Na sarajevskoj fejsbuk stranici, anonimna žena je objavila šta joj se desilo prije nekoliko godina i kako je uspjela da ostane pribrana. Naime, ljubavnica njenog muža joj je poslala pismo i njime joj otvorila oči.
Ljubavnica mog muža poslala mi je pismo u kojem je otkrila dvogodišnju vezu koju su imali i obavijestila me da je zbog njega dobila polno prenosivu bolest. Mi živimo u Sarajevu i imamo dvoje djece. Naša porodica je na prvi pogled izgledala savršeno imali smo stabilan brak, dvoje divne djece, a ja sam mislila da smo zajedno prošli kroz sve uspone i padove koje život nosi.
Međutim, kada sam rodila našu mlađu kćerku, počela sam da primjećujem promjene u njegovom ponašanju. Sve češće je govorio o poslovnim putovanjima, o sastancima koji se oduže, a povremeno bi mi usputno pominjao nove koleginice s posla, ne izazivajući kod mene nikakvu sumnju. U početku sam sve te promijene pripisivala stresu na poslu i činjenici da je naše drugo dijete bilo veoma zahtjevno. Vjerovala sam da smo, kao i mnogi drugi, samo prolazili kroz jedan težak period.
Ali, sve je postalo jasno onog dana kada mi je stiglo pismo. Poštar ga je donio na našu adresu, a na koverti nije bilo ničega sumnjivog. Kada sam otvorila koverat, unutra je bilo uredno složeno pismo, rukom pisano, na običnom papiru. Na prvi pogled, izgledalo je kao da je neko napisao ljubaznu poruku ili obaviještenje, ali dok sam čitala prve redove, srce mi je stalo.
„Draga gospođo,“ stajalo je na početku pisma, „pišem vam ovo jer osjećam da je došlo vrijeme da znate istinu. Vaš muž i ja smo već dvije godine u vezi. Vjerujem da ste možda već sumnjali u nešto, ali sada vam to potvrđujem. Ono što me je natjeralo da vam pišem nije samo osjećaj krivice, već činjenica da sam nedavno otkrila da sam zbog njega dobila polno prenosivu bolest. Iako je obećavao da će vas napustiti, da ćemo zajedno započeti novi život, jasno mi je da to nije njegova namjera. On se vama nikada neće priznati, niti će vam ikada reći istinu, pa to činim ja. Vraćam vam ga.“
Osjećaj šoka, bola i bijesa obuzeo me je dok sam sjedjela s tim pismom u rukama. Žena koja je napisala pismo potpisala se kao Vesna, iako nisam vjerovala da joj je to pravo ime. Vjerovatno je željela da sačuva svoj identitet, a možda je to bio i posljednji pokušaj da ostane tajanstvena u svemu tome, piše Stil.
Pismo me je ostavilo bez riječi. Dok sam čitala njene riječi, vidjela sam pred sobom slike svih trenutaka u kojima je moj muž lagao, svih puta kada me je ostavio samu s djecom da bi bio s njom. Bilo je nepodnošljivo pomisliti da je osoba kojoj sam vjerovala, s kojom sam dijelila život, mogla da vodi dvostruki život iza mojih leđa.
Nakon što sam pročitala pismo, osjećala sam se potpuno izgubljeno. Glava mi je bila puna pitanja – kako da mu se suočim? Da li da mu kažem da znam? Da li su moji osjećaji prema njemu još uvijek isti? Znala sam da zbog naše djece moram biti jaka, ali istina je bila kao udarac koji nisam mogla ignorisati. Sve što je Vesna napisala potreslo me je do temelja, a pismo je bilo samo početak mog suočavanja sa surovom stvarnošću našeg braka.
Taj trenutak promijenio je sve. Morala sam da donesem odluke koje nisam bila spremna da donesem, da se suočim s istinom koja je razorila sve što sam mislila da znam o njemu, o našem zajedničkom životu.