Slobodan Stefanović jedan je od vodećih glumaca mjuzikla u Srbiji, a znanje iz ove oblasti usavršio je u najstarijoj školi za mjuzikle “Jacob’s Pillow” u Americi.
Ostvario je brojne uloge i u TV serijama, filmovima, a gledatelji u Bosni i Hercegovini su ovog svestranog glumca upoznali kroz zanimljivi kulinarski show „Mr. Kitchen“, čiji je idejni tvorac, a koji se od ponedjeljka do petka emituje na Novoj BH. Sloba svakodnevno, kroz svoju emisiju, s gledateljima dijeli korisne savjete, zdrave recepte te ih vodi na nezaboravna putovanja kroz različite kuhinje svijeta. Osim kulinarskih vještina, publiku je osvojio šarmom, spontanošću te izvrsnom harizmom, zbog čega je „Mr. Kitchen“ danas najomiljeniji kulinarski show u regionu.
Rođeni ste Novosađanin koji se nakon završene Akademije umjetnosti preselio u Beograd. Kako ste uspjeli povezati glumu i gastronomiju, složit ćete se, dva dosta oprečna zanimanja?
Kuhanje na televiziji posmatram kao još jednu od mojih uloga, i rekao bih da kuhanje ipak ima veze s umjetnošću. Potrebno je biti veoma kreativan, imati “oko” za lijepo serviranje, sva čula treba da su osviještena, baš kao u glumi. Pogotovo kada radite kao TV kuhar, to itekako ima veze sa glumom: način prezentacije, naracija, dikcija, odnos prema kameri.
Kako nastaje jedna epizoda Mr. Kitchena, da li sami birate, goste, recepte, savjete i sve što gledatelji mogu gledati u emisiji? U čemu pronalazite inspiraciju, šta želite da Vaš show priušti gledateljima?
Trudim se da svaka emisija ponudi nešto novo, nekog novog gosta, neku novu priču i temu. Kada kuham sam, uglavnom se baziram na jednu namirnicu koju u potpunosti obradim ili upoznajem gledatelje sa različitim gastronomijama svijeta. Trudim se da moje emisije budu edukativne, uz pregršt novih recepata. S obzirom na to da sam autor emisije, sam biram goste, recepte i teme emisija. Do sada je bilo preko dvije stotine raznih gostiju, od ambasadora, sportista, glumaca, blogera, pjevača, pa sve do nutricionista i profesionalnih kuhara.
Kroz vaše bogato kulinarsko iskustvo, otkrivali ste različite kuhinje svijeta, koja vam je najdraža?
Najviše volim tajlandsku kuhinju koju sam obradio dva puta do sada. Nedavno sam boravio u Tokiju, gradu sa najvećim brojem Michelinovih zvjezdica na svijetu. Zaljubio sam se u njihovu gastronomiju i shvatio da zapravo jako malo znamo o toj čudesnoj zemlji. U novoj sezoni, već vidim i priču o Japanu 😉
Da li i koliko često, u nedostatku vremena, između brojnih snimanja, proba, posegnete za junk food-om?
Veoma često, nažalost. Kada završim predstavu, odem da se “počastim” u obližnji lanac nezdrave hrane, jer se jedino tamo ne puše cigarete (taj izgovor uvijek uspije kod mog alter ega). Naravno, ne pretjerujem sa takvom vrstom hrane, a i trudim se da vježbam redovno, pa vješto kamufliram tolike burgere i pomfrit.
Šta je to što biste zabranili u svakoj kuhinji?
Korištenje margarina, kečapa, gotovih suhih začina, previše prženja, soli, brašna… Imam utisak da ljudi zapravo i dalje ne znaju štetnost takvih namirnica, pa sam sebi već dosadan ponavljajući u emisiji fraze o nezdravoj hrani.
Da biste bili dobar kuhar ili dobar kuhar u kući, da li morate voljeti kuhati? Da li je to jedini uslov?
