Reisu-l-ulema je izrazio zabrinutost zbog bezidejnosti i sistemskog proizvođenja beznađa, što dovodi do obesmišljavanja temeljnih vrijednosti, upozoravajući da takvo stanje ne može donijeti dobro. Pozvao je vjernike da iskoriste dane ramazana, kako bi iz njih izašli kao oplemenjeni i bolji ljudi, i bili korisni sebi, svojoj zajednici i domovini, piše Stav. Uvaženi reisu-l-ulema, pred nama su dani odabranog mjeseca ramazana. Ramazan je prilika za duhovnu obnovu, ali i za preispitivanje vlastitog odnosa prema vjeri, porodici i društvu. Kako vjernici mogu iskoristiti ovaj mjesec da istinski ojačaju svoju duhovnost i prodube osjećaj odgovornosti prema zajednici?
– Naši dobri preci su ramazan dočekivali kao milost Božiju, period u kojem mogu steći dobra ovoga i budućeg svijeta. I mi se trudimo da već sada pripremamo sebe za ovaj blagoslovljeni mjesec.
Ramazan nas zbližava. Zbližava porodice, koje se u ovom užurbanom svijetu jedva susreću. Ramazan nam daje priliku da se, ako ništa, sretnemo sa bližnjima za iftarskom sofrom. On zbližava našu zajednicu i naš narod. Srećemo se više i češće na namazima, mukabelama, teravijama i iftarima. Mjesec je to u kojem jedni drugima praštamo i prelazimo jedni drugima preko loših postupaka.
Zbližava nas i sa našim komšijama, bez obzira na vjeru jer smo kao muslimani pozvani da u ovom mjesecu milosti pokažemo suosjećanje prema svima koji nas okružuju.
I možda ono najbitnije, ramazan nas zbližava sa Uzvišenim Stvoriteljem. Jer sve što vjernik čini od dobra sebi i drugima čini radi Njega Milostivog koji je ishodište svega.
Ove godine prvi dan ramazana pada na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Kako vjernici mogu povezati duhovnu obnovu sa odgovornošću prema domovini? Šta nam vjera može reći o očuvanju suvereniteta, slobode i zajedništva, i kako te vrijednosti možemo prenijeti na buduće generacije?
– Niko nije izgradio ni društvo ni državu bez izgrađenog pojedinca. Sve se u konačnici vraća na većinski stav koji mi kao članovi društva imamo. U jednoj predaji koja se bilježi u nekoliko klasičnih djela, a spominje se i kao hadis sa slabim lancem prenosilaca, kaže se “kakvi budete takvi će vam i vladati”. Zato je bitan odnos svakog od nas ne samo prema domovini nego svakom našem zajedničkom pitanju i problemu.
Opstanak Bosne i nas kao naroda najviše zavisi od našeg odnosa prema našoj domovini, narodu i zajednici. Niko nam ne može dati slobodu ni dostojanstvo ako ga mi ne želimo. Zato me plaši bezidejnost i sistematsko proizvođenje beznađa i obesmišljavanje svake vrijednosti u našem narodu i među građanima ove zemlje. To ne može donijeti dobro.
Islamska zajednica ovog ramazana stavlja poseban naglasak na solidarnost i natjecanje u dobru. Kako možemo motivirati mlade da aktivnije učestvuju u dobrotvornim i društveno korisnim aktivnostima i kako taj duh može doprinijeti društvu u cjelini?
– U posljednjih nekoliko mjeseci Islamska zajednica je počela posebne programe promocije volonterstva među mladima.
Mi rad za zajednicu nismo nazivali volonterizmom, to je za nas oduvijek bio hizmet zajednici i rad za opće dobro. Na njemu počivaju svi naši džemati. Sva snaga naše zajednice se crpi iz angažmana naših imama i njihovih džamatlija. Sada tragamo za načinima kako da te vrijednosti prenesemo na nove generacije.
Često se ističe da vjera pomaže ljudima da lakše podnesu životne krize. Kako islamski koncept sabura (strpljenja) i tevekula (oslanjanja na Boga) može pomoći vjernicima da se nose s nesigurnostima današnjeg vremena?
– Sve što vjera uči i sve njene vrijednosti u čovjekovom su interesu. Drugo je što čovjek, kako čitamo u Kur’anu, više voli ono što je prolazno, ono što je lažna sreća i što požuruje rezultate svojih djela. Vjera nas uči da su istinske vrijednosti one koje su trajne, i da su ljudi stvoreni za vječnost.
