašnja je kružna putovanja trebalo izdvojiti ponekad i cijelu godišnju plaću, bila su rezervirana za elitu, a ta je elita na vrhunski opremljenim brodovima bivala uslužena najkvalitetnijom uslugom, zabavljana od strane mahom najpoznatijih glazbenika toga vremena.
Brodovi za kružna putovanja ukinuli su razrede i ponudili “one class” uslugu. Putovanje kruzerom tad je bilo kao i posjedovanje skupog automobila: beskompromisno, ekskluzivno, nedostupno i, samim time, doživljaj par excellance. Putnici tih kruzera, imućni i spremni na trošenje, donosili su radost u svakoj luci u koju bi pristali, no svijet se u razdoblju od pedesetak godina poprilično promijenio. Automobili su, baš kao i letovi avionom, postali mnogo dostupniji, a njihov su primjer, održavanja konkurentnosti radi, morali slijediti i kruzeri.
Tako se danas na putovanje kakvo je umalo stajalo života Kay Longstaff možete otputiti već za 449 dolara, odaberete li unutarnju kabinu. Cijena se, doduše, penje do 2699 dolara odlučite li se počastiti kabinom s balkonom, no uzme li se u obzir kako su u cijenu aranžmana uključeni smještaj u kabini, puni pansion uz otvoreni bar s uslugom besplatnog točenja svih pića, osim alkoholnih i lučke pristojbe, ne može ih se nazvati drugačije nego pristupačnima. I posve je jasno zašto na kruzerima, kao i na putničkim brodovima za linearna putovanja, ponovno postoje kabinski razredi.
No oni strpljiviji među putnicima čak će i cijenu od petstotinjak dolara proglasiti pretjeranom. Gosti recidivisti, naime, za vjernost istoj kruzing kompaniji ostvaruju značajne popuste, a kabina se, pričekate li do samog početka putovanja, može dobiti već za stotinjak dolara! Ostane li, naravno, neka nepopunjena, što je u posljednje vrijeme, zbog povećane ponude i opale potražnje, čest slučaj. A prazna kabina je, kako kaže neslužbeni moto kruzerskog diva Carnivala, najskuplja kabina.
Prazna se kabina, ona s brojem 10, pokazala najskupljom i u slučaju Lo Blacklock. Netko ju je platio životom. Iako je drugi roman Ruth Ware, od čije se pojave na tržištu očekivalo mnogo, zaslužio jedva prolaznu ocjenu, vrlo dobro zadire u prljavštinu ispod šljaštećeg blještavila gornjih paluba i vrlo realistično prikazuje potpalubni svijet kojim, omeđeni zidovima bez oplata i pod umjetnim svjetlom prikladnijim za kakvu farmu pilića, vladaju posve drugi uvjeti života.
To je svijet kabinskog osoblja na kružnim putovanjima. Posebice onog nižerangiranog. To je, po mnogima, najveća cijena suvremenih, dostupnijih putovanja za elitu.
Poplava Walmart-putnika uzrokovala je, smatraju bivši radnici na kruzerima, osim nižih cijena što na sebe vežu niže plaće, i pad osjećaja za vrijednost i poštovanja što bi ga putnik trebao osjećati prema članovima osoblja.