Morate da volite sve čemu težite da se predate, bila to gluma, kuhanje, emotivni partner, porodica, šta god. Polovično davanje ne donosi nikakvu satisfakciju. Napola kuhaš, napola voliš, napola radiš posao – napola ti je i život.
Ko po vama bolje kuha, žene ili muškarci?
To što je neko proglasio muškarce boljim kuharima je najveća izmišljotina. Nema to nikakve veze sa polom – to ima veze sa umjetnošću, kreativnošću, ljubavlju, predanosti. Ipak, moram da priznam da su šefovi restorana uglavnom muškarci – što ne znači nužno da su i bolji kuhari.
Putujete širom svijeta, jeste li posjetili našu zemlju i probali naša tradicionalna jela?
Bosnu obožavam, a prije svega Bosance. Kad god imam vremena, skoknem do Sarajeva na najbolji burek na svijetu i najbolje pite u buregdžinici “Bosna”. Toliko sam zaljubljen u njihove proizvode da mi prijateljica iz Sarajeva donosi svjež i topao burek za Beograd. Kafu pijem isključivo iz fildžana, a čorba od bamije je također često na meniju. Ćevape volim da pojedem, ali još nisam našao favorita. Tufahije, baklave, hurmašice, rahatlokum, pa kadaif. Kad dođem u Bosnu, zaboravim na sve dijete svijeta.
Vratimo se Vašoj najvećoj i prvoj ljubavi? Šta trenutno radite i pripremate?
Trenutno snimam seriju “Junaci našeg doba” koju piše Siniša Pavić, u kojoj igram kostolomca i nadriljekara iz Makedonije, Trajčeta Angelovskog i raduje me što kao glumac mogu da igram na dosta strana.
Kako biste ocijenili pozorišnu i filmsku umjetnost u regionu, s obzirom na činjenicu da prostor bivše Jugoslavije polagano ostaje bez glumačkih velikana, ima li u mladim glumcima i glumicama talenata koji će doživjeti takvu slavu?
Pozorišna i filmska umjetnost opstaje zahvaljujući entuzijazmu umjetnika. Često nas degradiraju, ponižavaju sramnim ugovorima i ciframa, a mnogi od kolega nažalost pristaju na to i daju legitimitet takvom ponašanju. Razumijem potpuno ljude bez posla koji moraju da se hvataju za slamku, ali definitivno treba nešto da se mijenja. Talenata je uvijek bilo, tu smo zaista rasadnik, za to se ne brinem.
Ko je po vama najveći glumac ili glumica svih vremena na našim prostorima?
Sasvim sam siguran da ću pogriješiti ako izdvojim samo jedno ime. Toliko talentovanih fantastičnih glumaca imamo da bi bio grijeh uperiti prst samo u jednu osobu.
Od mnogobrojnih uloga koje ste ostvarili tokom karijere, koju biste izdvojili kao posebnu, najdražu ili pak najtežu?
Volim Ceremonijal majstora u predstavi “Kabare”. Donio mi je ličnu satisfakciju, glumačku nadgradnju i stipendiju prestižne škole za mjuzikle “Jacob’s Pillow”. Volim i Fantoma iz opere, pjevački najzahtjevnija uloga do sada. Volim i Lea Bluma, smotanog producenta iz predstave “Producenti”.
Imate li saradnju sa bh. glumcima u pozorištu na Terazijama?
Nažalost ne, ali eto lijepe ideje 😉
Sinhronizujete i crtane filmove. Da li uživate u ožvljavanju ovih likova?
Sinhronizujem uglavnom bioskopske crtane, jer za televizijske nažalost više nemam vremena. To je specifičan posao koji me beskrajno zabavlja. Ako kao glumac osjećam strast prema projektu, kao što je slučaj sa showom “Mr. Kitchen”, znam da postoji šansa da nešto bude zapaženo i možda upamćeno. Kada nema strasti, rastanak je blizu.