Zato živjeti u trenutku, kako nas uče new age ideologije, nije smisao čovjekovog postojanja. Smisao je živjeti za nešto veće od nas. Nije smisao života samo prividno i kratkoročno biti sretan, nego biti spreman na žrtvu kako bi se postigao veći cilj ovoga ili onoga svijeta. To je smisao strpljenja bez kojeg se ne može postići vječna sreća i zadovoljstvo.
Pogrešno je poimanje strpljenja kao trpljenja onoga što se može otkloniti i promijeniti. Nažalost, ima i takvih tumačenja i sabura i oslanjanja na Allaha koja su pogubna i valja nam ih napustiti.
Kako ocjenjujete trenutno stanje muslimana u svijetu, posebno u kontekstu situacije u Gazi i šireg geopolitičkog previranja? Gdje vidite mjesto i ulogu muslimana u Bosni i Hercegovini u takvom globalnom poretku?
– Nažalost, u Gazi su i muslimani i čitavo čovječanstvo pali na ispitu. Radikalni cionisti su pravdajući svoj zločin govorili kako u Gazi nema nevinih, a ja kažem kako nakon Gaze nema nevinih.
Muslimani u Bosni su mala zajednica, ali zbog onoga što smo preživjeli i zbog naše odlučnosti i hrabrosti da se suprotstavimo zlu militantnog nacionalizma, imamo posebnu simboličku težinu u muslimanskom svijetu i svijetu uopće. Zato imamo pravo i obavezu uvijek dići svoj glas kada se zlo, naročito zlo genocida i progona naroda sa njegove zemlje dešava bilo gdje u svijetu.
Svijet prolazi teško vrijeme urušavanja i ono malo međunarodnog prava i ponovnog povratka na vladavinu sile i sirove moći. Vjerujem da će ovo što se dešava otvoriti oči odgovornim i razumnim ljudima i da će se ovi opasni procesi zaustaviti dok još nije kasno.
Brojne su bolesti od kojih je oboljelo naše društvo, mnogi građani Bosne i Hercegovine gube povjerenje u institucije i političke lidere, podjele koje razaraju društvo čine dodatne izazove. Kakvo je Vaše mišljenje o stanju u kojem se nalazimo i u čemu vidite strategiju izlaska iz trenutne moralno-političke krize?
– Ja sam i ranije govorio o značaju očuvanja državnih institucija i povjerenja građana u njih. Bio sam optužen za pozivanje na rat jer sam rekao da moramo biti spremni i životima garantovati očuvanje institucija države i njene državotvornosti. Iza toga stojim i danas.
Ako se izgubi povjerenje u državu i njene institucije, mi smo na ivici sukoba. Vidjeli smo tokom agresije na Bosnu i Hercegovini kuda procesi idu kada se sruše državne institucije. Ljudi se tada počinju samoorganizovati i niko više ne upravlja procesima.
Čini se da Bošnjaci kao narod nemaju jasan dogovor o važnim pitanjima. “Crvena linija” je često spominjana, ali rijetko jasno određena. Kako Vi vidite ovaj problem i šta bi mogao biti put ka većem jedinstvu?
– Lideri Bošnjaka, i ne samo oni nego svi koji vjeruju u ovu državu i koji se protive etnički čistim prostorima sa hegemonijom jednog naroda nad drugim građanima, moraju imati minimum zajedničkog nastupa i moraju komunicirati među sobom. Političku borbu razumijemo, ali imaju pitanja oko kojih moraju imati zajednički ne samo stav nego i nastup. To je njihova zadaća.
Nekoliko sam puta ponavljao političarima da se čuvaju teških riječi, da se suzdrže od ličnih napada i napada na porodice, jer tako truju ne samo javni prostor nego i prave prepreke za bilo kakvu političku saradnju. Mnogo toga u njihovim sukobima je lično. Narod i država ne mogu zbog toga trpjeti.
Neizostavno je spomenuti i ozbiljan problem odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, koji traže bolje uvjete života. Ovaj fenomen postaje sve izraženiji, a mnogi se pitaju čija je odgovornost za takvu situaciju. Kako Vi gledate na ovaj problem? Koje su odgovornosti kako političkih lidera, tako i društva u cjelini, kada je u pitanju zadržavanje mladih ljudi u Bosni i Hercegovini, te šta bi se moglo učiniti kako bi se stvorili uvjeti za njihov ostanak i angažman u društvenom životu?
