[wonderplugin_slider id=”533″]
Dok muslimani u mnogim zemljama svijeta imaju priliku na najljepši način osjetiti čari mjeseca ramazana, za izbjeglice u grčkoj luci Pirej, koje su jednako doleko od domovine i evropskih zemalja do kojih žele doći, blagoslovljeni mjesec prolazi u brizi i neizvjesnosti, piše Anadolu Agency (AA).
U Pireju, koji je jedna je od najvećih luka Evrope, danas u teškim uslovima boravi 1.300 osoba. Kažu da im najveći problem predstavlja nedostatak hrane i higijenskih sredstava.
Neke izbjeglice ovdje borave oko pola godine. Ovaj ramazan su dočekali u teškim uslovima, bez dovoljno hrane i adekvatnog smještaja, no po svemu sudeći, najteže im pada neizvjesnost jer ne znaju gdje će dočekati sljedeći.
Jedan dio izbjeglica boravi u hangarima u kampu u Pireju, dok drugom dijelu njih dom predstavljaju improvizovani šatori. Nedostaje hrane u kampu, a neki taj problem rješavaju tako što ponekad upecaju ribu.
Kada je u pitanju obavljanje molitve, također su sami morali improvizovati prostor.
Fuat Ghannam (28) je izbjeglica iz Sirije, a u Pireju boravi već četiri mjeseca.
“Sretni smo jer je došao mjesec ramazan. No, hrana ovdje je poprilično nezdrava i neukusna. Ponekad pojedemo samo sendvič. Ramazan u Turskoj je bio puno ljepši. Imali smo hranu, mjesto za molitvu, sve je bilo jako dobro”, kazao je Ghannam.
Dodao je kako je više puta došlo do masovnog trovanja hranom.
“Ja sam se također otrovao. Kasno smo prebačeni u bolnicu. Bojim se za svoje zdravlje. Higijenska situacija u kampu je također nezadovoljajuća”, rekao je Ghannam, dodavši kako su njegova majka i braća ostali u Turskoj, te da u Evropu želi otići kako bi završio fakultet.
Miyase Ahmedi, također izbjeglica iz Sirije, zajedno sa četvero djece stigla je u Pirej prije 15 dana. Kazala je kako su njen muž i još dvoje djece prije godinu dana otišli u Njemačku, da je i sama pokušala preći u Makedoniju, no policija ju je vratila u Grčku.
U razgovoru sa novinarom AA istakla je kako ramazan u Pireju prolazi veoma teško.
“Ramazan u Turskoj je bio mnogo ljepši. Pokajala sam se što sam napustila Tursku, da znam da se mogu vratiti odmah bi to uradila”, kazala je Ahmedi, koja je u izbjegličkom kampu u Turskoj boravila četiri godine.
I Ahmedi se požalila na nedostatak hrane u kampu, ali i kazala da je “vrlo sumnjiva i ona hrana koju dobivaju.”
“I djeca i ja se patimo kada je u pitanju hrana. Ponekad moj sin upeca ribu u luci i to je ono što jedemo”, dodala je Ahmedi.
Nakon što su balkanske zemlje zatvorile granice u Grčkoj je ostalo 57 hiljada izbjeglica. Iako su vlasti u ovoj zemlji povećale broj kampova, brojne izbjeglice u Grčkoj i dalje žive izvan kampova.