[wonderplugin_slider id=”17″]
Legendarni automobili koji su našim cestama “krstarili” u razdoblju od 50-ih pa do 90-ih godina s pravom nose taj naziv. Riječ je o istinskim legendama i sada već oldtimerima čija pojava danas na cestama izaziva uzdahe podjednako kod svojih suvremenika, ali i novih generacija koje odrastaju, a o njima su “čule od starijih”, piše Večernji list BiH.
Nisu imali skupu elektroniku, ABS, ESP sustave, senzore za parkiranje i slično, ali jesu dušu. Imali su ono nešto što ih je činilo lijepima i korisnima u isto vrijeme. U tu kategoriju ubrajaju se vječni “fićo”, zastava 750, i “stojadin”, zastava 101, koji su se proizvodili u bivšoj Jugoslaviji. Inače, automobilska industrija tog vremena imala je montažne sklopove za proizvodnju VW i NSU vozila u Sarajevu te u Sloveniji pogone u kojim su sklapali Renaultove i Citroenove perjanice poput svima dragog i rado voženog renaulta R4.
U tu skupinu ubrajamo i tvornicu IDA koja je svojedobno sklapala Opelov model kadett.
Međutim, ceste su bile prepune i tadašnjih vozila koja su se sklapala u Njemačkoj i Francuskoj. Još je u sjećanju legendarni Mercedesov čuveni model 123. Mnogi su ga smatrali neuništivim automobilom. Bio je simbol uspjeha naših gastarbajtera u Njemačkoj. Tko bi se vratio mercedesom 123, znalo se odmah da je uspješan, a mnogi su bili.
Znao je projuriti cestama i jedan od najboljih BMW-ovih automobila ikada – čuveni model 2002. Iznimno je bio omiljen među domaćim nogometašima i “elitom” koja si je mogla priuštiti kupnju vozila iz inozemstva.
Još jedan “elitni” primjerak svakako je Citroenov DS – popularni “ajkula”, vozilo koje se svojedobno smatrano jednim od najelegantnijih i dizajnerski najljepših vozila. Moglo ga se vidjeti i na našim ulicama, a i danas kad neki od sačuvanih primjeraka prođe ulicama izazivaju uzdahe i divljenje. NSU-ov model prinz, koji se, između ostaloga, sklapao i u Sarajevu, bio je iznimno popularan kod naših kupaca u tom razdoblju. Riječ je o malom vozilu, ali zadovoljavajućih performansi koje se u različitim izvedbama moglo vidjeti na cestama, pri čemu je sportska inačica TT bila omiljena među mlađom populacijom.
Govoriti o legendarnim automobilima, a ne spomenuti Citroenov klasik CV2, kod nas od milja nazvan “spaček”, bilo bi pravo svetogrđe. Malo vozilo čudesnog izgleda smatralo se zaštitnim simbolom hipi generacije, a kabriolet krov mamio je podjednako i mlade, ali i one starije.
I za kraj, jedna od ikona automobilizma, neobična, popularna kako među domaćom, tako i među svjetskom klijentelom bila je i ostala Volkswagenova “buba”. Narodni automobil, simbol nacističkog gospodarskog čuda, kao ružno pače pretvorio se u labuda pokretača poslijeratnog njemačkog gospodarstva. Njegovo sklapanje obavljalo se i u pogonima TAS-a u Sarajevu.
Bila su to vremena kad su stvarane legende autoindustrije, kad je kvaliteta bila ispred profita i kad se uživalo u vožnji.