Matei Boječko, šestogodišnjoj djevojčici iz Banjaluke, dosta je čekanja! Ona je odlučila da potraži posao za svoju majku Tijanu, jer ova nekada vrlo dobra studentkinja i diplomirana profesorka srpskog jezika i književnosti, već sedam godina tavori u evidencijama banjalučke Filijale za zapošljavanje, bezuspešno konkuriše i obilazi vrata škola i institucija.
Mala Matea kaže da je joj je dosadilo da stalno “zapošljava” majku dok se u njihovom domu u Novoj Varoši igraju sa lutkama, piše Dnevni list PRESS.
“Zaposlim je u svom ‘butiku’, a ona kaže da to nije pravi posao. Stalno negdje ide i traži posao. Kaže i da ga je tražila i kada se nisam rodila. Ponekad je tužna… Hoću da je neko zaposli, jer je dobra pa da joj idem na posao kao i tati”, nada se Matea, koja će na jesen krenuti u prvi razred osnovne škole.
Za to vrijeme, njena majka Tijana Boječko (32) samo je broj na dugačkom spisku od 550.574 nezaposlenih građana u BiH. Od odbijenica koje je dobila nakon brojnih konkurisanja za posao, mogla bi sastaviti deblju knjigu.
“Ima toga pun fascikl, a jedna moja drugarica ih ima čak 188. Na nedavnom konkursu za posao profesora srpskog jezika, bila sam druga na rang listi. Opravdano sumnjam da je primljena osoba koja je imala vezu, ali kome da se žalim… Čini se da komisije samo izvršavaju nametnute zapovijesti, iako znam da tu ima poštenih ljudi. Poslednji put, jedna profesorka nam je rekla: ‘Znam da vam s ovim testom vrijeđam inteligenciju, ali zakon je tako propisao!’ Mislim da sistem konkursa i komisija ne spriječava razne urgencije i intervencije za posao pa nema govora o minimumu ravnopravnosti kandidata. Svi ‘normalni’ kriterijumi su ispomijerani i srozani do dna, a oko 80 odsto ljudi odlazi na konkurse s predubjeđenjem da neće uspjeti i da je sve namješteno. Da ne pominjem da vam za svaki konkurs, osim vremena, treba novca za razne ovjere dokumenta, fotokopije”, rekla je Tijana.
Prisjeća se da je fakultet srpskog jezika i književnosti u Banjaluci upisala skoro bosonoga, ali sa jakom voljom i željom da se bavi onim što je oduvijek sanjala i sebi priušti bolji život.
Fakultet je završila 2006. godine, u roku i sa prosjekom osam.