Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) obilježio je danas Svjetski dan hrane skupom “Zdrava ishrana – Izazov modernog svijeta”.
Predavači su bili dr. Aida Filipović – Hadžiomeragić iz federalnog Zavoda za javno zdravstvo, te dr. Jasmin Durmišević iz Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu i nutricionistkinja Maja Trifković iz Odjeljenja za promociju zdravlja INZ-a.
Djeca gojazna već u predškolskom uzrastu
– Zdrava ishrana trenutno je najveći javno-zdravstveni izazov, tako da se i dan hrane posvetio zdravoj ishrani, istakla je dr. Filipović-Hadžiomeragić, naglašavajući da je od dva globalna javno-zdravstvena problema vezana za hranu u svijetu, u BiH znatno izraženiji problem pretilosti (gojaznosti), nego pothranjenosti, ali da je sa zdravstvenog aspekta posebno izražen problem unosa nedovoljnih količina minearala na dnevnoj bazi u organizam.
Niz oboljenja, ali i smrtnih ishoda vezan je za problem uzrokovan hranom, a jedan od najčešćih u svijetu su kardiovaskularni problemi i zastoji, koji direktno ili indirektno potiču od prekomjerne ili nepravilne ishrane.
Dr. Filipović-Hadžiomeragić je bila na čelu tima koji je, uz pomoć Svjetske zdravstvene organizacije (WHO World health organisation) sačinila izvještaj o “brzoj hrani” u Sarajevu, Federaciji, cijeloj BiH u kontekstu trendova prisutnih u cijelom svijetu, a posebna pažnja u ovom višegodišnjem istraživanju je bila na hrani za najmlađe, predškolskog i školskog uzrasta u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i oko njih.
– Izdat je niz smjernica za ishranu osoba od rođenja do 19 godine života, služeći se prehrambenim navikama i rezultatima ispitivanja u BiH, državama regiona i globalno, u svijetu. Rađen je, u saradnji sa UNICEF-om i projekt “Zdravo jedi, zdravo rasti”, koji još traje, a koji podrazumjeva niz zdravstvenih i hranidbenih preporuka, ističe dr. Filipović – Hadžiomeragić.
Govoreći o raznim dijetama, te načinima ishrane poput vegetarijanstva, veganstva i sličnih, gošća iz Sarajeva je istakla da javno zdravstvo preferira zdravu ishranu, koja podrazumjeva ravnomjeran i pravilan unos raznih vrsta namirnica, dok bilo kakvo “odstupanje” treba da se provodi isključivo uz konsultacije i nadzor stručnjaka.
-Imamo više od 17,5 posto djece koja su prekomjerno teška ili gojazna. Bilježimo trend porasta, jer je prije četiri godine bilo oko 12 posto gojazne djece. Što se tiče pothranjenosti, takvih je od 2 do 2,5 posto, izuzev u grupama, kao što je romska populacija. Kod njih je taj procenat nešto viši od devet posto – kaže Filipović- Hadžiomerović, te napominje kako je procenat gojaznog stanovništva u BiH oko 22 posto, po čemu smo u evropskom vrhu.
Ravnomjeran unos kalorija i što više kretanja
Dr. Durmišević je ukazao na globalne trendove, ali i neke zanimljive primjere poticanja, “provlačenja” netačnih i neutemeljenih principa u javnost kao “istine o zdravoj hrani”, ali i niz problema koje nose gojaznost i neuhranjenost, koje se pojavljuju i u nerazvijenim državama, iako je brza i nezdrava hrana produkt zapadnog ubrzanog načina života.
Govoreći o nutricionističkim savjetima građanima, Maja Trifković je naglasila potrebu da se razbije mit o tome da je zdrava ishrana nešto što mnogo košta, sastoji se od neuobičajenih produkata, količina i termina unosa.
– Internet kao najbitniji medij današnjice prepun je dezinformacija i poluinformacija, pogrešnih postavki i pravo je umijeće da se u moru loših informacija nađu i iskoriste korisne informacije, istakla je Triković.
Još 2008. WHO je procijenio da čak 63 posto stanovništva ima prekomjernu težinu, a da je svako peto dijete do pet godina već pretilo. Od te djece, njih osamdeset posto ostaje pretilo i kad odraste. Ti zabrinjavajući podaci su dovoljan signal za reagiranje.
-Najbitnije je da se shvati da ne postoji čarobni recept, čarobni sastojak ili čarobni omjer. Postoji samo najjednostavnija matematika – treba potrošiti više kalorija nego se unese. To znači fizičku aktivnost, kretanje, aktivan život i što ravnomjerniji unos hrane u više obroka, da bi i trošenje bilo svrsishodnije. Čovjek treba jesti ono što mu prija organizmu i ono što voli, štetne sastojke minimizirati ili ukloniti i što zdravije živjeti, jer samo zdrave navike uz zdravu hranu donose zdrav život, kaže Trifković.