Čitatelji javljaju da je već krenula akcija pomoći djevojčici iz priče koja je je dirnula mnoga srca…
Facebook je, definitvno, čudo! Društvena mreža koja nekada ima negativne posljedice po društvo, svakodnevno donosi pozitivne i zanimljive priče koje nas ostavljaju bez daha. Priče koje nas čine ponosnim pripadnicima ljudske vrste. Jučer,(utorak, 14. maj 2013.) na Facebooku se pojavila nova fotografija koja nas čini nasmijanim i tužnim, istovremeno. Koja nas čini, nagalašavamo, ponosnim pripadnicima ljudske vrste.
Na fotografiji je Sanjin Rašidović i “Mala Anika”. Sanjin je, sudeći prema fotografiji, pripadnik policije, a njegov opis pored fotografije sa “prijateljicom” ostavlja bez daha.
Jednostavan i skroman. Iskren.
Najljepši mogući način da počnemo ovaj dan jeste da pročitamo Sanjinov komentar za svoju “prijateljicu”, koji prenosimo u potpunosti, bez izmjena…
Fotografija u trenutku objavljivanja vijesti (utorak, 23:28h) već ima gotovo 7.000 lajkova na Fejsu, a možete je pogledati klikom OVDJE
U opisu fotografije pod nazivom “Mala Anika” stoji:
” U posljednje vrijeme u gradu se pojavila mala Romkinja Anika (ili kako reće ima jos jedno ime ali ga ne zna) sa kojom sam postao “drug”, cesto progovorimo po koju rijec, a natjerala me na razmisljanja gledajuci nju i djecu/unucad mojih prijatelja.Vesela je svako jutro, ponekad nenaspavana, uvijek bosonoga, neuredne kose, ali urednog svakodnevnog obilazenja oko stolova, trazeci pola marke. Prije par dana je moja “drugarica” sva srecna dosla da mi pokaze novu gumenu narukvicu oko ruke, Nekoliko dana poslije pokazuje mi ponosno novu sa plasticnim privjeskom. Sa tim je srecna.
Anika ima 5 ili 6 godina, nezna ni ona, nije upisana u knjige rodjenja, ima nekoliko brace i sestara. Nije birala, ali je dobila nesrecu da je tako rodjena, pa trci bosonoga oko stolova, nece ici u skolu, nocu stanuje u kartonskoj kutiji bez struje, vode, televizora, racunara. nema brigu da li ce joj roditelji dopuniti racun jer nema mobitel. Srecna je kad nije gladna. Nakon nasih svakodnevnih pozdrava Sohi – Soccere /na romskom jeziku: Zdravo – Kako si/, isprica se sa nama kao velika. Ponekad ima ljutnju kada joj kazemo Nino, Jasenko ili ja da ode da se umije, ili hocemo da joj obrisemo uprljane rucice maramicama, ali poslusa i to strpljivo cekujuci da dobije od nas neku “markicu” ili nesto za pojesti. Nije lukava, ako nesto jede dodje i upita me jesam li gladan nudeci mi pola sendvica. Kada je odvedem da jede, kaze nezna koristiti viljusku i noz : Ako je zedna zadovoljna je i sa casom vode, mada ponekad ponosno u prolazu mahne flasicom soka.
Anika ili vec kako se vec zove, ne zna slova, ne zna sta su igrice za racunar, nema roditelje koji je svaki dan voze autom u skolu, nezna kakav je problem kada nema WIFI mreze, nece nikad ici da ucestvuje na skolskoj priredbi gdje ce ponosni roditelji, rodbina i komsije da je gledaju u novoj haljinici.. Nju niko ne uci da cita i pise, ona nema dom, a nema ni haljinu Nije imala ali ima… Danas smo ja i moj drug Nino je sreli i ona je srecna pricala sa nama kako joj je drago sto ima prijatelje kao mi… Otisli smo u radnju,Anika je ponosno odabrala pantole i haljinicu, umila se vlaznim maramicama i bila je prava djevojcica. Kasnije sam je sreo i rekla mi je da je nasla “baletanke” da joj se svidjaju i onda smo i njih kupili /sa carapicama iste boje/ pa je sva srecna mi ispricala kako joj govore “kako si se sredila ” i ponosno je setala sa mnom.Kada sam kasnije u jednom meni posebno lijepom drustvu pio kafu, dosla je i opet obrisala lice vlaznim maramicama, ponosno – naucila je to da radi, a na malenim prsticima pokazivala da je nalakirala nokte… Ipak, mnogi od nas mozemo nauciti od nje. ona ima iskren osmijeh, kada je srecna to i pokaze, nema maske na licu kao vecina ljudi, nezna biti licemjer, ona se bori da prezivi… Odrastace na ulici, bosonoga, spremati se za borbu sa zivotom na ulici, jer nije imala srecu da ima roditelje koji imaju normalnu kucu, normalan odgoj…
Nju odgajaju ljudi na ulici kako se ophode prema njoj, neko drsko, neko lijepo,ali ona ne mari za vase brige sto ste ljuti, zbog vasih “problema” jer morate ici svaki dan na dobro placen posao, niste otisli kod frizera, kozmeticara, niste platili ratu kredita na vrijeme za neki mozda bespotrebni svoj prohtjev. Ona je samo jedna djevojcica koja se bori da prezivi. Niti jedan frizer ne zeli da je odvedem da je sredi…
I zao mi je Anike i takve djece, koja su najsladja u tim godinama,kada postavljaju milion pitanja, ali na njena pitanja niko joj ne daje odgovor…Svi ce je otjerati, a ona ce i dalje neumorno morati obilaziti ulice i stolove da prezivi.Moja “drugarica” Anika je pravi borac, volio bih da moze imati neku udomiteljsku porodicu, da kao i svi mi ima svoje sne…
Srecno joj bilo i neka je sreca prati.”
(Doznajemo.com/NKP kalesijski.com)