– Migracije su globalni trend i teško ih je zaustaviti, ali se mora imati odgovor na ovaj izazov i ne može se dozvoliti da se procesi odvijaju stihijski. Na državi je da ponudi rješenja. Ima dosta rješenja kojima su pribjegle države koje su bile suočene sa sličnom situacijom i ako se problemom bavi on ako se ne riješi makar se umanji.
Nažalost, do sada nismo vidjeli neka sistemska rješenja, ne samo za zaustavljanje iseljavanja, nego i za ohrabrivanje povratka ili podsticanje nataliteta.
Također, moramo se više angažovati u našoj dijaspori kako bi naše ljude koji privremeno ili trajno napuste domovinu vežemo za nju. Ne smije se desiti da ljudi i porodice koje se odsele iz Bosne ili Sandžaka budu izgubljene za naš narod.
Kada govorimo o vrijednostima domovine, ne možemo da se ne osvrnemo na one koji svakodnevnim životom svjedoče ljubav prema njoj. Povratnici koji su smogli snage da se vrate na svoja ognjišta i danas se suočavaju s problemima, diskriminacijom, provokacijama. Jesmo li im dovoljno ruka podrške, jesmo li dovoljno osvijestili njihovu ulogu u našem narodu i domovini?
– Islamska zajednica u Bosni i Hercegovi se u posljednjim mjesecima intenzivno bavila govorom mržnje i zločinima iz mržnje prema Bošnjacima povratnicima, ali i drugim ranjivim skupinama u našem društvu. Održali smo više susreta sa našim imamima, omladinom i džematlijama širom Bosne i Hercegovine sa posebnim fokusom na RS. Šokirani smo saznanjima i institucionalnom diskriminacijom s kojom se povratnici suočavaju na svakom koraku. Incidenti govora mržnje i zločina iz mržnje su poseban problem ali je sistemska diskriminacija teža. Stravična su saznanja da se djevojčici koja je učenica generacije u svojoj školi uskraćuje to priznanje jer je muslimanka.
Zabrinuti smo i spoznajom da imami i njihove porodice kao i velik broj naših ljudi mora napustiti RS tokom tamošnjih praznika, jer su napadi na njih postali sistematski i sve brutalniji. O tome se ne govori i tih slučajeva nema u javnosti.
Primjetili smo novi trend da žrtve više ne prijavljuju takve incidente niti o njima govore, jer su izgubili povjerenje u institucije da će ih zaštititi. Ni u međunarodnim izvještajima o stanju i ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini ovi problemi i slučajevi nisu evidentirani i zato Islamska zajednica usko sarađuje sa međunarodnim organizacijama nadležnim za ova pitanja kako bi se ova situacija promijenila.
U kontekstu prethodnih pitanja, a ususret velikom državnom prazniku, kako vidite budućnost Bosne i Hercegovine?
– Bosna i njen narod su imali burnu historiju. Ovdje, baš na Drini, uspostavljenje su neke od najstarijih granica u Evropi. Nakon konstituisana nacionalnih identiteta nismo imali lahak period ni sa našim komšijama i njihovim regionalnim hegemonističkim projektima.
Ali ono što je pored brojnih izazova jasno i prijateljima i neprijateljima ove zemlje jeste da su Bošnjaci danas u svakom smislu u najboljem položaju vjerovatno u dugom periodu svoje historije. To se može vidjeti po brojnim pokazateljima i kada znamo kako smo na ranija iskušenja odgovorili ko narod predan svojoj vjeri i domovini, sigurni smo da će i sva iskušenja koja nas očekuju biti lakše savladati.
Ali da svijet u kojem živimo zahtijeva budnost, to je jasno danas i mnogo jačim narodima i državama u svijetu.
Za kraj, koja je Vaša ključna ramazanska poruka vjernicima u vremenu punom izazova?
– Moja poruka je dova Uzvišenom da u miru i blagostanju sa svojim porodicama dočekamo mubarek ramazan, da nas blagoslovljeni dani oplemene i učine boljim ljudima kako bismo bili korisni sebi, svojoj zajednici i domovini.