Facebook profil otvorio sam 9. oktobra 2007. godine kao student Akademije dramske umjetnosti. Nekad imam dojam kao da je to bilo jučer.
Kolegica mi je kratko opisala o čemu se radi, pokazala kako stranica izgleda i što se sve na njoj može raditi te zaključila da se moram priključiti. Kako nisam bio član MySpacea, društvene mreže koja je bila popularna dok sam bio srednjoškolac, Facebook je postao moja prva društvena mreža.
Prošlo je od tog dana više od 10 godina. Nisam nikada deaktivirao profil, nisam nikada ozbiljno razmišljao o brisanju profila i za razliku od mnogih nisam svaku odluku dizajnera u startu kritizirao kao promašenu.
Tijekom godina sam slušao o tome kako Facebook o svojim korisnicima zna puno toga, da prikuplja beskonačne količine podataka i da na toj platformi nije moguće napraviti ništa, a da se to ne zabilježi i kasnije pretvori u alat za stvaranje preciznijih oglasa. Nije me to previše smetalo jer sam uvijek blokirao sve oglase, a kada je Facebook odlučio to zaobići naučio sam ih ignorirati.
Izbijanjem skandala oko aktivnosti tvrtke Cambrigde Analytica niti jedna priča o Facebooku nije mogla proći bez rasprave o sigurnosti podataka.
Iz društvene su mreže na prvu vijest o curenju podataka vrlo brzo reagirali samo kako bi rekli da u Facebookovu bazu podataka nije nitko provalio već da su podaci koji su došli do Cambridge Analytice legalno preuzeti, ali ilegalno distribuirani. Također, i najbitnije, radilo se o podacima koje su korisnici Facebooku sami ustupili.
Do tih se podataka relativno lako moglo doći zahvaljujući kombinaciji Facebookove netransparentnosti i komocije korisnika po pitanju sigurnosti. Aleksandr Kogan i Cambridge Analytica su zahvaljujući toj kombinaciji faktora i došli do više od 50 milijuna korisničkih profila.
Profili i podaci koje su de facto ukrali pripadali su državljanima Sjedinjenih Američkih Država s pravom glasa na izborima. Među njima, naravno, nisam, međutim to me nagnalo da provjerim što bi se na temelju mojih Facebook podataka o meni moglo doznati, odnosno što sve Facebook o meni zna.
Poslao sam upit Facebooku i u roku od otprilike 20 minuta dostavljeno mi je 4,4 gigabajta poruka, fotografija, videa i svega ostalog. Ukupno 8.756 datoteka.
Kad kažem svega, mislim doslovno svega.
Podaci koje Facebook o vama drži podijeljeni su u 12 rubrika – Profil, kontaktne informacije, Timeline, fotografije, videi, prijatelji, poruke, bockanja, događaji, sigurnost, oglasi i aplikacije.
Rubrika profil puna je svih informacija koje ste o sebi Facebooku dali tijekom godina. Tu je vaš email, adresa, članovi obitelji, obrazovanje i slično. Kao filmofilu mi je drago što čuvaju popis svih filmova koje sam pogledao. Zanimljivo je međutim da će vam Facebook navesti ako ste mijenjali svoje ime te će vam podastrijeti sve vaše alternativne identitete.
U rubrici kontaktnih informacija nalaze se svi vaši kontakti, neovisno o tome je li riječ o onima kojima ste slali email, SMS ili one koje ste zvali. Pored svake osobe piše koliko ste je puta i na koji način kontaktirali.
Timeline krije sve zabilježbe na vašem Zidu, odnosno Timelineu. Kronologiju objava malo će poremetiti vaše ažuriranje događaja i podataka koji su se dogodili prije vašeg pristupanja Facebooku, međutim svejedno ćete se slatko nasmijati kada budete vidjeli što ste objavljivali. Da Facebook nije tijekom posljednje godine dana uveo opciju “On This Day” ova bi arhiva vjerojatno većini bila najzanimljivija, međutim ovako je to samo zgodno mjesto gdje se nalaze sve vaše objave i objave vaših prijatelja na vašem Timelineu.
Dobra vijest je da su sve objave koje ste obrisali uistinu obrisane pa se nećete morati suočavati s porukama bivših ljubavi.
U fotografijama ćete pronaći sve objavljene fotografije, u videima videe, a u rubrici s prijateljima ćete otkriti otkad ste s nekim prijatelj. Doznat ćete i s kim ste prestali biti prijatelj i kada, tko je htio postati vaš prijatelj, a vi to niste htjeli te s kime ste vi poželjeli postati prijatelji, a oni vas nisu prihvatili.
U porukama se nalaze sve poruke koje ste poslali. Doslovno sve. Neki korisnici s kojima ste komunicirali bit će skriveni iza oznake “Facebook User”. Ovdje će se naći i poruke koje ste tijekom godina obrisali pa budite oprezni.
Na popisu događaja naći će se svi koncerti, predavanja, izložbe, itd. na kojima ste tijekom godina bili. Naravno, radi se samo o događajima o kojima ste obavijestili Facebook.
Odjeljak za sigurnost u sebi krije sve IP adrese s kojih ste se priključili na Facebook, sve cookieje koje ste preuzeli, sve promjene šifri i sigurnosnih pitanja te sve aktivna prijavljivanja.
Što se tiče oglasa, u toj sekciji je zabilježen svaki oglas koji ste kliknuli, sve teme na temelju kojih vam se šalju oglasi. U mom je slučaju taj popis stvarno pozamašan te mi je nejasno kako Facebook određuje prioritete kod oglašavanja. Prema Facebooku, mene zanima ugrubo 450 tema, od Batmana do glazbenice Carly Rae Jepsen. Među oglasima koje sam kliknuo ima stvarno bizarnih odabira. Ne mogu zamisliti da sam neke od njih kliknuo svojevoljno, odnosno na taj klik su me sigurno nagovorili, ili clickbait ili prijatelji. Slaba je to utjeha.
Tu piše i tko od oglašivača ima moje kontakt informacije. Tu barem nema iznenađenja. Naime, 12 različitih regionalnih ureda Playstationa zna sve o meni i ja sam OK s tim.
I na kraju tu su aplikacije. Na tom ćete popisu pronaći sve aplikacije koje trenutno imate instalirane. Provjerite li međutim svoje sigurnosne postavke, možete tim aplikacijama uskratiti pristup svojim podacima.
To vam je to. Nije glamurozno, ali bogato svakako je.
Kao popratne materijale dobit ćete fotografije, videe i ostale privitke koje ste razmjenjivali s drugim korisnicima putem Messengera i tradicionalnog Inboxa.
Količina je svakako impresivna, a za nju je kriva sveprisutnost Facebooka. Jesu li ti podaci Facebooku potrebni? Oni će reći da će vaše iskustvo na njihovoj platformi biti bolje ako vas dobro poznaju. Istovremeno, to vas čini ranjivima.
Na Marku Zuckerbergu je da pronađe ravnotežu između ta dva aspekta Facebooka.